nedjelja, 18.08.2013.
Noć


Krenula je nedjelja, blizu je jedan sat iza ponoći. Ja sjedim sine, čekam...čekam da se javiš...glupo jelda? Ili nije, jednom ćeš zasigurno doći, znaš da ću te ja čekati. Čekati ću kao što sam uvijek čekala, znaš da mami nije teško. Mama bi sve za tebe učinila, krenula kamo god treba. Znaš, malo sam ti ljuta...otišao si po cigarete, napisao mi poruku:"Ne brini, eto me za pola sata.", a prevario si me. Nisi došao, nisi se vratio kući...a trebao si, trebao si doći za tih pola sata. I išao si kući, samo nikada nisi došao, krenuo si kao što si obećao, ali...i autobus je bio tamo u vrijeme u koje nije trebao biti, našao se tamo gdje si ti bio...zašto ste se sreli baš u toj sekundi. Zašto nisi kasnio samo 5 sekundi, nikada se ne bi sreli. Sine moj, previše te pitam, znam. Mrzio si to, nisi volio da te ispitujem. Govorio si mi samo ono što si želio reći, znam da mi sada želiš nešto reći...zato ja čekam, čekam sine, nije mami teško čekati. Samo se javi...osjećam toliku ljubav da me guši...moram te zagrliti, snažno da mi srce ne pukne. Volim te...tvoja mama.
18.08.2013. u 00:51 •
5
Komentara •
Print •
#