Naš život bez tebe

petak, 20.09.2013.

Sedmi petak

Danas je sedam tjedana kako si se odselio u svoj vječni dom. Svaki dan te posjećujem i to mi čini nekakvu utjehu da znaš da sam tamo, da nisi sam, da te nikada nećemo zaboraviti. Ne samo ja, cijela obitelj i puno tvojih prijatelja. Vidjela sam da je i danas netko bio i zapalio dvije svijeće. Rodio si se u petak i otišao u petak, djed ti je otišao u petak, prabaka u petak. Što li mi taj petak Kristove muke poručuje ja ne znam, ali u nadi i vjeri da ću jednom saznati.
Znaš, jako mi je teško kuhati, posebno ono što si volio jesti. Ja to ne mogu još, a tata je danas donio pastrve s ribnjaka i rekla sam mu neka ih tamo očiste. Ja to isto ne mogu, to si radio samo ti u našoj kući i nitko drugi. Zadnji kruh koji sam spekla je bio u četvrtak 01.08.2013. na večer i nikada neću zaboraviti kako si ga jeo i koliko si pojeo. Valjda si slutio da je to zadnji mamin kruh koji jedeš. Ne znam kada ću ga ponovo speći, bojim se.Da li ti uopće znaš koliko si bio važan dio naše obitelji dijete moje?
Imala majka tri sina junaka, a izgubi tebe junače moj, tebe najsrčanijega. Kako će mama naprijed bez tebe, a tako sam se radovala tvojoj ljubavi, veselila se da ćeš imati djevojčicu. Sjećaš li se kako si se bunio kad sam ti to rekla, a ti si govorio da ti želiš sina. I ode ti meni, a ne ostavi mi ništa, ni sina, ni kćeri...ostavi svoju princezu koja jako pati za tobom i teško se nosi s gubitkom. Ostade nam da živimo od sjećanja, uspomena i nade susreta u vječnosti. Volim te Boris, ti to znaš, znao si uvijek, znao si koliko je majka ljubavi imala i davala. Moje srce je bilo iz tri dijela. Jedan dio si odnio sa sobom i nikada se neće vratiti, jer ja tako želim. Želim da ostane zauvijek s tobom.


Ti i tvoja princeza, koju si volio najviše na svijetu. Fališ joj.

20.09.2013. u 20:41 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi