Komentari

la-bruja.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Mariano Aureliano

    Ništa se pametno ne može reći da bi se nekog utješilo. Kad sam živio u Puli tih nekoliko godina početkom tisućljeća, bio sam posve sam, nevezan, bezbrižan, emotivno neopterećen, uživao sam u toj svojoj samoći, a kad sam se vratio u Zagreb, zaljubio se i oženio, najednom je te bezbrižnosti nestalo, jasno sam vidio nastalu razliku, pojavila se emotivna vezanost i s njom strepnja, potmuli, podzemni strah od mogućeg gubitka (samo budala nije svjesna gubitka koji trajno visi nad svima nama koji nekoga volimo). To je cjeloživotna misija s neizvjesnim krajem, tj. upitnim uspjehom: kako ostaviti ljubav, a osloboditi se vezanosti? Kako s odbacivanjem vezanosti ne odbaciti i ljubav? I slične varijacije na temu. Zato sam rekao da je ljubav raspeće - ništa ne možemo učiniti, možemo samo trpjeti, stalno trpjeti tu akutnu bol, i pritom ne maknuti pogled ustranu, ne pobjeći. Pokušati ne pobjeći. A to sasvim sigurno nije nimalo utješna ili utješljiva instrukcija. To je možda ušljiva instrukcija. :) Ako uvijek iznova pokušavam i uspijevam ne pobjeći, možda se jednom i odjednom dogodi transformacija, tj. unutarnje, dubinsko i energetsko otkriće da ja nisam taj koji pati, taj koji osjeća bol, da je to kaput kojim sam se ogrnuo - taj kaput pati. Ali do toga treba doći ili ne doći, to se nikako ne može isprovocirati. Na nas je navaljen kalup lažnog identiteta, kao kakva teška mramorna ploča. Pa nam se čini da smo i mi sami teški, skoro pa nepokretni, masivni, sumorni, mračni poput te mramorne ploče. A mi smo zapravo lagani, prozračni, vjetroviti, lahorasti, veseli i iskričavi, eterični i skroz naskroz slobodni. Eh. :)

    avatar

    13.11.2018. (08:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Replikant MA ;
    'Ušljiva instrukcija' :).....nije ušljiva. Pa ni pišljiva.

    Dvije stvari;
    Stalno se podsjećam (pa me to tješi) ili me 'izvana' podsjeća ideja da je sve dogovoreno unaprijed, da smo odigrali dogovorene uloge jedno drugome, i sve teče po planu, dali smo si i potrebne poljupce i potrebne pljuske, sve iz čiste ljubavi koja nas veže. Naime, ja vjerujem u teorije o grupama duša, onih koji su na sličnim stupnjevima razvoja, i o uzajamnim uslugama koje si pružamo inkarnirajući se ovdje zajedno.......

    Susrećemo se i privlačimo nimalo slučajno,
    Vukući jedni druge gore kad padamo (kao ovaj tvoj nepišljivoušljivi komentar) podsjećajući se uzajamno da su sve ovo kulise i da će kratko trajati. Tek tren.
    Ali taj tren JE raspeće.

    Drugo; shvatila sam da ja NIKADA nisam bila sama; bez dečka ili muža. Uvijek sam bila vezana, i uvijek u poziciji osluškivanja drugog.
    Od prve mogućnosti za to u pubertetu pa do sad.
    Valjda je sad konačno vrijeme za jednu posve osobnu samostalnu kreaciju.

    E, da, na dnu replikantskog bloga, pod prvim postom sam ostavila komentar, uz one ostale gore. Čist' da znaš.

    avatar

    13.11.2018. (09:20)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Daj boze da nisam dobro razumeo, ali ako jesam, na tvom mestu bih pokusao misliti ovako: da tolika praznina znaci da sam prethodno uspeo odziveti dobar deo svog zivota kako to retko ko moze: ispunjen.
    Pa bi sad ta kcer bila i pokazatelj te ispunjenosti.

    avatar

    13.11.2018. (10:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Vlad, Bog je dao da si dobro razumio.
    Pa, možemo i tako zaključiti, rupa je kao cijeli svijet velika, dakle tu mora da je nešto značajno bilo.........

    Kad je umro, nazvala me je jedna naša zajednička prijateljica. Nije mi jako bliska, čak me jako (ugodno) iznenadila pozivom. A još me je više iznenadilo da od nje čujem kako je uvijek vidjela /gledala kako se posebno volimo, kako je naš odnos specijalno lijep i pun ljubavi, i kako upravo to što ti kažeš, mogu biti sretna da smo to proživjeli i doživjeli, jer brojni ljudi nemaju tu privilegiju.

    A kćer, ona je kao neki svjetionik.
    Jedino što se bojim nestanka struje............sve to predobro teče.
    Možda točno tako treba biti, držat ću se one da nema pravila, nego je sve individualno, i da djeca nekad lakše prođu kroz velike gubitke od (ukalupljenih, otvrdnulih, rigidnih) odraslih.

    avatar

    13.11.2018. (12:41)    -   -   -   -  

  • jelen

    Jako ti je dobra rečenica iz komentara tu gore:
    Valjda je sad konačno vrijeme za jednu posve osobnu samostalnu kreaciju.
    - to je odličan stav, mudrosti za to imaš, a i motivacije, energija će polako isto se sakupiti.

    Inače poslao sam ti mejl na adresu koju imaš tu dolje navedenu na ovom blogu na dnu. Ako nije došlo provjeri spam folder, iz nekog razloga kad šaljem sa svoje net.hr adrese na gmail onda ponekad zapne tako.

    avatar

    13.11.2018. (15:10)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen;
    razveselio si me s mailom!
    odgovorila sam ti, pa vidi.
    Mudrost nikakvu ja nemam, kompas mi se sasvim strgao.
    Jedino kao da su mi nekakve ograde pale, unutar mene, budući da je sve nevažno, ništa nije važno, pa osjećam nekakvu slobodu djelovanja ili bolje reći baš-me-briga-osjećaj . Već se sve najgore dogodilo. ...

    avatar

    13.11.2018. (17:30)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Cuj, ako si imala tu ispunjenost, ona je i dokaz da ti takvu ispunjenost mozes stvarati. Mnogi ti na tome mogu zavideti.

    avatar

    13.11.2018. (20:31)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @VladKrvoglad;
    Da, dobro.
    Ali, iskreno, što da ti odgovorim?

    Ja zavidim onima koji imaju žive supružnike.

    Ja zavidim onima koji nemaju iskustva pa ni nemaju pojma koliko ti kida srce kad se osoba koju voliš muči u bolesti, a ti si prisiljen tješiti je lažima jer nemaš ništa bolje.

    ...

    avatar

    13.11.2018. (23:46)    -   -   -   -  

  • viviana

    Iskrena sućut.

    avatar

    14.11.2018. (09:01)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Hvala ti, @Viviana!

    avatar

    14.11.2018. (11:03)    -   -   -   -  

  • Carica Univerzuma

    Životni izazovi nam puno puta znaju biti preteški i nepremostivi. Vrijeme će napraviti svoje. Iskrena sućut od mene i moje obitelji. Šaljemo vam utješne vibracije :)

    avatar

    14.11.2018. (14:12)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Draga moja, samo šuteći veeeeeliki slavonski zagrljaj...za Vas obje odjednom

    avatar

    14.11.2018. (14:34)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Sjećam se tvojih postova o borbi s bolešću supruga. Moje iskreno saučešće. Ja ti isto vjerujem u to da nas na ovom zemaljskom putu prate ljudi iz naše grupe duša...i da su tu uz nas (kao i mi uz njih) radi duhovnog rasta. I da ćemo se ponovno sresti kako u svijetu duša, tako i u nekoj novoj roli na ovome svijetu. Preostaje nam dotad, ovu sadašnju rolu odigrat do kraja, najbolje što znamo, jer čim i dalje trajemo znači da nismo još odradili sve što treba. Drži se. Ostavljam ti veliki, blogerski pozdrav.

    avatar

    14.11.2018. (15:43)    -   -   -   -  

  • Prozor u svijet

    Moja sućut...Žao mi je...eto kao da sam znala....Napisala sam danas jednu pjesmu...navrati...

    avatar

    14.11.2018. (18:26)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @c4rica;
    Stvarno je preteško. Svaki dan iznova jednaka bol i mučnina. Kao da je vrijeme stalo.

    @White Lilithh;
    hvala na ljekovitom zagrljaju!

    @dnevnik JR;
    jučer sam ga posebno dobro mogla osjetiti, posebna navala ljubavi u srčanu čakru je bila, i poseban osjećaj razumijevanja, kontakta.....jako lijepo, jako sam sretna zato........ali svakodnevnica je tako prazna, tako bolno prazna.

    @Prozor u svijet;
    hvala ti!
    te ruke koje ostanu prazne............... :((

    avatar

    14.11.2018. (19:16)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    ti si jaka... i sad je konačno vrijeme za jednu posve osobnu samostalnu kreaciju.

    avatar

    14.11.2018. (23:59)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @DOMENICO;
    to je samo jedan zaključak, jedna pretpostavka, jedna prisila, jedan duboki uzdah. A u stvarnosti..............kak preživim, tak sam preživila.

    avatar

    15.11.2018. (08:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...