Naš život bez tebe

petak, 30.08.2013.

Znaš, zapravo ne znam što bih ti rekla. Plačem, zovem, pitam...a ono tišina, toliko bolna da mi para srce. Na trenutke sam i ljuta kako si mogao samo tako otići, a onda se sjetim da ti to nisi želio, da si mi 25 minuta prije napisao poruku:"Ne brini, eto me za pola sata." Samo nisi znao da su se minute pretvorile u vječnost...ja znam, a ti se ne javljaš. Ti si u vječnosti...a ja u surovoj stvarnosti. Tata bol nosi na neki svoj način, a što da ti o tati pričam kad ste bili više od tate i sina. Povjeravao si mu sve svoje tajne, dileme i probleme...fališ mu jako, samo on to ne pokazuje kao ja. Ja sa svojim bolom idem kao sa otvorenom ranom i svi ga vide. Voljela bih da ga mogu sakriti, jer znaš da nikada nisam voljela sažaljevanje, ne trebam to. Trebam sama to nositi, kao što sam nosila tebe sama...ali sine, znam ja da se ti ne ljutiš na mamu. Prošla su četiri bolna tjedna, još istraga o tvojoj nesreći traje, za istinu ćemo čekati godinama, ali nema veze. Dok je ne saznamo nećemo se smiriti. Volim te i svu svoju ljubav ti šaljem.

	kolovoz, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)