Naš život bez tebe

utorak, 10.09.2013.

...

Nadam se da si nas danas vidio, sve nas koji smo se okupili u tvoje ime na Svetoj Misi. Nadam se da si bio sretan, ja ne mogu reći da sam sretna, ali sam ponosna. Ponosna sam na tebe sine, ponosna sam na tvoje prijatelje. Napunili su crkvu, Maja, Josipa, Silvija pjevale su na misli. Bili su svi tvoji prijatelji koje si volio, a koji su pokazali da su voljeli tebe. Bila je i tvoja Ivana, nje mi je neizmjerno žao. Premlada je iskusila tragediju života, nije to zaslužila. Ostati ćeš zauvijek i u njenom srcu.
Mislim da si sada definitivno i stvarno postao Anđeo, da ćeš nam se javiti i mami posvjedočiti vjeru i nadu da si dobro i da ne moram brinuti. Danas sam ti samo to htjela reći, ponosna sam na tebe, volim te...mislim na tebe, nedostaješ mi jako, jako, jako...ali ako je tebi dobro i ja ću biti dobro. Samo namigni malo.

10.09.2013. u 21:24 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi