Naš život bez tebe

srijeda, 11.09.2013.

Znaš, kako dani odmiču, meni se stvarno čini da ovo nije fer. Zbilja nije fer, bio si tako mlad, veseo, zaigran, pun života. Moj je ipak išao ka zalasku, zašto ne ja, zašto ti sine moj. Kako ti se ja probam praviti hrabra, ali ne ide mi baš to od ruke znaš. Slomi se mama, malo pa malo nešto me podsjeti na tebe. Znaš koji mama posao ima, čak si ni normalno bolovanje ne mogu priuštiti i pitam se da li ima uopće nešto smisla. Što će mi posao, što će mi kuća, što će mi u konačnici i život u kojem više radosti nema. Kako ću se smijati sine, kad majčino srce plače. Znaš da je ne znam glumiti, to mi nikada nije išlo od ruke. Lako je govoriti, lako je savjetovati, lako je njima koji nisu probali. Znaš li ti kako je mami ići na tvoj grob, iz dana u dan ići i ne saznati ništa osim bolne istine da te nema, pa nema...a ja još imam neku ludu nadu da ćeš se od nekud pojaviti. Znam, glupo je...ne mogu si pomoći, moja želja je veća od bilo kojeg razumnog objašnjenja. Istina je toliko bolna da je normalan čovjek teško može prihvatiti, usprkos vjeri, usprkos podršci dragih ljudi. Nije to sine moj lako, nemoj se ljutiti na mamu što nekada gorko zaplače, što vrisne od bola. Jače je to od mene...ne zna nitko kako se mama bori. Ti znaš kako se mama za vas borila, mama je bila lav kada ste vi bili u pitanju. I ti si bio mamin lavić, borac za istinu i pravdu. Kuća nam je pusta postala, nema sine radosti, nema one priče, nema smijeha, sprdnje, galame. Ubija sine ova tišina, postali smo kao nevidljiva bića...hodamo jedni mimo drugih i da nema Jana koji unese dašak radosti i svjetla ne znam da li bi uopće preživjeli. Mama plače, priča neprestano o tebi, ostali u tišine nose svoju bol. Ne dam im ja mira, ja ne mogu prestati misliti, pričati, gledati tvoje slike.
I zašto ti pišem, pitam se i ja, nemam pojma...ja mislim da ti to znaš, eto...da znaš da mi fališ...da sam pomalo ljuta na ovaj glupi život i da znaš sve mamine misli, molitve, da vidiš i čuješ i znaš koliko te beskrajno volim, da ćeš živjeti u mom srcu sve dok ja budem tu.

I znaš, na trenutke mi se zbilja učini da sanjam ružni san, da si tu. Volim te...do nebeskih visina, moja ljubav je nepresušna, u svakom otkucaju moga srca i tvoje srce kuca.

<	rujan, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)