Na sve...

utorak, 13.11.2018.

...se moram siliti.
Sve je izgubilo smisao.
Razumom znam da moram biti tu za dijete
ne smijem se pustiti i dozvoliti da se stvar okrene
da ona postane prisiljena biti roditelj meni
Razumom znam da imamo krov nad glavom
ali nam je kuća puno prevelika
dok kroz cijelu kuću prođem 's metlom'
već je na drugom kraju opet paučina.
U svim smislovima.
Teško mi je sve obuhvatiti,
gubim konce iz ruku
Razumom znam da mora biti čisto,
treba imati kruha i mlijeka
režije plaćene
treba biti obavljeno PUNO PUNO toga i toga
ali kad se sve to napravi, riješi, i zbude
onda me tresne taj jedan besmisao toga
osjetim jednu liniju nevolje
koja vreba na mene iz pozadine.
Sve mogu razumom razložiti,
ali osjet,unutrašnjost ima svoj život
svoj riječnik
svoje slike
svoje postulate
svoj tempo događanja i rješavanja.

Kao da je rukom iz La linee
odnesen moj muž,
njegova bolest
sve njegovo
i sad je to prisilno tako
a vi se nosite s tim,
tko vas j.

<< Arhiva >>

Clicky