Sine, jako je teško bilo danas. Janu je rođendan, tvoj jedini mali nećak ima pet godina. Lani si ga držao u naručju i slikao se s njim , znaš li kako je mami danas? Tona ti je napravio video slajd s tvojim slikama, vrištala sam danas od boli kad sam vidjela. Plakali smo svi, tati nisam pokazala, on ne može još tvoje slike gledati, Ivan me psovao, Mišel je pobjegao van iz kuće. Znaš njega...on ne može to podnijeti. Znam da te to ljuti, ali ti ćeš mami oprostiti. Uvijek smo se brzo mirili, slične su nam naravi bile, slične duše nježne. Samo tvoja je bila čišća i nedužnija pa se zato više svidjela Bogu.
Tako mi nedostaješ, čak sam ponekad i ljuta na tebe kako si me ostavio, ali ne bi ti to nikada napravio bez pozdrava. Nisi ni ti očekivao da ćeš odletjeti, možda samo ponekad slutio da ćeš odletjeti premlad. Tako neke stvari analiziram, povezujem, donosim nesuvisle zaključke nastojeći sama sebi pojasniti. Znaš, jedina, ali stvarno jedina utjeha za sada je ta da si tamo gore, da se smiješ svojim anđeoskim osmjehom i da ćemo se ponovo sresti. Jedino to...volim te beskrajno. Toliko ljubavi sam imala, toliko sreće što sam vas imala...i ovaj višak ljubavi se pretvorio u bol...moram ga pretvoriti natrag u ljubav. To mi možeš pomoći jedino ti kad mi svu svoju ljubav vratiš s neba. Grlim te sine, sanjaj svoje nedosanjane snove i mahni mami, pošalji mi svoj anđeoski osmjeh...da se mama smiri.
kolovoz, 2013 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.