Nedjelja je inače, moj slobodan dan ( osim kad nije). Planirala sam jutros ostati duže u krevetu, kao što rekoh samo sam planirala. Vatrogasci su me ranom zorom probudili jer su ispred zgrade micali srušeno drvo. Bilo je 06:13 Nedjelja. Došlo mi je da plačem.
Kako bih što produktivnije provela vrijeme, otišla sam na piju (osječka tržnica). Obožavam ju! Od ranog djetinjstva baka me vodila na nju, gdje smo jele burek i jogurt, kupovale cvijeće i namirnice. Čim zakoračim na prostor pije, osjetim onaj fini osjećaj djetinjstva. Slike same krenu navirati. Moram priznati da volim pričati s prodavačima, uvijek veseli i dostupni za pokoju anegdotu.
Nakon ručka sam odlučila očistiti životni prostor. Od kuhinjskih elemenata do ormara s bundama.

Na pola spremanja složila sam si gin s tonikom i zapjevala uz Tanju Savić. Ovih dana čudne su mi se misli motale po glavi. Trebala sam donijeti neke odluke koje sam mjesecima spremala sa strane. Znala sam da će mi ribanje donijeti prazniju glavu. Rad je stvoren za čišćenje uma i pospremanje sivih stanica.
Razgovori u mojoj glavi tekli su sami, nisam se opirala donošenim odlukama. Donijele su se same. Pohvalno za njih.
Sad je 21:28 h, sjedim mirna i zadovoljna. Dijelim s vama svoju nedjelju.
Kako je prošla vaša?.

Oznake: nedjelja, sloboda blogiranja, životno

Držala sam srce umjesto njegovog imena na telefonu.
Znala sam pustiti da telefon zvoni kako bih duže gledala to srce i mislila na nas.
Onda se to srce sve manje počelo prikazivati na ekranu i ja sam shvatila da moje srce nije njegovo srce.

Oznake: srce, njegovo, moje

Svake godine u rujnu u Kopačevu se održavaju Dani ribe, donosim vam nekoliko lijepih fotkica iz mog punog sastava.
Ako se pitate za naziv.....gospodin s jedne fotografije, ponudio me je rakijom ( kao da zna da sam ljubitelj svih vrsta) te smo uz koju štamplicu "bacili" osvrt na poantu života.
Živio Mika, jedan ali pravi život.

Oznake: kopačevo, dani ribe

Leži satima
među mojim bedrima

uzdišući miris
cvjetova

nepomično
promatram njegov
dodir
jezika
na mojim
krilima.

Oznake: postojanost, nepostojanje

Ne volim današnji datum
žao mi je
neću nikad s osmijehom kročiti u njega


datum je pomirba da te nema
već jako dugo


sve se promijenilo
a osjećaj je ostao isti


tupi zvuk
koji se s vremenom utišao


i ponekad preglasno
zaškripi


drugi su pisali povijest
a ti si je stvarao


za nekog dovoljno
za mene previše.

Oznake: nema te

Na današnji dan prije šest godina, život mi se pokrenuo iz korijena. Ništa nije izgorjelo samo je procvjetalo iz ničega. Sjedila sam na krčkoj plaži i bila na korak pri odustajanju od apsurda tadašnjeg života. Istog tog popodneva dobila sam svoje Zašto.
Tijekom ovih šest godina prolazila sam i padala na istim ispita života. Ponekad s osmijehom na licu a ponekad s kišom oblaka. Ono u čemu sam najviše prolazila je vrisak iz dubine.
Kad bacim osvrt na sve, mogu reći da sam više dobila nego što sam izgubila. Osjećaj nagrađenosti se ne može mjeriti s ničim.
Vizija hodanja na zemlji je u potpunosti drukčija. Više gledam nego što slušam. Slika je kristalno jasnija. Osjećaj u meni je izmjenjiv prema situaciji, proces življenja je čudesan.


Nije bitno kakvo je vrijeme vani, hoće li euro biti provodljiv, kolika je cijena goriva, lažu li nas na televiziji.... sve te nebitne stvari koje nisu u našim rukama. U našim rukama je naš život koji treba oblikovati, u život ili zatvor.


Zahvalna, pa nek zvona zvone kad trebaju zvoniti.

Oznake: zvona života, ljeto 2016, život

Jučer je na društvenim stranicama izašao članak "Koliko ste zadovoljni na skali od 1 do 10 sa sadašnjim radnim mjestom" Mjeri se zadovoljstvo i nezadovoljstvo Hrvata na poslu.
Moj odgovor je bio 8. Prijateljica je bila začuđena s mojom visokom ocjenom, pa sam bacila analizu na svoj radni vijek. Ipak, govorimo o 22 i nešto sitno godina radnom vijeka.
Za tri firme koje sam radila nisam bila uopće plaćena, proglasile su stečaj. Legalna krađa, sve po zakonu.
U ostalima nije bilo toliko loše. Ne možeš birati s kim ćeš raditi. Radna okolina je jedna od važnih čimbenika, barem na mom popisu. Da se ne zadržavam na prošlosti, vratimo se u sadašnjost.


Osmicu kao ocjenu dala sam sadašnjoj radnoj okolini u kojoj se nalazim. Radne kolege su u redu, spremni uskočiti i pomoći. Uvjeti na poslu su više nego zadovoljavajući. Uprava je profesionalno korektna.
Dolazim na posao opuštena jer znam da ćemo riješiti tekuću problematiku dana bez problema. Zadovoljna sam. Volim posao koji radim. On mi je drugi na skali po izboru zanimanja.
Uživajte u radnom danu. 8.

Oznake: posao, laganini

Prošlo ljeto mi se ostvarila najgora noćna mora. Dok sam spavala ugrizla me je zmija. Prijatelji su se šalili a možda i nisu, kako je zmija. Je l' dobro, je l' preživjela?
Nadam se da je. Ono što nije preživjelo jest povjerenje. Povjerenje u ljude, u sigurnost.
Tamo gdje legneš i počinješ dan, trebaš biti siguran.


Fizički je dobro prošlo, ostao je samo ožiljak kao podsjetnik na lekciju.

Znaš,
kad su tvoje perle zasuzile
otišao si,

otišao si da nađeš
dio sreće
tamo gdje je nema

mislio si da će pomoći
pilula za sreću

nisam ti uspjela reći
da sam bila u potrazi za njom.
Obišla sam sva divna mjesta,
otoke, vidikovce,
osamljene ulice
i neznane ljude.

Nema je. Nisam ju pronašla.

Nisam ti stigla reći,
da je pilula u meni, u tebi
u nama svima.
U djeliću našeg ošita.

I što sad? Gdje si otišao?
Kome treba nesretan čovjek.

nisam ti stigla reći
da nismo svi rođeni da
budemo sretni.


Gdje se rastopila pilula.

Oznake: pilule, sreće

Nema te tu da hodaš po ovom
užeglom betonu

Nema te tu da
budeš pored mene
i kažeš mi
Mala, više se smij,

nema te da
zapališ cigaru
i nabaciš onaj tvoj osmijeh
iz kuta lijeve usne

Nema te
i nitko tu ne može ništa

Jedino mogu
da te osjetim...
u vrelini osječkoga ljeta,
u zvuku Crvene jabuke
I mirisu dinje

Osjetiš li njezin miris?
Osjetiš li mene.

Izblijedio si,
hvatam se za slamke
i tražim znak tebe
A tebe nema
i nema veze što ti je rođeni dan
svijeća vječno gori.

Pojest ću danas dinju
Nek miriše na nas.
U meni.

Oznake: Samo duhovi, prošlosti

Prvi put sam čula za taj naziv, tamo početkom devedesetih. Prijatelj me pred društvom nazvao "bljedolikom". Naravno, svi su se smijali, osim mene. Dan danas mi nije smiješno, matere mi.
Da se razumijemo, ja sam rođena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S obzirom, da nismo imali Google, nisam mogla vidjeti odmah što ta riječ znači. Morala sam se raspitati odakle i čemu taj naziv, za ljude bijelog lica. Riječ mi je bila bljak.

S godinama sam probala prirodno potamnjeti, solarij, sprejevi za tamnjenje, na kraju sam isprobala spray tan. Ništa nije pomoglo osim spray tana i to u određenim mjesecima. Realno, nije za teške vrućine jer izgledate kao izmiješana čokolada s vanilijom, mjestimično.
Sve ostale opcije, dovele su do teškog crvenila. Ponekad sam imala osjećaj kao da sam pile na maslacu.

Iako sam s godinama prihvatila taj svoj aristokratski ten, nije mi lako kad osvane lipanj i moje noge krenu da bliješte u prometu. Iznova komentiranja "odraslih" ljudi.
"Kad ćeš na more, ahaaaa bila si na moru, na kojem to? Možda, južnom polu?: Pogledaj mene, ja baš primam boju. Idi se, ženo, sunčati.

Ma daj, ozbiljno?! Bljuc. Kako im ne dosadi se ponavljati, iz godine u godinu.
Daj, ženo, odi si na Wikipediju prije nego otvoriš usta.

Nicole Kidman, obožavam te. Samo što ja nisam Nicole a ni KIdman.

Oznake: bljedolika, ljudi bijelog lica

U životu su nam potrebne razno razne dozvole. Dozvola u obliku mature da biste završili srednjoškolsko obrazovanje. Dozvola tj. potvrda da ste zdravi i radno sposobni. Pregled za vid i psiho testiranje prije početka vozačkog ispita. Slušanje, predavanja i polaganje prve pomoći. Učenje i polaganje higijenskog minimuma, kako biste radili u prodaji s prehrambenim namirnicama. Slušanje svećenika kako biste bili dobri kršćani itd.....
Najvažnije predavanje, psiho testiranje i "polaganje" ne postoji. Jeste li sposobni donijeti dijete na ovaj svijet. Najvažnije pitanje na svijetu.


Kad vam ginekolog potvrdi trudnoću, pitanje glasi: " želite li zadržati trudnoću". Apsolutno nitko ne dovodi u pitanje vašu ljudsku sposobnost. Pravo da rodite dijete, isključivo je na vama. Zar' je toliko teško reći "ne želim" i prekinuti patnju nekoliko ljudskih života pa ujedno i svoga.


Da nešto razjasnimo, da budete roditelj nikad ne možete u potpunosti biti spremni jer ne znate što vas očekuje. Bez obzira na vaše godine, one nemaju veze s vašim mentalnim stanjem.
Zakon vam ne brani da "iskoristite" trudnoću kako biste zadržali muškarca. Kad vam plan ne uspije onda ostavite novorođeno dijete jer nije poslužilo svrsi. Legitimno je.
Zakon vam ne brani da liječite svoje komplekse nad djetetom, ne ispunjene snove itd.
Zakon vam ne brani da tučete dijete ( tko se smije petljati u obitelj) dok ga ne zašarafite do smrti. Tada je zakon i društvo u šoku.
Zakon vam ne brani da ostavite dijete jednom roditelju na cjelokupnu brigu jer vi imate novi život. Život u koji se ne uklapa vaše dijete. Po zakonu ste dužni uzdržavati dijete a ne morate ga nikad pogledati. Mašala.


Ako ste dijete jedno od opcija gore, znate o čemu pričam. Koliko god procesuirali svoje djetinjstvo, radili na sebi kao odrasla osoba, onaj jedan mali dio "nesretnog" kutka nikad neće nestati. Nitko se nije izliječio od spoznaje da nije bio željen. Možete to prihvatiti i živjeti s time. Pitanje "zašto baš ja" u bilo kojem trenutku će se pojaviti. Nebitno koliko godina imate. To nosite sa sobom kao ruksak na leđima. Ponekad je prazan a ponekad pun.
Ovisno o situaciji.

Kroz svoje osobno iskustvo, mogu reći da nekim ljudima zakonom treba zabraniti da budu roditelji.

Oznake: roditeljstvo, djetinjstvo, odrasli svijet

Kirova, Osijek

Ona zna
da bude dobra prema sebi,
zna kako
ide dalje.
Utihnuli anđeo u njoj ne spava

zna ona da ugodi sebi
prema svom štimungu,
dozvoli sebi
tračak ženske gluposti
koja će koštati

duplo će da plati
zna ona
i dalje je nije briga za to.

Igra je to.

Oznake: život je putovanje, igra duša

Od svih prioriteta u životu,
ona mi je najvažnija. U bilo kojem aspektu života.

Uz tebe sam, bez obzira na stanje odnosa. Zato što imaš moje povjerenje i poštovanje.
Možemo se ne slagati u razmišljanju, stavu al ipak ću biti uz tebe i neću pljunuti na naš odnos.
Onog trenutka kad osjetim vrške vilice koje su mi upućene, kraj je priče.
Nema ljutnje, svađe i rasprave. Zvono je odzvonilo.

Koji su vaši prioriteti?.

Oznake: prioritetno povjerenje, odanost

Da sam mogla da biram
izabrala bih da si dobro

da sam mogla da biram
bio bi sretan i nasmijan

e da sam mogla,,,
sad bi bio na pragu pedesetih,
imao bi svoju gitaru,
djecu i mene.

da sam mogla da biram

Oznake: 95-te, happy birhday

Mi žene.
Nazdravljamo životu,

Oznake: prijatelji su obitelj, mi

Od kad sam popričala sa sobom i odlučila ostati Tamo gdje je sve po mom, krenula sam obilaziti potencijalne hrvatske poslodavce.
Mogu vam reći, doista zanimljivo i nadasve interesantno. Kao na vašaru.
Od samih razgovora, pitanja i prijedloga.


-"Što biste naveli da s vama nije u redu?"
- "Lažete li često?"
-"Je l' biste odradili probni rok bez plaćene naknade za rad?"
-"Biste li odrezali kosu, ako to zahtjeva vaš poslodavac?"
-"Smatrate li se starijom osobom?"
-"Gdje se vidite za pet godina?"........... i tako dalje........


Ništa čudno, van granica Lijepe naše ( u našoj blizini) nije ništa manje zanimljivo. Ipak, smo mi potekli iz istog legla. Ako ću već biti u leglu, nek budem u svom krevetu.


Ako vas zanimaju odgovori na pitanja iznad, fotografija ispod će sve reći.

( preuzeta s interneta)

Oznake: rad i samo rad, nek budem na stupu srama

Toliko se "prijetimo" dotičnom gospođom, da mi se popela na vrh glave. Osobito danas. Došla je u posjet.

Sjedila sam neko vrijeme nepomično i smijala se cjelokupnoj situaciju. Nakon smijeha koji ti zapravo i nije bio, poželjela sam joj dobrodošlicu. Što kraći boravak i što brži odlazak.
Očito je tako! Sve se vraća, sve plaća.
Živjela kraljica.

Oznake: karma, sve boje, nje

Ispred vas je moj zid prekinutih veza. Svaki okvir obilježava jedan odnos koji je završio.
Svi su očuvani s trunkom prašine na njima. Reklo bi se, fine prašine koja curi niz prste.
Samo na jednom okviru je ostalo oštećenje odnosno zaderotine ( nemojte me ispravljati na ogrebotine ).
Koliko god se polira i "liže" otisci ostaju kao podsjetnik na nedovoljnu brigu oko postojanja istog.

Oznake: zid prekinutih veza

Trebaš mi
kao čaša vode
Ujutro na tašte

Nek' se tijelo
napije
Nek' se duša osjeća

Potreban kao tračak
maslačka.

Oznake: plamen života

Dugi sunčani dani izbacili su me iz komfora mog stana. Dan je bio prikladan za šetnju jezerom s mojom ljubimicom Tijom. Tija ima svoj ritual, otrčati od kraja prema početku jezera. Stoga, sam krenula suprotno od nje, ne bi li se susrele na pola puta.


Nisam ju srela putem te sam nastavila prema kraju jezera da ju pronađem.
Vidim ju, sjedi nedaleko od čopora ribara i gleda u njih. Pozvala sam ju imenom i ona je dotrčala.
Dok smo prolaze pored skupine tih veselo glasnih ljudi, začula sam glas koji mi je stvarao neugodu u glavi. Nisam bila sigurna, jesam li prepoznala taj glas te smo se spustile bliže njih.
Starijem sijedom gospodinu pripadao je taj glas. Glas koji sam željela trajno izbrisati.

Imala sam sedamnaest godina, on je bio tada čovjek u tridesetima, oženjen i otac troje djece. Moj prvi susjed. Nezgodan tip kojeg nisi želio krivo pogledati. Tih poslijeratnih godina, svako si je uzeo za pravo biti Netko.
Stvarao mi je razne probleme, pri sretanju na hodniku zgrade, na ulici, u parku dok sam se družila s ekipom. Nekako sam to podnosila, sve do jednog trenutka. Nisam ga pozdravila na ulici dok sam prolazila pored njega. Nekoliko minuta poslije osjetila sam njegovu ruku na mojoj kosi i snažni stisak druge ruke na vratu. Ne znam što se točno iz događalo jer nisam bila svjesna. Netko je priskočio i maknuo ga od mene. policija je obavila zapisnik. Nekoliko tjedana poslije dospjela sam na Prekršajni sud i nikad se gore nisam osjećala kao tada. Sutkinja mi se obraćala kao da sam zadnje govno na koje treba stati.
Predmet je nestao u ladici kao da ga nikad nije ni bilo. On je bio Gradski Čovjek a ja ničije dijete. Jedan od izbora je bio, odseliti se, što sam i uradila.


Ostavila sam ga u tim devedesetima da počiva, sve do današnjeg dana. Pogledao me je i okrenuo glavom prema jezeru. Mislim da me je prepoznao.

A ja sam nastavila svojim putem do početka. Ozdravljenje je svjetla točka bez bacanja zakrpa na nju.

Oznake: woman in the mirror, grow

Ako sam najgora
znaš što slijedi

Što mi se vraćaš,
dolaziš, svraćaš

ako ti nanosim bol
ako ne znam
da te volim

što me sanjaš,
što mi diraš hod

ako sam najgora
što im pričaš o meni

ako ne znam da budem k'o
ako sam najgora, ne zovi me
Nosi se.

Oznake: Worst, case, soft light

daj malo sreće, malo ludila
današnjem danu,
prvom koraku iz kreveta

daj malo života
svom tijelu.
Zahvali mu se
za sve što čini za tebe

daj malo sreće, malo ludila
svom osmijehu,
svakoj svojoj bori i pori na licu

daj malo sreće, malo osmijeha
ljudima koje voliš
i malo manje ljubiš

Podari si sreću,
podari si ludilo
jer ti to zaslužuješ

Osobito danas.
Danas je novi dan
Nedjelja.

Oznake: nedjelja, odmor iz snova

Nosite li vi? Ja nosim, skoro svaki dan.
Masku od žbuke na licu, masku pred lošim ljudima.

Pred nekima nam maske nisu potrebne. Pomno odabiranje prvi je korak do uspjeha.
Od ljepote lice se ne vidi.

Oznake: maska za lice

Vikend je počeo dugim izležavanjem u krevetu sa zvucima Bajage. Dobri stari Bajaga i njegova balada "Od kad tebe volim", bacili su me u stare dane ugode. Podigla sam se na koljena i podigla rolete. Vani je sjalo sunce i padao je snijeg. Idila. Onaj topli osjećaj mira. Sreća.

Vratila sam se prije skoro četiri mjeseca u Osijek i nikako se nisam privikla na taj osjećaj. Sve do sad. Sve dosad su moji koferi bili spremni za neke nove luke. Neka nova mjesta, stajališta, otoke, autobusne kolodvore....
Mislim da je odluka pala. Ostajem tu.


Tjednima sam bila rastrgana između kontinentalne Hrvatske i Primorja. Trebalo je samo pustiti da se sve razbistri. Sreća. Taj mali nedodirljivi osjećaj.
Čak sam u jednom trenutku pomislila je l' to neka sredovječna starost?. Ne, starenje je stanje duše. To nikako nije u mom genetskom zapisu.


Ne kažem da mi neće pasti na pamet, recimo zapaliti za Finsku u posjetu. Ali, samo u posjet. Do nekog drugog vremena želim svoju plahtu, šalicu, plavo bijeli radio....

Nema Pariz, Portorož a ni Milano mojih 36 kvadrata.

Oznake: Osijek :), home, put do

Prije svega, kako ste? Preboljeli?

Ja sam napokon, dobro. "Izdemoliralo" me, gadno. Nakon subotnje špice, bacilo me u krevet na dvadeset i jedan dan.
Tijelo mi je reklo da treba odmor. Glava nije slušala. Netko je došao i donio kovčeg s ključem. U njega je stavio moju glavu i doslovno ju "ubio".

Nijedan koktel ičega nije pomogao. Boli su me noževi, komadale sjekire po lijevom dijelu glave, pikale me iglice po očima. Iskreno, da sam se u nekim trenucima mogla ustati, udarila bih glavom od zid da dođe k sebi. To je ono staro pravilo ako ne radi televizor, udari ga da proradi.

Bacila sam se na stare recepte: svinjska mast na pluća i zglobove, čaj od konoplje za ublažavanje glavobolje. Zamotavala sam se u pamučne plahte. Ležala sam u mraku jer nisam mogla podnijeti svjetlost. Moj mali stan pretvorio se u tvrđavu koju nije bilo lako obići. Vukla sam se kao da nikad nisam hodala.

Nakon što je temperatura otišla, napustila me je glavobolja. Tijelu je bilo potrebno desetak dana da se podigne na staru razinu. Osjetila sam kako mi se organi muče. Svaki pokret je bio bolan. Sve je to sad iza mene. Vjerojatno i iza nekih od vas.
Nije bilo lako biti sam, no nisam htjela nikom prenijeti virus. U tom cijelom procesu potreban vam je tvrdoglavi prijatelj koji će vam donositi ručak svaki dan i čistu posteljinu. Takve čuvate.


Mene ponekad opere koje su posljedice. Vodi li itko brigu o preboljelima, osim brojke u registru.

Oznake: covid-19, demoliranje

Sve one tvoje poglede
koje mi upućuješ
dok te ne gledam

Ponekad uhvatim taj pogled

Oči ti posvijetle
i dobiju onu žar,
za koju kažeš
da se odavno ugasila.

Znaš, ja znam
da se boriš unutar sebe

Znaš, ja znam
da dosad nisi imao
ovakav odnos,
dubok i iskren

Znaš, ja znam
da se odupireš činjenici
Da ne bi bilo lako

Ja znam
koliko za to treba hrabrosti
i neviđenog ludila.

Znaš, ja znam....
Samo ne znam zašto toliku količinu
ljubavi ubijaš u sebi.

Probudila sam se gladna.
Osjećaj je bio poput prazne jame koju treba zatrpati.

Plan je bio, buduci da je subota, otići na osječku tržnicu i pojesti najfiniji burek sa sirom.
Nemojte nikako propustiti ako posjetite Osijek. Mali birc na piji koji je uvijek pun i teško je dobiti slobodno mjesto. Uvijek ostanite dobri s konobarom i ostavite koju kunu i stol je vaš.
Nakon predivnog dana vani, doma sam pustila koju suzu na Matića, smijala se prijateljici i liku s antenama. Nakon prolazne promjene raspoloženja, posjetila sam hladnjak i odlučila malo jesti. To malo, bilo je, Piko i više niko uz dodatak dva češnja češnjaka bez kruha.
Zatim jogobela s višnjom. Ništa više nije bilo zanimljivo pa sam prošetala do Konzuma po kokice i vino. Kako gledati Casu del papel bez vina i kokica. O količinama ne pričamo, molim lijepo.

Nevjerojatno je koliko stane u žensko tijelo hrane u danima ludila bez da vam bude loše. Imam osjećaj da bih još mogla pojesti šampitu o kojoj sanjam neko vrijeme.
Živjele žene, hormoni, oni dani fešte kako ih muškarci zovu. Živjelo ludilo prije i poslije četrdesete…

U noćima dok smo čekali zoru
znala sam dobiti groznicu.
Ispočetka nisam shvaćala drhtanje mog tijela
je l' dolazilo od uzbuđenosti, nespavanja
ili manjak njegovog zagrljaja.
Sjećam se...obuhvaćao me je cijelim tijelom.
Tresla sam se kao ovisnik
dok me njegova toplina nije prekrila.
Nije mi dao da ga gledam,
okretao mi je glavu prema prozoru
ne bi li zajedno dočekali dizanje dana.
Svaki početak dana bio je trenutak života.

Oznake: love is blindness