Ona je oduvijek
bila vučica
I vukla se s ovcama.

Nije ih voljela,
Prezirala ih je.

Voljeti, za nju
Bilo je upotrijebiti u svrhu.

Sreca je bila nedostizna
Jer je hrabrost bila pod kljucem.

Najslabije jagnje uvuklo
Se pod njezine skute

Ni osjetila nije da je jagnje odraslo i krenulo za srecom.
Bez imalo straja uzelo ju je za ruku.

A ona se pitala:
" što cu sad?"

Tužni dani za naše društvo, pretužni. Štrajkovi, ubojstvo metalno retardiranog mladića, grupna silovanja, prijetnje, linčovanja.
Smatram da se čovjek može rehabilitirati u pravim rukama, inače sve ovo ne bi imalo smisla.
Uvijek sam za evoluciju, ponekad nam je potrebna i revolucija da bi se stvari promijenile. Vrlo često na štetu neke kolateralne žrtve.


Razmišljam o mladoj Zadranki koja je preko noći postala žena sa životnim teretom. Velik je izazov pred njom. Ne mogu ni zamisliti scenarij.
Od nulte točke krećemo od same žene. Njih sedmoricu su rodile i odgojile žene. Tako da zaista trebamo same krenuti od sebe, kakve smo i kakve primjere dajemo djeci.
Vrlo često smo jedna drugoj vuk, sve smo spremne učiniti da bude po našem. Nikako da shvatimo zašto smo ovdje.


U ovom slučaju gore bi bilo da je sutkinja žena. Nema goreg osjećaja nego kad dođeš pred sutkinju i pogleda te kao smeće, i misli si " mora da ga je navela na taj čin" i spremi predmet u ladicu. Tada za žrtvu kreće nova agonija i nepovjerenje u sustav, ljude općenito.
Od muškarac možemo očekivati tako što. Osobno smatram da je sudac pogriješio pustivši ih da se brane sa slobode. Najbolje vidimo njegov karakter kad je pao pod utjecaj javnosti i promijenio svoju odluku. Dokazao je da mu nije mjesto na službenoj dužnosti. Sudac mora biti čvrstog kova i stajati iza svoje donesene odluke.


Pritvor je određivan i ljudima s manje učinjenim djelima, poput mladog Splićanina. Što može biti gore od nanošenja psihičkih i fizičkih ozljeda drugoj osobi?:
U takvim situacijama si vrtimo filmove u glavi, da je bilo bolje oko za oko, zub za zub. Možda i bi, tada bi shvatili riječ grupno silovanje. Ne znam, kad bi se nakon toga itko usudio takav zločin ponoviti.... Iako uvijek ima bolesnika i bit će ih, nažalost.

Oznake: Bolest svijeta, pad društva

Probudio me jutros
šum mora
kroz zatvorene škure
čula sam njegov krik

otvori oči, ustani
kreni, koračaj
samo pravo
bez gledanja
lijevo, desno

u tišini
idi svojim putem
bosih nogu.

naš posljednji susret odvijao se
kao i svaki uobičajeni,
natezanje oko igre riječi
i spajanja na moždane vijuge,
uz neki Somersby.
izbjegavali smo okus jabuke
jer nismo
regularni ni posebni.

izgubljeni u noćima gdje smo
tražili zajednički smisao,
prtljag grižnje prošlosti nas je gušio,
znajući da težina stvarnosti nas neće podržati,
nismo si ništa rekli,
znali smo.

Nije bio čovjek od velikih riječi.
Ja sam ih imala dovoljno za oboje.
Djela su ga zanimala.

Ne znam, jesam li
više činila djela ili
riječi.

Možda nedovoljno za njega.
Možda previše za njega.

Možda...

Zaustavi glas kad počneš drugima
da pričaš o meni, o nama.
Ostavi nas tamo u jednoj ljetnoj noći
gdje smo jedno drugom bili svijet.

Nisam voljela zagrljaje,
one dosadne i prisne. Nikakve.
Tapšanje po leđima i poluosmijeh.


Stisnu te,
prenose svoje mirise,
ubilačke parfeme.


Znoj vlažnih ruku koji se upija u odjeću...
Neprirodno totalno.


Iz posljednjeg njegovog zagrljaja
nisam se željela izvući nikad.
A on nije bio ništa bolji niti ljepši
od ostalih.

On je bio umjetnik po duši,
baš kao i ja.

Kako spojiti dva umjetnika
zajedno u istu kašu?
Ne ide ti to, druže moj.

Umjetnici idu kroz život sami
ili imaju pratitelja,
koji stoji u sjeni i podupire ga.

Umjetniku treba netko,
tko će podizati oluje
i smirivati kišu.

Nijedno od nas dvoje
to nije moglo biti.
Mi smo stvoreni da budemo
umjetnici po duši.

d%

Kako objasniti
Kad me pitaju
Zašto nisam nijednog odabrala.

Zašto svoje dane
Provodim sama,
U društvu najdražih.

Kako im objasniti
Da sam ja sretna
Što ti postojiš.

Nadam se zdrav i sretan,
Ispunjen životom kojim živiš.

Kako objasniti
Predivan osjećaj upoznavši nekog
Tko te naježio
Iznutra i izvana.

Netko tko je uspio
Nasmijati me bez imalo truda
I naljutiti bez pravog razloga.

Netko tko je bio smiješak i suza
U mojim zelenim očima,
Netko tko je bio sve i ništa.

Meni dovoljno%d.

Kasniš. Mnoogo kasniš.
Kako da ti opravdam
sate, dane, noći
kad te nije bilo.

Kasniš. Mnogo kasniš.
Kako ćeš nam nadoknaditi
izgubljeno vrijeme
koje je procurilo mimo nas.

Kasnim. Znam da kasnim.
Pravdat ću sve te sate, dane, noći
do kraja naših života.

Rekao si.

Možete boraviti na bilo kojem mjestu na svijetu, bio to Bali, Hvar ili neki Čokadinci, nije važno gdje ste..
Možete imati ili nemati sva sredstva potrebna za ovaj moderni život, nebitno je.
Možete savršeno izgledati, imati šesto lajkova na društvenim mrežama, biti obožavani od okoline i bliskih ljudi, možete biti inteligentni i pametni, nije važno....Ako ste izjedeni iznutra i ne volite taj svoj dani život. Ništa tada nije važno.
Možete na sekund zaboraviti tko ste, to je u redu. Dokle god se vraćate k sebi sve je onako kako treba biti. Pričajte s onon mudrom osobom u sebi, ona ima sve odgovore. Nisu vam potrebne pilule, psihijatri niti tuđa mišljenja.
Dajte života svom životu.
To sam učinila ja danas.
I.P.

Nema žaljenja
nad propalom stvari,
početak novi stvaram
sama.


Misleći na tebe....


"thinking about you all the time"


Osjećam vibru tuge
u tvojim pokretima.
Nema žaljenja
nad gotovom stvari.


Ne dopusti da te obuzme
kajanje, jer nisi uspio
biti onakav kakav
želiš biti.


Nema žaljenja
novi početak stvaram sama.

"no regrets just respect"

Sve ti znaš
osim da mi dođeš,
zagrliš i ne puštaš.

S tobom i pakao
ima miris neba.

Nečujni dio nas
satire se od sna.

Sve ti znaš
Osim da joj kažeš da.....

Volim život, dan i noć,
al' ne volim današnji dan,
zbog tebe.

Prije 24 godine odletjelo je
tvojih 20 godina života u nepovrat.

Ne mogu da slušam priče o domoljublju
i lupanju u prsa na današnji dan,
sve to nema veze sa životom
kojeg ti odavno nemaš.

Kako vrijeme odmiče
imam sve veći upitnik nad glavom " zašto".

Znam da postoji razlog za sve,
nešto loše za nešto veće, bolje.

Ne nalazim to bolje
u ovom kaosu laži, obmana i pljački.

Samo fališ, prijatelju, fališ...

"Svako ima nekog koga više nema, Martin <3"

Čučala sam na
nemogućim mjestima,
straha i mraka.

Čekajući ono nešto,
što mi pripada.


Uzalud.
Nije došlo.

Ja sam to već imala.
U sebi.
Samo sam ga trebala
izvući na površinu.

Gledao sam je dok spava
na prsima mojim.


U snovima me ljubila.
Nije ni znala
da sam ja u glavi
miljama daleko.


Da sam ja onaj koji se ne zadržava


Gledao sam je kako diše
na tijelu mom.
Želio sam zatvoriti oči i ostati.


Posljednji put sam je gledao
kako spava.
Izgledala je nevidljivo
na bijelim plahtama
naših izdisaja.

Otišao sam
Ne bi li zauvijek ostao.

Sve u njemu je klicalo " prihvati me, pusti me da budem dio tebe, dio tvog mira, dio tvog nereda".
Nisam.
Znala sam što želi, govorilo je njegovo tijelo i um.
Nisam.
Znala sam da ću morati prva da priđem poput turističkog vodiča.
Nije bilo do hrabrosti, već do ženskog principa.

Ostavila sam ga tako da muški odraste, da shvati razliku funkcije uriniranja i velike stolice.
Možda nekad, možda nikad.

Kad smo se upoznali,
rekla sam mu:
" bit' ćemo frendovi i ludo se zabavljati."


Rekao je: " okej"


Poslije deset dana poznavanja,
rekla sam mu:
"ja sam najbolje što ti se moglo dogoditi u životu"


Nasmijao se.


Nakon mjesec dana druženja,
rekla sam mu:
"bit' ćeš moj"


Nije mi vjerovao.


Eto, mu sad!
Tko mu je kriv što mi nije vjerovao.

Popunjavaš sve moje praznine
kojih je mnogo.
Poput puzzla smo.

Prije točno dva mjeseca nastanila sam se na otok. Predivan sunčani Hvar. Dani lete kao u priči. Promijenila sam posao koji sam dugo čekala. To je još jedna lekcija, što trebaš čekati znači da ti nije suđeno. Sad sam svoja na svome, što se posla tiče. Kreativnost na djelu.
Upoznala sam hrpu životnih priča od ljudi. Nevjerojatno je, kako ti ljudi sami dođu i ispričaju svoju priču. Od svih njih našla sam dvoje dobrih i karakternih ljudi s kojima se družim. Dobar ishod.
Putem sam shvatila kako počinjem da nedostajem sama sebi. Jedan dio mene je pisanje. Danas mu se vraćam, i vama Blogeri.


Zapeklo je sa svih strana i kamen je počeo da se sjaji od vreline. Otok već nekoliko dana gori , moglo bi se reći isto i za mene. Razmišljam o planinama i nekom debelom minusu. Drugi dio mene viče " izbaci bijelo tijelo u more i rashladi se, prigrli sunce i popij koji Somersby"

Mislim da sam ga već poslušala.
Uživajte do sutra.

Danas sam ga opet
Nazvala svojim.
Jer on i jest moj.
I kad je najgori
I kad je najstrašniji
U njemu osjećam toplinu.
Volim u njemu
Sve ono što ga
Čini ljudskim.
Prosto i jednostavno.

Ivana Plavljanić

Danas čitam kako nema dovoljno sezonaca a sezona samo što nije počela. Mi smo prebjegli preko bare, Bosanci nam više ne stižu u istoj količini kao prije, pa su jake snage uzeli iz Srbije. Možda ova sezona i prođe s ljudima iz Srbije al' ćemo vidjeti iduću, dok upoznaju naše poslodavce.


Ono što kao sezonac mogu reći, jest sljedeće:
- ima nas više nego dovoljno
- platite nas za obavljeni rad
- dajte nam pristojan smještaj s kupaonicom
- pristojan obrok bez salmonele i ostalih infektivnih bolesti
- slobodan dan u tjednu
- ponašajte se prema nama kao prema ljudima


Nismo roboti, robovi, nismo vreće za verbalno iskaljivanje.

Predivno subotnje jutro u Splitu. Malo sam odmorila, prošetala, popila Mojito i koju kavicu. Što više ženi treba.


kava i kolač 12 kuna u Jockeru, savršeno...



obišla sam i knjižaru Hoću knjigu. Našla sam najdražu " Žena kojoj sam čitao"



štandovi na splitskoj rivi


povratak na Hvar

i najbolji dio dana...

Oznake: slobodan dan

Možeš da slažeš
bilo što o nama.
Možeš da odmahneš
na poziv moj.
Možeš da budeš s kim god.
Možeš da joj obećaš sva carstva
ovog svijeta,
da joj kupiš sve što pare mogu kupiti.
Možeš da joj obećaš i ljubav.
Sve ti možeš.

Dokle god, živim u pogledu tvom
ne vrijedi joj ništa.

Oznake: ti možeš sve

On je bio rijedak primjerak,
muškarac kojeg sam poznavala.
Volio je mačke.


Nisam to znala,
do trenutka njegovog stizanja u moj stan.


Moja mačka ga je dočekala
u hodniku,
da mu poželi dobrodošlicu.


To veče, provela je
na njegovom džemperu,
ostavljajući svoj trag postojanja.


Ne znam tko me više iznenadio.


On, s jedne strane pun bijesa i
ne riješenih dilema prošlosti.
S druge strane, nježan i jedinstven.


Ona, kraljica ignoriranja
ljudi i okoline,
u njegovom prisustvu
puna topline i čarolije.


Tako se njihovo druženje
nastavilo učestalo.


Ona ga je čekala u hodniku,
kao da čeka ljubav svog života.
On je dolazio s osmijehom na licu,
svaki put s novom mačjom paštetom.


Poput Hemingwaya u istoj količini je volio
mačke i viski.

Kad je prestao dolaziti,
ona je nastavila ne primjećivati svijet.

Nismo mi više na istoj adresi,
al' uporno svraćaš
i ostavljaš dio sebe.


Nisam zaboravila
samo sam te pustila.


Odškrinuta vrata
te uvijek čekaju.

Jednostavno znam,
tebe čuvam za kraj.

Koferuša je krenula na put.


Svakog svibnja mijenjam adresu, onu nizinsku zamijenim otočnom. Ovog ljeta naselila sam se na Hvar. U pozadini sam ostavila Krk, svoju najveću ljubav. Malo promjene nikom ne škodi. Monotonija šteti duši.


Prvih deset dana na Hvaru je proletjelo. Obišla sam što se obići da u tjedan dana. Vrijeme je promjenjivo i hladno. Uhvatila sam nekoliko toplih fotografija.

Muzej franjevačkog samostana












Kazalište, jedna od mojih ljubavi


Jedan čovjek čeka sam, mora da je bio pjesnik


Hotel Palase Elisabeth, u skorom otvorenju, uveličat će sam centar Hvara

Kad biste me pitali
Zašto baš on?

Rekla bih
On me poznaje
Bez šminke, bez maske.

Bez idealiziranja,
oblikovanja,
samo kost i meso.
Gol um i plutajuće misli
Sadašnjice.

U zraku je miris
Njega. Nas.
Miriše na ljubav.

Premijera života
brzo završi.

Oznake: miriše na ljubav, mi