Bože siđi pa vidi!!!!

16.03.2020.

Dakle nije me dugo bilo....Popravila sam kompjuter...Pa sad mogu piskarat i izražavat svoje mišljenje o ovom ludilu što nas je snašlo...Već je svima dosta ove panike ( iako imamo razloga za nju ) ali moram se osvrnuti na sadašnje stanje naših uspaničenih umova...
Svi već znate da radim u trgovačkom centru i pisala sam o potrošačkoj groznici ,akcijama i utrkama na sto metara između kupaca ali ovo sad što se događa nije normalno,u najmanju ruku...
Gdje nam je nestala savjest,dobrota...Kultura uopće...
Ovih dana ljudi se gaze,udaraju,otimaju jedni drugima,psuju jedni druge,psuju nas koji radimo za njih...
Svi smo svjesni situacije s kojom se cijeli svijet bori...Ali gdje nam je nestalo srce????
Ovo je divljina....Preživljavaju samo najjači,najbrži....A šta je sa ostalima?
Jučer mi na posao dolaze kupci i javno se hvale da su se vratili iz Italije,Mađarske,Njemačke,Austrije...I odmah u trgovinu...Ne po namirnice već na čašicu razgovora pa nađu prijatelje i rodbinu koju nisu dugo vidjeli pa zaposjednu pola trgovine i tu se zadrže nekih sat vremena za kojih oko njih prođe na manje od metra barem stotinu ljudi a s njima i mi koji moramo tuda prolaziti jer smo na radnom mjestu....U trgovini nema zraka koliko je puna ljudi...Mi smo tu...Redovi su ogromni ali nas nema dovoljno da otvorimo sve blagajne...Većina nam se sjeti bliže rodbine...Na policama nema robe,u skladištu je, ali nema je tko složiti jer smo na blagajnama,opet strada rodbina...Aparati za primanje ambalaže su puni,nema ih tko isprazniti...O rodbino moja bližnja i daljnja ispričavam se u njihovo ime jer ne znaju što čine...
Razumijem da se svi boje i zato stvaraju zalihe ali zar nikom nije jasno da na tako malom prostoru toliko puno ljudi najlakše zaraze jedni druge...I nas...
Mi smo izloženi kihanju,kašljanju,pljuvanju,uvredama,prijetnjama....A tu smo...Bez rukavica,bez maski,sa sve manje snage za ovaj svakodnevni stampedo....Kada će to stati i hoće li uopće?
Mi smo svejedno tu,ma koliko umorni bili...Tu smo za Vas...Samo Vas molimo za malo strpljenja jer u Hrvatskoj još nitko,koliko ja znam nije kloniran,pa nije baš da smo dobrovoljci za to...Imajte strpljenja...Mi smo tu ,imamo samo dvije ruke i nismo svemogući...
Imajte strpljenja....Imamo ga i mi....I isto nas je strah Kako za sebe tako i za naše obitelji...A tu smo...

Tko si ti?

15.10.2019.

Ti koji tišinu sa mnom dijeliš
i udišeš moj zrak....
Tko si?
Isti ti što moje tijelo držiš
znajući da sam samo tvoja...
Tko si?
Ti koji me ljubiš strasno
opojno,izluđujuće...
Tko si?
Ti čije dodire pamtim
dok čekam ponovni susret...
Tko si?
Ti koji si uvijek tu
i kada te nema...
Tko si?
Ti...
Baš ti...
Tko si mi ti????





Oznake: ljubav

Bila sam

09.09.2019.

Bila sam i još sam
na visokim oblacima
i ne trebaju mi stepenice
niti uže da se popnem
samo se osmjehnem
i ljubav me digne
laganu kao pero
i u vrtlogu sreće
lebdim
između jave i sna....





Kratko i jasno ovako se osjećam i baš mi je dobro

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.