Naš život bez tebe

srijeda, 28.08.2013.

...

Nisam zaboravila sine, nisam. Svaki udah i sekunda života moga su s tobom. Samo ja ne znam što bih rekla, ni riječi više ne žele iz mojih usta. Dolaze i prolaze neki ljudi oko mene, pričam ja tako...ponavljam priču, sjećam se trenutaka detalja. Zašto sam tako zapamtila taj dan, zašto se sjećam kruha u tvojoj ruci noć prije. Kruha koji sam ja ispekla, koji si nekoliko puta okrenuo u ruci prije nego si ga krenuo jesti. Jesi li slutio da je to zadnji komad kruha koji jedeš? Tako bih željela znati zašto si odabran, ti, baš ti. Toliko života je bilo u tebi. Pokušavam složiti, sine moj, ove krhotine, polijepiti komadiće...neka ostanu brazde, moraju one tu biti, ali ne mogu ih još skupiti. Taman pomislim da ću sve sabrati i shvatim da jedan komadić fali, pa opet iz početka. Teče četvrti tjedan, a meni dušo moja vječnost...i nikada ovoliko dugo razdvojeni nismo bili svih godina našeg života. Tražim te pogledom u nebo, tražim te u plamičku svijeće, u kapljici vode, ali nema ničega. Voljela bih samo da mi se javiš, samo da kažeš kao što si uvijek govorio:
"Ne brini, tu sam...dobro je." Šaljem ti poljubac u nebeske visine, znam ja da me gledaš.

28.08.2013. u 21:04 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi