reciklirano, ali ipak LIJEPOOO
i tužno



One more sunrise
One more empty sky
Though she’s gone
I will stay
Counting days
‘Til September

Sorge il sole
Sui miei giorni
E tu sei
Via da qui
Pregherň, vieni settembre

Lunghi giorni d’estate
Mi rattristano un po’
Piove dentro di me
Un deserto che so

Trace her perfume
In my lonely room
Like a dream
Coming down
You’ll come back
Come September

Ma se ascolto perň
Queste voci
Sembra strano lo so
Cade pioggia dal sole

Verro
Lo sai
Ovunque tu sarai

I lie awake
So many thoughts in my head

E che mai ti dirň
Se tu fossi qui
Io chi mai tradirei
E se fosse cosě
Prego te e prego Dio
Vieni settembre
Vieni settembre




Moj tata
on odlazi dugo
godnama
priča o svom tati
smije se
pjeva lolu novaković
o lišću u decembru
šteta je što smo se sreli u decembru
ili tako nešto
smije se ko malo dijete
vodim ga na izlet
vraga,
vodim ga na injekciju
svakog tjedna
veselje je to, kao da idemo negdje za zabavu
ljudi dolaze
i ljudi odlaze
neki se tope polako, polako
neki se tope brzo
kao vlas na plamenu ,
izgore u trenu
On je, dakle, ovdje
ali samo koliko to hoće
inače nije,
kormilo drži mama
ona drži sva kormila svijeta
njezino preživljavanje ovisi o čvrstom držanju,
davno bi se bila razišla i nestala
da nije naučila čvrsto primiti i ni za boga ne ispuštati
A on, , upravo suprotno,
on preživljava od puštanja,
od otpuštanja
od nepoznavanja
od sanjarenja
od lole novaković u dvijedvadesetoj,
punih pola stoljeća je u pomaku

vani je paučina okićena bobicama vode
ruže su smrznute a cvatu


ne volim ljude koji kažu 'svi ćemo to dobiti'
ljudi neznaju da nije sve za sve,
da neki žive od potpunog kormilarenja,
a drugi od potpunog puštanja,
ljudi su papige.
neki ljudi, to jest.

Neke ljude volim.
neke sanjam,
neki mi nedostaju
neke sanjam da mi nedostaju
od nekih mi idu suze na oči
neki mi stvarno nedostaju
neki su me ostavili
za neke se pitam zašto su me ostavili
neki su ostavili sve, pa i mene
ne znam što s tim.

navodno ima neka Janja,
Janja je medij,
moja krsna kuma zvala se Janja,
jasno, Janja je u Deželi, nije tu.
Ipak,. došla je nevezano, kakti sama od sebe do mene,
i sad očekujem nešto od nje.

Ah.


Ima jedna tužna pjesma.
Lijepa je , i govori sve.
Pjeva je Tereza Kesovija.
Od Tereze Kesovije dobivam trzaje,
ali ne i od ove pjesme,
Kakve su to pjesme, koje govore sve, otkud im pravo biti tako direktne, tako iznjeti sve na sunce?
(na maglu)




Uglavnom, čekam i radim, radim i čekam.
I kuham.





*********************************************************************************




Popodnevni edit:
Prvi video je NAJNAJNAJ
i drugi
a treći je jako cool











<< Arhiva >>