Želim spavati, spavati i samo spavati. Ne želim da me probude...tada ne znam za javu. Svaki put poželim da se ne probudim, pojavi se luda nada da ću leći kraj tebe i onako te toplo majčinski zagrliti. Oni me bude, a ne znaju da ja zapravo želim spavati. Teška je ova stvarnost sine, nema više povratka na staro. Lako je njima govoriti, trgni se imaš druge, drugi nisu ti, drugi su tu. Tebe nema Boris, tebe nema...a ja te očajno tražim u svakom zvuku, mirisu, dodiru...a nema te. Tko će meni objasniti da vrijeme liječi rane...neka se javi onaj tko ima ovakvu. Otvorenu, živu...koja krvari, koja je tako velika i svježa. Nema te...ne mogu to prihvatiti da nikada nećeš doći. To ne može biti istina, ja to ne želim. Vrišti sve u meni, srce se bori...um se bori, tijelo posustaje...molim te dođi po mene...ja tako želim biti s tobom. Što će mi sav svijet kad nemam više tebe. Naša obitelj se rasula kao kula od karata...ništa više nije isto. Ni dani, ni noći, ni jutra, ni popodeva...u svakom trenutku fališ, jer si u svakom postojao. Koliko sam ti samo puta rekla, čuvaj se sine, pazi da se nešto ne desi. Ako se vama nešto dogodi mama će umrjeti s vama. I sada se upravo desilo i mama je umrla...umrlo je sve u meni...Oprosti što sam ovako tužna, oprosti što plačem...ali ja ne mogu drugačije. Ne ide sine, ne ide...vrtim se u crnom začaranom krugu s jedinom željom u ovom trenutku da budem s tobom.
kolovoz, 2013 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.