eto me

gotov je dan
danas je bio ultrazvuk
sve je čisto i uredno,
osim kaj imam masnu jetru,
fuj kako to gadljivo zvuči,
bilo bi bolje reći da imam kandiranu jetru,
s obzirom na količine šećera koje konzumiram
ukratko
tako mi je bilo stresno
i na samu riječ jetra okreće mi se želudac
i na sam spomen ultrazvuka isto
a kad čujem riječ lezija
, pa i kad piše da je nema, zažalim život i svijest
tako sam se ustrtarila da sam plakala ženi na stolu
ah, jebiga,
ukratko,
sutra radim izdisajni test na helicobacter p.
jer zašto ne
i tak dalje i dalje
sretna sam da sam živa
moram biti tu, nemam apsolutno nigdje drugdje važnije za biti, i davati doprinos, potporu i ljubav.
Danas mi je palo na pamet kako mi je divno
naš mali ritual
koji donosi osjećaj sigurnosti, stabilnosti i ugode
da se svaku večer
upiđamljene i slično
zašuškamo ispred tva
razgovor, gledanje, smijanje, ponekad pjevanje,
tako, iz večeri u večer, sat-dva,
da djetinjstvo bude opušteno
i što nasmijanije,
bez obzira na sve.

S ponosom izvještavam,
a i na tome sam zahvalna,
da sam imala dovoljno love
svim klincima a i drugima iz familije a i iz šire 'familije'
pokupovati poklone, i/ili spakirati koverte,
te nekoliko boca i
ispeći specijalne kekse po receptu sv. Hildegarde,
'cookies of joy' od pirovog brašna , sa puno začina,
navodno razveseljuju srce i tako neke stvari, kaj ja znam

upravo sam se sjetila da moram čokoladom preliti kolače u frižideru,
moram ići!
vratim se poslije.