O, kako mi nedostaješ. Boli me dušo moja, boli me anđele moj. Na svakom koraku nešto podsjeti na tebe...kako je ova istina bolna i gorka. U svakom dijelu moga tijela dio je tebe, u mom srcu, umu, svakoj kapi moje krvi teče tvoja krv. Sine, živiš u meni...a nema te...kako to pojasniti ovom mom napaćenom tijelu i duši. Znao si mamin život, znao si mamine boli i patnje, ali nisi nikada znao da ćeš ti postati mamina najveća bol. Znam da ti ne želiš da mama pati, da si me volio iznad svega, ali ovo je sine sada jače od mame...praznina je kao ponor bez dna. Predajem Bogu sve svoje misli, patnje i stradanja u nadi susreta. Volim te sine moj, volim te iskrenom majčinskom ljubavlju koja je uvijek voljela i opraštala.
| kolovoz, 2013 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.