U nekim trenucima osjetiš da gubiš sebe
Nebitno zbog čega
Nepredviđene situacije,
Loših ljudi,
Krivih procjena,
Ljubičastih naočala,
stava jebe mi se...

Laganim gubitkom sebe postaješ sve tiši
Pustiš nek stihija prođe,
Oguliš se do kraja
Sam kao mačka koja pobjegne
Da poliže svoje rane

Ili uz neke drage ljude
Čiji lik te podsjeti tko si
I što je sastavni dio tebe.
Pokupiš te dijelove
U mozaik
I nastaviš živjeti.

Iz jednog dana u noć
Ne razmišljajući
Kako si došao od potpune sreće
Do kraha,
jer u redu je kažu
"ne biti uvijek Okej"

I tada možeš biti sretan ako to prihvatiš
I ispljuneš

Svako jutro kad otvorim oči
Zahvalim se Stvoritelju
Na još jednom danom danu.

Na jednom udisaju ovog divnog
Neba,
Na osjetilu topline i hladnoće.
Na mirisu tulipana
I svih onih biljaka
Koje me tjeraju na kihanje i stvaraju mi glavobolju.

Na svim ljudima koje volim
I nešto manje ljubim.

Hvala ti što postoje umjetne trepavice
Da se ne osjećam golom.

Na svim onim kavama, linoladama,
ananasu, after eightu i
Svemu što me čini sretnom.

Dajmo si života á

Oznake: Life and stuff, morning, Day

Danas moja kći puni 19 godina,
njezin rođendan me ponukao
da bacim analizu našeg odnosa.

O majkama i kćerkama

O odnosu majke i kćeri
se vrlo rijetko govori jer je
to kako kažu „osjetljiva“ tema

...U kratkim riječima, majčina žrtva
I kćerkina nezahvalnost....

Taj dio ne razumijem.

Djeca su osobe koje dođu jednim
dijelom oblikovana na ovaj svijet,
drugi dio je ono što vide i čuju
u našim odnosima prema drugima.

Jednom mi je stari prijatelj šapnuo u
kafiću „ znaš, nije pohvalno da mama i kćer idu zajedno na pivo“

U ovom trenutku nije bitno što za mene
kao roditelja nije pohvalno.
Pohvalno od koga?

Važno mi je da se...

Međusobno Poznajemo ( znamo što možemo jedna od druge očekivati)
Ipak sam ja postojala prije nego sam postala njezina mama. Postavši mama nisam prestala živjeti i pretvorila se u „mi“
Družimo ( jer tko je najbolje društvo ako ne osoba koja ti je kći),
Volimo ( onakve kakve jesmo bez uljepšavanja osobina),
Čujemo kad se ne možemo vidjeti ( a ne da izbjegavamo javljanje na telefon)
Posvađamo ( kao žene, a da pritom ne prestanemo komunicirati )
Donosimo odluke ( samostalno o svom životu, svidjelo se to drugoj ili ne)
Prihvaćamo ( međusobne odluke i izbore)
Pravimo greške ( bez kojih život nema smisla)
Odnos bez laži i manipulacija jer nema potrebe i prostora za tim.

Naše ruke nek uvijek ostanu otvorene za slijetanje. Sunshine, nek ti je najsretniji

Oznake: majka, djeca, roditelj, rodendan

Evo nas u Novoj godini, novom mjestu prebivališta. Lijepo je i mirno, vani pada snijeg i čini me sretnom. U prošloj godini se nisam dovoljno javljala, bavila sam se brojevima a ne riječima. Mogu iskreno reći da su mi riječi draže. Proputovala sam uzduž i poprijeko otoke, gradove i države.

Jesen sam provela u Portorožu, radno. Volim taj dio Slovenije, od Portoroža preko Lucije do Pirana ( malena ali divna mjesta).
Budući da, Slovenija ima stroge epidemiološke mjere koje osobno po mom mišljenju nemaju smisla ( od nošenja maski na svježem zraku i policijski sat od 21 do 06 h ujutro, mjesecima sve zatvoreno od restorana, kafića i trgovina, muzeja itd...) jedino sam mogla šetati niz obalu i prošetati parkom.

Slike koje slijede su iz Portoroškog parka koji se zove Forma Viva. Volim skulpture i svakoj nadjenem ime ili opis.

Muškarac u shvaćanju života


put koji vodi u izbavljenje


kraljev krevet za šefa


začarani krug povjerenja


zbog ove bih mogla završiti u pržunu


ženska jajašca u predmenopauzi ( tako se osjećaju moja)


prijateljica Slovenka


i za kraj šetnje, šefove zapečene jakobove kapice ( capesante)

Oznake: Skulpture, park, PORTOROŽ

Imali smo sve.
U 2020- toj smo saznali da
Ne posjedujemo ništa.

Ništa osim nas
Samih.

Čuvajte i volite
Sebe i Svoje u 2021 g.

Rastite otvorenih očiju
U danima pred nama.

Dobro nam svima došla dO
#2021

Oznake: mandarine, susjed, njami

Nedjelja je, opet...nakon dva mjeseca otvorila sam blog. Neću reći da nisam stigla već zbilja nisam stigla. Idem u laganijem ritmu pa se čitamo. Vidim, komentirali ste što mi treba nedjeljom, moram priznati neke prijedloge sam usvojila, da da.. Danas nije ta nedjelja. Danas je usrana nedjelja. To je sasvim u redu. Mora jedan dan u tjednu biti takav. Pa neka to bude nedjelja. Nedjelja za masnu kosu, pidžamu, palentu i ne javljanje na telefon.
Inače, sam superiška.. .Nadam se da ste i vi.

p.s. Imam hrpu fotografija koje sam slikala i tekstova koje sam napisala u hodu s koferom u ruci pa krećem da ih okačim na blog.

Ostajte mi blogeraški vedri

Oznake: neda mi se, ni bol, ni humor, nedjelja

Kakvi ste vi nedjeljom? Isti kao običnim danom, posebno trknuti ili cmizdravi?

Što se mojih nedjelja tiče,  posebno smo vezani. Stanja u kojima se nalazim nedjeljom zovem prokletstvo nedjelje.

Malo bih gledala u strop i razmišljala o salati od hobotnice i čaši dobre Malvazije.

Onda bih nešto masno slatko, pa popričam sa sobom. Objasnim si da ne večeram. Tako se posvađam sa sobom i budem ljuta na sebe.
O jutru da ne pričam,  dvojbe kreću čim otvorim oči.  Hoću li na plažu ili na kavu,  pa što ne bih oboje.  Pa, kad ću stići do trgovine, mailovi pa mi se na to sve plače. 
Jučer nisam pogledala epizodu pa moram i to premotati i pogledati dok postoji ta opcija....i tako to. Tko je još čuo za Internet!
Moram nazvati bližnje,  pa sad mi se ne da sjediti na telefonu a nedjelja je pogodna za to.
Ludilo, ludilo. Tako prođe i hvala ti  Bože,  malo odmora do iduće.
A iduća  će tako brzo da dođe pa se bacim u bed. 

I onda zapjevam ...prijatelji stari gdje ste...

I na kraju nije bitno
tko će ti izjaviti ljubav
zvati te ljepotice

nije bitno hoće li
dolaziti po tebe
audijem ili biciklom

hoće li ti kuhati
ili te voditi vanka
na večeru

bitno je tko će se
buditi pored tebe
kad i najbolja
i najgora,

djela ne riječi.

#cuvamtiledjapastobude

U čaši malvazije
utopio si ljubav našu
Za jedan krik u noći
prizvao si nju


Do posljednje kapi
zgazio si nas

Sad živi za njezin muk

Do posljednje kapi
zgazio si nas

Plahte su znojne ostale tamo
ne trudi se više
Ne vjerujem
u nas

Sad živi za njezin krik
Do posljednje kapi
Ispio si nas.

Evo me treći tjedan u Opatiji, sama sam sobom. Nemojte misliti da kukam, ne kukam. Ova samoća mi je došla kao godišnji odmor od ljudi. Smjestila sam se na brdašcu iznad Opatije i imam predivan pogled.
Šetam u prirodi, upoznajem različite vrste drveća, udišem svježiji zrak. Kuham svaki dan to me izrazito veseli. Inače, jedem po hotelskim restoranima, što mi i nije gušt.
Što se tiče prehrane, pokušavam biti kreativna te unijeti razne boje i okuse namirnica nego inače. Počela sam i vježbati. Nekoliko godina na laptopu imam skinutu seriju Tae Boa, vrijeme je bilo za pokretanje.
Završila sam roman, zbirka pjesama je u procesu izdavanja.
Za moj potpuni spokoj nedostaje neki dobar aparat za espresso kavu.

No, kako vi proživljavate ovo izazovno vrijeme?

Lutala sam svijetom od stanice do stanice,
uživajući u onome što sam odabrala.
Slobodu.


U svakom kutku nepoznatog grada
našla sam nešto njegovo.
Jedan je imao oči poput njegovih,
drugi se smijao kao on.
Treći me je zadirkivao njegovim načinom.
Njegove energije nije bilo nigdje ni za lijek.
Puno riba u ovom velikom oceanu nevidljivih sila.
Slični jedni na druge mijenjamo oblike postojanja.

Mijenjamo jedni druge za nešto nepostojano. Ono što najviše želimo leži u nama samima.
Ta sloboda koje sam toliko željna, zaključana je u meni, u nama.
Kavez koji držim pod lokotom.
Kako naći davno bačeni ključ.

Hoćeš li sa mnom promijeniti bravu, ovaj put?.

Ne znaju a kažu
da je hladna kao led
Ne znaju


Ne znaju da se led
u pravim rukama otopi
i postane pitka voda


Ne znaju a kažu


Nije sve što je umiljato
i toplo
med i mlijeko

Kažu a ne znaju
koliko je potrebno
imati razumijevanja
za sve njihove potrebe i kritike


Ne znaju a kažu
da se i led
istroši od stalnog struganja

Danas sam upitana od strane nepoznate osobe što je za mene najvažnije u životu.
Vjerojatno ima na stotine ispravnih odgovora. Što god odgovorili, nema lošeg odgovora.
Moj odgovor je bio ostati svoj, bez obzira na uvjete i situacije.
Imati svoj pravac, skretanja po nepoznatom i grbavom, letjeti među oblacima i grebati nekoliko puta godišnje koljena.
Tko te bolje poznaje od samog sebe?.
Drugi nek imaju sliku kakvu žele. Ti zadrži svoju.

Nije se nadao "takvom" odgovoru, kaže. Tko mu je kriv, šaljem mu pusu.

Noći su teške,
posebno za njezine snove,
suočavanje s neizbježnim


Slušanje srca svog,
drhtaja tijela,
priznanja samoj sebi
da nije odmakla dalje
Kamo je htjela,
mislila, mogla..


Borba prema izlazu
koji je uvijek tu
nadomak svega
i opet tako daleko
da bi izašla.

Jedna noć je bila dovoljna
da pobriše sve
što je drugi prije tebe zasadio.


Samo jedna noć
narisala je vječni osmijeh
u mojim očima.


Ta noć bila je dovoljna
da ti osjetim srce
i poljubim ga zauvijek.

Izuj te tijesne cipele
koje nosiš.
Oslobodi prste.
Prohodaj, pleši.

Oslobodi glas,
pusti ga nek iziđe.
Duboko udahni
i izdahni golemi nemir.

Izađi iz kalupa.
Rastrgaj zubima ako treba
sve lance
koji te odvajaju od
tvog puta.

Danas sam ga se sjetila...
On i ja stojimo na fotografiji u odjeljku moje bilježnice.
Bio je prije svega, odličan prijatelj, ljubavnik.
Ne znam zašto kažem bio prijatelj....jer on će to uvijek biti.
Bez imalo truda, znao je što mi treba u određenom trenutku. Pored njega sam bila najgora i najbolja, u svim izdanjima koje čovjeka mogu zadesiti.
Isto tako, mogu reći za njega, vidjela sam sve strane njegove ljudskosti. Preda mnom nije skrivao tko je i odakle potječe. To je ono što najviše volim kod njega. Simplicity.
U našem odnosu nema laži, neriješenih pitanja.
Sve je jednostavno i stvarno.
Najljepše stvari nastaju neobičnim prijateljstvom.

Oznake: ljubav bez kalkulacija

Ne znam jeste li posjetili Piran..... Prvi put sam ovdje, ovu zimu. Ostavila sam iza sebe kontinentalne krajeve i uputila se u avanturu zvanu Slovenija.
Peko zime je ovdje blagih 12 stupnjeva. Puno sunca, mora i smijeha. Peko vikenda ima dosta turista, posebice Talijana. Inače, ovo mjesto možemo nazvati mala Bosna, oko mene su svi bauštelski Bosanci.
Danas je nedjelja, uživala sam prijepodne uz odličnu kavu i šumove mora. Ovdje nema depresije i anksioznosti, radi se puno parom, šetam svakodnevno uz predivnu obalu s koje gledam svoju domovinu.
Šaljem vam puno pusa i predivnih fotografija.

Daljine nas nikad nisu razdvajale,
bio je to onaj osjećaj ... da više nećeš imati
isti sjaj u očima kad se ponovno sretnemo.

Svakoj ženi je potreban prijatelj
koji će ju poslušati, savjetovati,
ići s njome u kino, na kebab.
Zvati ju bubice.

Svakoj ženi je potreban ljubavnik
Koji će joj pružiti zadovoljstvo,
Smijeh i vrisak,
čiju će plavo-bijelu košulju nositi
kad joj zatreba utjeha.

Svakoj ženi je potreban Lega
koji će ju izvesti na dane piva,
neki dobar plesnjak do zore.
Sjediti s njome na snježnom balkonu
I pričati u tri ujutro o nastanku katedrale.

Svakoj ženi je potreban muškarac
koji će joj biti takva ljubav.
A ako ne,
može i pojedinačno.

U Novu uđite u najboljem društvu
s osmijehom na licu

Želim vam

sto osamdeset i nešto sitno dana
sunčanih naočala i
slušalica u ušima.

sto osamdeset i nešto sitno dana
kiše i hladnoće,
taman koliko je potrebno
da vam vrati bistar um.

Želim vam .....

grlite se dušama,
volite se pjesmama,
mazite se snovima.

oku neprivlačno
volite jače,
oku privlačno
volite s oprezom

ne dajte se
lakim ljudima,
krasnim riječima
i raznim obećanjima.

povjerite se strancu
i dajte osmijeh
neznancu

nastavite niz.....

I.P.

2019-ta što za nju reći ? Osim, ne ponovila se. Još uvijek čvrsto vjerujem da se sve događa s razlogom. Otvorenog uma puštam da se voda razbistri.
Sve je onako kako treba biti, zvoni mi u glavi.


Sjedim i vraćam film od početka godine......
Ponoć je lijepo počela u šampanjcu i dobrom rocku devedesetih, uz najbolje društvo, to moram napomenuti, Tajana <3. Nakon toga je krenula krivulja u svim mogućim smjerovima poput srčanog otkucaja.
Neću pisati u detalje što se zatim dogodilo jer je to moja osobna stvar. Hvala na zadržavanju tuđe privatnosti. Mogu samo reći, otišli su neki dragi ljudi, Neki novi su došli, bilo je puno suza, još više smijeha, mnogo učenja, još više rada i životnog iskustva.
Kad zbrojim i oduzmem u ovoj godini sam bila na popravnom ispitu. Ispit je bio težak kao olovo.
Ocjena je dobar. Ostala sam ista, iako sam povremeno zaboravila tko sam, trebalo me je podsjetiti. Hvala mojoj mucici na tome. Hvala mojim ljudima na svemu. Stvari prolaze, ljudi ostaju. To je ono što nosimo u sebi, njihovu ljubav i odanost.


Želim vam sljedećih 365 dana bez tahikardije, uz ritam najdraže vam glazbe. Živite kako želite, nosite uške na glavi u raznim bojama nek vas gledaju i nek se smiju. ne znaju da žive po svom. Nemojte biti poput njih, budite poput sebe.
Dišite i volite se. Life will go on, life will go on.
2020-ta čekamo te.

Voljela bih vjerovati da u Republici Hrvatskoj čuči neki Jocker koji će prestati da koristi lijekove nakon jučerašnje emisije sučeljavanja. Nisam za nikakvu vrstu nasilja. Al' kako na nasilje od ove države i njezinih podanika ne odgovoriti drukčije. Iseliti se?
Nama Hrvatima je bitno što rade pederi, Srbi i Vučić. Njega sam s razlogom odvojila. Nije nam bitno što u tuđim državama radimo za neki njihov mini minimalac i spavamo po "raskošnim" prostorima, što nas "naša" država lihvari preko nam svete Fine.
Plan i program za izlaz iz ovog ne življenja nije bitan. Dokle god, sjedimo udobno ispod dekice s kokicama i smijemo se komedijašima, čija plaća iznosi nekoliko desetaka tisuća kuna.
Neka nama smijeha.
Ionako moja prija kaže da je sarkazam i ironija začin života. Uživajmo u njemu.

Ne nalazim te više

u prolaznikovom smiješku,
u ulici nekog inog grada,
pustom otoku,
nečujnom moru...

ne nalazim te više
u tišini riječi,
uzavreloj duši
i snenom jutru


ne nalazim te tamo
u mrkloj noći,
seoskom sokaku
ni bajerskom jezeru

ne nalazim te tamo
gdje je osmijeh nestao,
suza zastala,
i utihnuo dah.

Dugo pišem
to je ono što me motivira,
što mi daje smisao životu.


Moje riječi, moja djela.

Najčešće su u pitanju muško-ženski odnosi.
Muškarac u gro planu.
Iz tog razloga mi prilaze muškarci
koji bi htjeli biti opjevani
u stihovima.


Ježim se od toga,
iskreno.
Lijepo je kad ti netko posveti pjesmu
jer ju zaslužuješ ne kad te vodi ego.


Moje pjesme napisane su o muškarcu
koji je bio tu kad je trebalo da bude.


Sve što je napravio,
napravio je
iz nekog njemu poznatog razloga.
Nije ništa tražio za uzvrat,
nije se hvalio s tim.


Nije me idealizirao
ni okaljavao.
Barem mislim da je tako.
Sve ostalo je na njemu.


On zaslužuje da bude tu,
gdje je.

Posvetila sam mu nekoliko pjesama,
ma lažem
sve su napisane njemu
odnosno o njemu su


A on?
On ne zna da čita poeziju
Nepismen je za to.


Proživjet će svoj život
tako da neće
saznati koliko je vječan.


U meni,
u svakom stihu pjesme ove,
strofi,
svakom retku.
Natiskan.
Zauvijek

Ja sam bila netko njegov.
Nešto sve njegovo.
Nešto čega se bojao ,
da ne ostane bez.
Zato je otišao sam.

Vratio si se
s njezinim mirisom
na sebi
a ja sam te čekala
Gola i tvoja

osjetila sam svaki njezin
izdah na tebi

i nek je kilometrima daleko
tu je
njezin miris
odzvanja mi kožom

a ja te čekam
gola i tvoja

šutiš bez potrebe
sve znam
tvoja i gola.

Znam ja
da ti sad možeš
bez mene.


Blizu sam ti,
nadomak svega


Al' znaš što!
Falit ću ti
kad se vratiš njoj
i osjetiš da
nema mirisa mog

A što ćeš onda?

Oznake: on i ja