Upoznala sam nekog novog,
moram ti reći.

Na svom je mjestu.
Pažljiv,
brižan, duhovit, zanimljiv.

Sluša me kad pričam i
ne mari kad kolutam očima.

Ne ljuti se kad potvrđujem
da ga slušam,
a pojma nemam što je rekao.


Ne buni se na moje
filozofije
i ne naziva me Nietzscheom.


Mogla bih reći da ti
nije nimalo nalik.


Al' znaš što

više volim tvoje mane
nego njegova savršenstva.

Oznake: mane, vrline mog života

Subotom ujutro ili sam na tržnici ili kod frizera. Ovog puta sam se odlučila za frizera odnosno moja svojeglava kosa je tako odlučila. Kišno jutro u frizerskom uz punu dozu kave i pregršt priča. U Osijeku imam frizerku kod koje idem preko dvadeset godina, tu i tamo sam otišla na neko novo mjesto al se uvijek vraćam k njoj.

Danas smo se dohvatile tema nećaka i nećakinja. Naravno, da smo odmah povukle paralelu "iz našeg vremena". Tu smo negdje po godinama pa imamo istih iskustava iz djetinjstva. Između ostalog, kako su nas mame oblačile i kako nismo mogle birati što ćemo odjenuti. Iako, sam se jako trudila oduprijeti se obiteljskim izborima, u nekim stvarima nisam uspjela. Crne lakirane cipelice! Moja noćna mora! Bijela košuljica sa šlingom, kratke hlačice ili suknjica, bijele heklane dokoljenke i šlag na kraju, crne lakirane cipele.

Kad god su mi kupili nove cipele a bilo je to često, jer sam ih namjerno grebala o beton. Mislila sam dosadit će im, no očito su znali moju filozofiju i plan nije uspijevao. Nastavljali su ih kupovati. Proizvodili su lakirane cipelice u svim bojama i oblicima. Najmrže su mi bile one s velikom gumenom mašnom. Prave klaunske!

Tako je bivalo do četvrtog osnovne. Ujak je došao iz Njemačke i donio mi visoke kožne Puma tenisice. Nisam ih dala skinuti s noga. Nije bilo bitno je l' +20 ili -10 stupnjeva.

Frizerkin "problem" je bio šnalice na sred čela! Pravo rješenje za šiškice. U to vrijeme filozofija je bila, oslijepit ćeš od šišaka. Nemoj da ti idu u oči.
Dokoljenke su također, bile neizostavni dio svakodnevice. U prilog vam dajem frizerkinu sliku, koju je spremno izvukla iz galerije.

Kakvo je vaše modno djetinjstvo bilo?

Oznake: cipelice, modni dodaci

Nisam mislila da ću ikad
ove riječi izgovoriti
a kamoli napisati.

Na papiru postaju
jasnije i stvarnije
poput kiše na cesti.

Prestala sam te voljeti.

Ispočetka sam mislila
da se neki prešutni čin
smjestio u meni.

Jutros sam shvatila,
prestala sam te voljeti.
Umro si,
nestalo te, ne osjećam te.

Što je bilo dovoljno
da se to dogoditi
samo ti znaš.

U toj tuzi
za tobom
osjećam olakšanje.
Slobodna sam.

Obožavamo tikvice na sve načine. Ovo je jedan od načina pripreme tikvica da dođu do punog okusa.
Mljeveno meso izdinstam na crvenom luku i vodi, dodam češnjak, bosiljak, himalajsku sol i papar.
U vatrostalnu posudu na dno stavim dio svježeg sira koji sam pomiješala s dva jajeta. Red narezanih tikvica, red mesa i tako do kraja.

Zapečem dvadesetak minuta u pećnici na 180 stupnjeva, izvadim i naribam sir te vratim na par minuta da se malo sir opusti.


Za ovaj obrok je potrebno:
400 gr mljevenog miješanog mesa
500 gr svježeg sira
2 jaja
papar, sol, bosiljak,
češnjak češnjaka te pola glavice crvenog luka
2 tikvice
malo ribanca ili nekog drugog sira ( gauda)



Dobar nam tek

Oznake: tikvice, sir, danas

Danas prenose tabloidi kako je Doktor depresivan i ljut. Sad bar osjeća emocije nekoliko milijuna građana zadnjih dvadesetak godina.
Mene zbilja ne zanima kakvo je njegovo psihičko zdravlje. Mene isključivo zanima kad će čovjek početi vraćati svoj lopovluk.
Tipove koje ne želim nazvati pravim imenom, stavljamo na naslovnice, dajemo im silnu pažnju i opravdavamo psihičkim bolestima. Hranjenje ega potiče takve tipove da nastavljaju svoj pohod. Izaći na naslovnici ili društvenoj mreži jedan je od prioriteta ovog društva.
Jedina kazna koja tu može presuditi jest zaborav, ne medijska pozornost i naravno, vraćanje para s kamatama, onako kako ih naša Fina obračunava.


Za ovo jutro mogla bih još i o štaniclama. Dođeš u pekaru, lijepo se počastiš burekom i dobiješ masni burek omotan u dva tanka papira iz kojeg se slijeva masnoća. Prodavačica se opravdava, štednja je i nema se štanicli. Bravo!
Ne znam kad sam se toliko nasmijala, dobro da nije pozvala kola za ludaru.

Sreo sam je na Dravi neki dan. Sjedila je na klupi i risala nešto u svoju knjigicu. Nagnuo sam se da vidim što zapravo radi. Uhvatila je moj znatiželjan pogled i zatvorila bilježnicu. Uvijek je to radila, skrivala što radi od očiju znatiželjnika. Ispočetka sam mislio da se srami onoga što radi ili nije sposobna da čuje konstruktivnu kritiku. Upoznavši je s vremenom shvatio sam da je svoja djela držala samo za sebe i puštala ih u javnost kad je ona smatrala da trebaju izaći.
Volim tu njezinu tajanstvenost. Čini me dostojnim njezinog djela.

Skinula je slušalice s ušiju i nasmiješila se. Znao sam da sam pozvan da sjednem. Nije morala ništa reći, njezino lice reklo je sve.

Jesam li vam rekao da to obožavam kod nje?

„Upitao sam je što radi".

Odgovorila je vrlo šturo.

„ Ubijam vrijeme koje nemam."

Nisam shvatio što je pod tim mislila. Nisam se taj dan ni trudio da shvatim. Neka njezina umjetnička fraza il što ti ja znam.
Danas znam. Danas znam što je mi je htjela reći.
Danas je više nema.

Oznake: klupa, Posveta

Stajala sam na autobusnom kolodvoru čekajući da vozač potrpa sve torbe i kofere od putnika. Nisam željela prije polaska ulaziti u autobus. Udisala sam posljednji dašak ovog grada. Promatrala sam uokolo ljude. Jedni su dolazili, drugi odlazili.

Njegovu siluetu sam uhvatila krišom. Stajao je iza staklenih vrata i promatrao me. Znao je kad odlazim. On, muška pizda, sad već zaručen, nije se usudio izaći i pokazati što osjeća. Godinama nismo u kontaktu. Tu i tamo se okrznemo na ulici.

On i ja smo trebali biti „ono nešto“ za jednu noć. I bili smo. Bar sam ja tako gledala na nas.

Upoznali smo se jednog Božića i završili zajedno. On svježe razveden, ja svježe razočarana. Jedno u drugom smo našli olakšanje svakodnevice. Prvi put da sam se s nekim odlučila na seks za jednu noć. Tko ga je poslao da to baš bude on?.
Nakon provedene noći s njim, nisam očekivala da će se javiti. Nisam ni ja imala tu namjeru. Sutradan me je dočekalo desetak njegovih poruka. Ponašao se poput napuštenog šteneta. Povrijeđen i sam.
A nije bio sam...

P.S. Postoji i njegova strana priče

Iz romana " Njegove ruke"

Sve velike ljubavi počnu s prijateljstvom.

Jednom sam prijateljicu pred vjenčanje pitala:
"kako znaš da je on taj?"
Odgovorila je:
"on je moj najbolji prijatelj i ljubavnik".

Oznake: ljubav je to

Ona je meni prosto zakon. Način na koji piše i izražava se.
Ne bih se složila da je bez dlake na jeziku jer mislim da pomno bira što će izreći. Ljudi " bez dlake na jeziku" su nešto drugo, jezik im je brži od mozga, pa izjave bude netaktične i sirove. Ne bih rekla ni da je prosta, jer svaka ta "prosta" riječ je napisana na pravom mjestu.


Ono što Vedrana opiše u detalje i prokopa temu do kamena temeljca, ne može svako. Teme su joj uvijek u trendu a njihov način obrade jednostavan i bez uljepšavanja. Čista činjenica i istina.
No, ne vole svi istinu. Pogotovo, Hrvati.
Mi smo sami po sebi uvlakačko- površan narod. Samo da nam je kruha i igara bez motike.


Upravo čitam njezin roman Muškarac u grlu, gdje je točno opisala sloj tzv. uglednih ljudi u Hrvatskoj koji se ponašaju poput prostaka, uličara, a nitko im to nikad nije rekao. Pa jadni ni ne znaju da to nije fora, nositi Armani a smrdjeti do neba.


Jedna pametna žena je jednom rekla: " Postoje ljudi poput Vedrane Rudan, Josipe Lisac... koji su kao janjetina. Ili ih obožavaš ili ih uopće ne voliš".

Oznake: Vedrana Rudan

Legica se prije koju godinu otisnula na predivan otok po imenu Madeira (Portugal). Ne trbuhom za kruhom već zbog čovjeka svog života. Ajme, što ti je ljubav!
Gledam svaki dan te lijepe fotografije i priče s otoka, tipkamo se i odjednom ona napiše ...."bit će nas troje"......
Pokušala sam da ne plačem jer umjetne trepavice su živi vrag za suze. Ništa ne peče jače od kombinacije ljepila i suza.


Oduševljena, to je prava riječ koja bi opisala moje stanje. Morana će postati mama prvi put u četrdesetima. Naravno, reakcije ljudi odnosno da se ispravim žena su svakojake. Možete samo zamisliti. Biti mama u četrdesetoj!
Majčinstvo nikad nije bio veći hit nego u današnjim vremenima. Dok se veliki broj žena bori kako bi ostale trudne, bez obzira na njihovu dob. Ostatak populacije dvoji oko majčinstva u srednjim godinama.


Ono što nam tabloidi poručuju jest da smo stare. Stare za život, stare za djecu, stare za izlaske i nove početke. Plaše nas sa starošću, borama, krivljenjem tijela, povećanjem ušiju, smanjivanjem libida. Nije ni čudo što se ljudi nakon 35-te godine opuste i prepuste "tim" godinama.
Kad se govori o roditeljstvu u srednjim godinama, najčešće su komentari negativne prirode. Kako se vrijeme mijenja tako se mijenja i čovjek. Nije isto imati četrdeset godina danas i prije dvadeset godina. Velika je razlika.

Treba gledati onu sretniju stranu života. Dijete unosi novi život u naš život i bez obzira na naše godine, ono ga mijenja. Kao roditelj trudiš se i ulažeš više u sebe i u obiteljske odnose. Novi član obitelji je motivator za boljim i kvalitetnijim životom.


Da se vratimo trudnoći i planiranju. Ono se ne planira. Jednostavno nemoguće. Nije isto kao "sad ću popiti kavu" i popijem kavu koju sam planirala. Ne znate što vam nosi sutra. Kao što ni Morana nije znala gdje će ju ljubav odvesti i kakav će život imati.

Oznake: new baby

Kažu da maska od lana i vode čini čuda. Prošli mjesec sam ju isprobala. Stavljala sam je na lice svaku veče proteklih mjesec dana.

Jednu žlicu lana sam prekrila s pola šalice prokuhane vode, prekrila samoprianjajućom folijom te ostavila do večeri. Procijedila i s tom gelastom tekućinom mazala lice. Ostavljala sam ju na licu desetak minuta, zatim isprala vodom.

Isprobala sam ju zbog nekih nepravilnosti po licu ( crvenilo na određenim dijelovima lica). Sklona sam alergijama ( najviše u proljeće) te moram biti oprezna s raznim kozmetičkim kremama.
Rezultat me je ugodno iznenadio. Koža mi je glađa pod rukama, nema pucanja i opadanja kože ( ljuštrenja ). Jednom tjedno ostaje moja rutina.

S čime se vi mackate?

Oznake: maska za lice, lan, voda izvor života i ostalih nevolja

Obožavam sataraš. Mogu ga jesti i kao glavno jelo bez priloga. Malo sam guglala i našla recept za francuski sataraš ( ratatouille).
Svidjeli su mi se sastojci i eto današnjeg ručka. Nisam dodala jabučnog octa sve ostalo sam po receptu. Prefinoooo! Ako ste ljubitelj povrća, toplo preporučam.

Potrebni sastojci:

konzerva pelata
6 žlica maslinovog ulja
1 patlidžan
2 paprike babure
2 glavice luka
1 glavica ćešnjaka
2 tikvice
3 žlice jabučnog octa
sol i papar
list svježeg mažurana

Priprema:

U posudu stavite pelate pa na to stavite malo maslinova ulja i miješajte na vatri oko 30 minuta. U međuvremenu pripremite patlidžan sa soli – ogulite ga i narežite pa posolite sa žličicom soli. Tako neka stoji oko 20 minuta, pa istisnite višak tekućine. U veliki lonac stavite 4 žlice maslinovog ulja, dodajte narezani luk i miješajte dok ne postane proziran. To bi trebalo trajati oko 5 minuta. Na to dodajte češnjak i kuhajte oko 5 minuta dok ne postane mekan. Na to dodajte paprike i kuhajte oko 4 minute. Začinite solju i paprom. U lonac dodajte rajčice, patlidžane, narezane tikvice i mažuran. Kuhajte i povremeno miješajte pa kasnije smanjite temperaturu na nižu. Kuhajte na laganoj vatri sve dok povrće ne omekša, ali ne potpuno. Dodajte malo octa, soli i papra po želji.

Dobar tek!

Oznake: sataraš, naš, francuski, način

Ne plašim se dana
kad budem odlazila s ovog svijeta.
Ne plašim se kad odzvoni posljednji čas
jer neću imati za čim da žalim.

Ne plašim se ...

da više neću čuti cvrkut ptica,
miris proljeća,
sjetu jeseni i tapat kiše na prozoru.


Ni da će mi biti žao
violine,
jazza i bluesa,
smijeha s prijateljima
i dobrog hirskog dima.

Plašim se samo...

da me tvoje ruke neće ispratiti.

Oznake: tvoje, ruke su ti snažne, odlazak među zvijezde

Sada već tradicionalno, krajem ožujka/početkom travnja ulica Matije Antuna Reljkovića ("ulice ringlova") u Osijeku slavi svoj dan!
Nedjelja, sunčan i topao dan kao idealan za druženje uz fini ručak - roštilj, grah ili nešto treće.

Iako godinama živim u Osijeku, nisam znala da se organizira ovakva fešta. Stanari navedene ulice pozovu svoje prijatelje i rodbinu i nastane pravi dernek.

Prijateljica me odvela u nedjeljnu šetnju. Divno nam je bilo! Još da smo upoznale neke stanare te ulice i zamezili s njima, bilo bi vrh. Same smo se počastile slambošem i šetnjicom po divnom nam gradu.
Tako nam malo za sreću treba.

Oznake: ulicama moga grada

Hvala ti,
što si volio
sve moje mane.
I sve one dane, noći
kad sam bila nemoguća.


Hvala,
što si u mojoj ljudskosti
vidio savršenstvo
i nisi ga pokušao mijenjati.


Hvala,
što si mi pokazao
kako se voli.

Oznake: hvala, ljubav bez kalkulacija

Jučer sam zahalirala da se univerzum okrenuo protiv mene iliti da me kljuca u glavu. Poslala sam ga na nekoliko mjesta, sve po zasluzi. Došlo mi je da zavijam na zvijezde.
Ili me možda karma sustigla??

Kako god bilo, danas sam mu sve oprostila. Nisam sigurna iz kojih razloga se dogodilo. No, kao i obično sve ima svoj razlog. Jedva čekam da otkrijem ( možda i dočekam) koji je to. Kako se vi nosite s vašim univerzumom?

Stiglo je proljeće, jeeeeeeeee.

Oznake: univerzum uma, lajanje, na zvijezde

Ako ikad budeš čitao stihove ove
i sebe našao u njima


Znaj da sam bila najgora
prema tebi
i da sam mogla biti blaža.


Biti blag za tebe je
nepostojana riječ.
Rekao bi mi da sam mogla biti
nježnija.


Znaj i da sam bila najbolja
prema tebi,
nijedan nije dobio toliku količinu
ljubavi kao ti.


Tražio si je malo
a znao nisi da ju posjeduješ.


Znaj i ovo, da sam se pored tebe
osjećala istinski svoja.


Najbolja i najgora,
baš onakva kakva jesam.

Naš bloger Fresh se zabrinuo za našu blogericu Zadihanu. Moram vam priznati i ja.

Budući da se osobno poznajemo, iz jedne prečudne priče al' takve su najbolje, počela sam je tražiti po svim društvenim mrežama. Ništa.

Čekala sam priliku i evo je...na Instaču, objavila je sliku. Kao najveći stoker odmah sam joj se javila.
Dragi Frešiću, živa je i zdrava. Vratit će nam se opet, a prije toga sutra nam slijediti jedna dobra doza piva, taman za nas dvije blogerice.

Oznake: blogerska posla

Bio je 19.06.2017 g. kad sam je upoznala. Bila je lepršava, mala i snažna. Mlađa od mene 14 godina, ja starija od nje svih tih 14 godina. Ni sad ne znam jel' ona zrela osoba ili sam ja zadržala dio svoje nestašnosti unutra. Uglavnom, naše prijateljstvo opstaje i traje, kako privatno tako i blogersko, iako se uopće ne trudimo da traje. Ono biva između nas.


Tog dana sam joj uljepšala realnu istinu, jer sam znala da će shvatiti i da je našla svoje mjesto. Tako je krenula naša euforija oko svega. Od pjesme, koktela, smijeha, plača i naravno pisanja.
Znate onu, srodni prepoznaju srodne. Za neke stvari nije potrebno vrijeme, mjesto, iste godine, ista okolina. Bitan je taj prodoran smijeh i osjećaj pripadnosti svom svijetu. Bez objašnjavanja zašto i kako, samo stisak ruke ispod stola koji ti kaže : "tu sam, jače smo od svega". Bome, jesmo. Jako sam ponosna na nas.


Njezin blog je Tišina o kojoj ću pisati, vjerojatno ste ga posjetili.
Ovaj cvijet me podsjeća na nju, na naše prijateljstvo.

Oznake: prijateljska ruka, blogerica

Moja najteža odluko
ikad donesena,
iako sad to ne znaš
falit ću ti.


Doći će vrijeme,
znat ćeš.


Osjetit ćeš
prazan prostor
u svom umu.

Vjetrovi će
stvarati propuh
a mene neće biti
da zatvorim vrata.

Ne boj se godina
što lete između nas.
Nisu zarazno prenosive.
One liječe predrasude,
bojazni, neznanje
i vrište na strahove.


Hej, Ženo


Sve ono što piše na našim licima,
dolazi iz dubine našeg svijeta.
Naš izgled kao odraz nutrine
rekao bi jedan pjesnik.


Ne boj se, ženo
ni kad te prozivaju milfačom,
curicom,
ni kad ti kažu da ne izgledaš kao
sredovječna žena.


To je samo krik, ženo
krik prema tvojoj osobnosti.

Ti sve možeš, ženo!
Ne boj se godina
što lete,
moja ženo.

Dodirnut ću te noćas
vrhovima prstiju
onako lagano...


Lice tvoje, vreo vrat


Spustit ću se
po vlažnoj plahti
sve do bedara.
Usnama ću pokriti
tvoje golo tijelo.

Ti ćeš samo izdisati!
Dah će prenijeti miris moj.
Ujutro ćeš spoznati
da sam noćas bila tu.

Zatvori oči dok te grlim,
ne otvaraj ih,
ne mogu se toliko pretvarati
da te volim.


Nisam iskrena, milo moje
nemoj da mi vjeruješ


Ljubim njega godinama,
on zna sve moje vrline i mane.
On zna da sam njegova.


Ne otvaraj oči, milo moje
Pusti me i ove noći,
da te lažno ljubim.


Pusti me i ove noći,
da bar malo
zaboravim na njega.


Zatvori oči i uživaj,
ne dozvoli da u mom dodiru
osjetiš njega.

Sve ti znaš....

Oznake: sve trpam u kufere i odlazim ti znas da ne volim

Jedna Halidova pjesmica ide ovako:

"Sve je kao nekada
i ljeto se sprema
zumbuli su sretni znaj
samo tebe nema "

Oznake: zumbuli, Moj dom