Odnosi nisu check lista. Ljubav nije kvačica na praznom papiru. Ona dolazi u nevjerojatnom obliku. Iznenada.


Ima svoju energičnu vibru koja te potiče da rasteš i mijenjaš. Budeš veći, veći za sebe, veći za nas.

Nedjelja je, za mene uvijek čudna i nadnaravna. Vjerojatno je mozak na paši pa odradi svoje.
U tjednima iza nas, otišli su neki ljudi koje sam poznavala. U čudu smo svi. Nisu bolesni, nisu stari a opet ih nema.
Sadašnja stvarnost bih rekla. Ubila ih je sadašnja stvarnost.
Opterećenost u superiornosti nad životom.
Toliko smo jaki, snažni, toliko se volimo i poštujemo.

Stres je samo dio života, društvo također. Izoblićenost odnosa je okej, tako je to danas.
Jel mi se čini ili opravdavamo samo svoje laži/ izgovore?
Jućer mi je žena na poslu rekla kako sam uvijek nasmijana i vedra. Zahvalila sam se. Većinom jesam, al kad su najcrnji dani u meni tek tada sam najljepša i najbolja. Zašto?
Jer se to očekuje. Očekujem od sebe. Mislim previše.
Podložni smo očekivanjima.

I tako postajemo bezlični, bez balansa i skromnosti.
Vapimo za pažnjom i kunemo se u zdrav odnos ( ljubav) .
Toliko jako da kad se nađe ispred nas, nestanemo. Zašto.

Zato što smo prestali biti ljudi. Možda ta ljubav nije prošla sve check liste očekivanja. Tu nije u pitanju samo ljubavni odnos već i prijateljski. Imamo listu za sve. Društvenu, prijateljsku, poslovnu, ljubavnu.

Što je na kraju liste? Ništa.
Stalo je sve, nema te.
Sadašnja surova realnost.

Nemojte napisati, tako je kako je.

p.s. Imala sam toliko toga da napišem, ne mogu. Ne stane.

držala sam srce
umjesto njegovog imena
na telefonu.

Znala sam puštati telefon
da zvoni kako bih
duže gledala srce i
mislila na nas.

Onda se to srce sve manje
prikazivalo na ekranu i
ja sam shvatila da
moje srce nije njegovo
Srce.

prekasno je
za svaku riječ
koju ti nisam rekla

za svaki pogled koji
ti nisam uputila

prekasno

za svaku poruku,
sliku ili poziv

kad čovjek ostane bez riječi
za sve je kasno.

Oznake: kasno, vrijeme boja

stojim na onom istom prozoru
gdje smo čekali svitanje
gdje si mi rekao
da ne mislim o sutra

dok u pozadini svira
" ti meni ja tebi"
Gdje je sad to?

gdje su riječi
gdje su djela
Gdje smo mi

Prozor je isti
Gdje smo Mi?

dok slušam Gibu kako pjeva

" odakle joj pravo ući mi u kožu i ostati zauvijek"

razmišljam o čovjeku
koji je sve ne samo Običan

Naizgled, toliko ljepote u jednostavnosti bivanja

pokretima, pogledu, osmijehu i izrazu lica

Ljepota bez savršenosti.
Očaravajuće.

Oznake: ljepota dolazi iz srca

Toliko volim svaki dan
svaki udisaj života svog

da ne mogu trenutno zamisliti
da ne živim
da ne dišem

iako znam da će to vrijeme
jednom doći
kad dođe
mirno ću poći

jednom sam poželjela kraj
taj kraj mi je donio
još bolji i svjesniji nastavak

nastavak stvaranja i spoznaje
o svrsi postojanja

svrsi da budemo bolji
kako bismo poticali druge
da budu još bolji.

01.01.2024 neki sitni sati uz Rock galamu

Oznake: život

on je poseban
osobito ako želite
riješiti probleme u glavi

zašto ne,
ponedjeljak

ponedjeljak uvečer
za neki dobar pelin
antique
i Sašu Matića

njegovi tekstovi
raskidaju dušu i
vraćaju ljepotu
Životu.

Izaberite ponedjeljak

dok je snijeg padao
kroz Pejačevićevu
pričao je ko navijen uzbuđeno

" mislim na snijeg gledajući
zapise Švicarske"
gdje nismo otišli zajedno

Volio je snijeg,
zanima me raduje li mu se i sad

nisam mu stigla reći kako me
snijeg podsjeća na nas

smatrala sam to apsurdnim i
smijala sam se na samu pomisao

čudno me je gledao
a ja sam se smiješila
kao dijete u lunaparku

tako je i bilo
takvi smo bili
Veliki a mali

Veći dio našeg života provedemo na poslu jer obično radimo 7-8 sati dnevno plus putovanje do njega i nazad.
Dodatna "tlaka" bi bila ako ne voliš posao koji voliš, ujedno mrziš i današnji ponedjeljak.

Ponedjeljak je super ( za mene) jer počinješ tjedan ispočetka s novim idejama i razradama. Svaki početak je nova prilika razvoja.
Ako radiš ono što voliš, onda se taj rad više ne zove rabota već dio života.

Promijenila sam nekoliko zanimanja kako bih pronašla posao koji će me ispunjavati te kako se ne bi prepuštala monotoniji i rutinama. Sadašnji posao me ispunjava i održava kreativnom. Ne bih mogla zamisliti da ga ne obavljam svakodnevno. Doslovno na njega idem kao da idem doma. Osobno smatram da je to poanta stvaranja sebe kroz rad.

Svaki posao ima svoje dobre i loše strane, one loše stavljam sa strane i ne dopuštam da mi kvare rad. Loše strane treba svesti na minimum i držati pod kontrolom.

Ako tom poslu pridodaš kuću u koju se vraćaš smireno i sigurno, onda imaš dio slagalice života. K tome, ti treba birtija u kojoj ćeš biti inventar s prijateljima.

Danas je tempo života brz, dok se okreneš, već je prošlo desetljeće, zato treba vrijeme iskoristiti maksimalno i uživati u poslu, kući, birtiji (životu).

Kako vaš po'so, kuća i birtija?.

Danas punim neke godine
kako kaže društvo
srednje zrele godine

Ne znam točno
što je to srednje zrelo
jer uputa za njih nije
došla s njima

Moja uputstva su ista
Život u sadašnjosti
bez okretanja i žaljenja
za propuštenim prilikama
i učinjenim greškama

To je život. Moj.

Kad bacim osvrt na to zrelo
mogu reći da sam postala osoba
kakva sam željela biti

ne bih ništa mijenjala jer mi je
ugodno i lijepo
i kad svijet oko mene nije

Želim si još pedesetak ovakvih godina
kako se na kraju ne bih morala
ispričavati Djevojčici u ogledalu.

Oznake: godine i snovi

Putem sakupljamo bol
osjećaje
uspomene


bol je ono
što nas definira i oblikuje
na ovaj ili onaj način


duša kaže
kojim putem se ide
svjesno ili nesvjesno


biti satkan od bola
najčišći je put
Proživljavanja života


bol je zdrava
jer čisti iznutra.


prirodni detox.

Oni nas čine nevidljivima.

One koji zarastu
treba ostaviti na miru
Ponekad osjetiš da ih treba oživjeti,
onako mazohistički.

Kopati po istim ožiljcima godinama,
naizmjenično prizivajući duhove prošlosti

Nek' oživi svaki zarez duše,
nek' teče slatka krv bola
sve dok rana ne bude spaljena

Vidiš li je?
Piše li mi na čelu?

Mazohizam je okrutan.

Oznake: mazohizam, danas i sutra ne

Univerzum nam nije dao
da se spojimo u ovom životu

toliko brzaca, valova između nas

okaljani prošlim životima
blizina nas je više udaljavala nego
zbližavala

još uvijek smo preblizu i
nije nam dovoljna ta prisutnost

gledamo prema svojem putu
kako idemo bez traga
jedno bez drugog
dok nas satire sadašnjost
koja prolazi pored nas.

Oznake: go away, present, Today

Noseći breme nekog
nepoznatog svijeta
nosimo teret nečijih duša
tražeći njihovo iskupljenje

Iskupljenje koje traje stoljećima
ne možeš dobiti u jednom životu

Nađi mu mjesto na kotaču života
i okreni ponovo krug
bez stajanja.

Oznake: univers, soul, Life and stuff

Ništa ljepše od neradne subote osobito ako ju ne planski provedete u omiljenom društvu. Svaka prva subota u mjesecu posvećena je Sajmu antikviteta u Osijeku. Velika posjećenost, kako posjetitelja tako i izlagača iz cijele županije. Već sam o sajmu pisala i stavljala fotografije, kako se ne bih ponavljala, izabrala sam neke novitete sa sajma. Sajam se svakim novim mjesecom nadopunjava i popunjava.
Ovog puta sam bila oduševljenja mirisnim svijećama i njihovim kombinacijama mirisa. Malo dalje su me očarale drvene skulpture i lampe. Već sam vidjela u kutu stana prostor za čitanje. Nikako nije loše imati želje i ideje. Veselim se svakom novom sajmu. Ovaj smo sajam završile s Malim divom i to s okusom čokolade.

Oznake: mali div, neradni dan

Podižući zidove
rušimo mostove

...........................

zamahnuti maljem
lakše je nego
biti arhitekta života

što je lakše
nije uvijek ljepše,

linija života nikad
neće biti pravilna.

Danas sam skrojila
melodiju života
i to svog

Postojali su trenuci,
sati, dani i
nepredvidive hvarske noći
koje su znale poljuljati
i preispitati moje životne poteze.
Možda je to bilo zbog zapare,
ne znam

Možda sam kao i Mersault
tražila smisao ovog apsurda
koji vlada u nama.
A možda je samo bilo do
ženskog ludila.
Tko zna.

Oznake: sadašnji, moj, život

Nedjelja je inače, moj slobodan dan ( osim kad nije). Planirala sam jutros ostati duže u krevetu, kao što rekoh samo sam planirala. Vatrogasci su me ranom zorom probudili jer su ispred zgrade micali srušeno drvo. Bilo je 06:13 Nedjelja. Došlo mi je da plačem.
Kako bih što produktivnije provela vrijeme, otišla sam na piju (osječka tržnica). Obožavam ju! Od ranog djetinjstva baka me vodila na nju, gdje smo jele burek i jogurt, kupovale cvijeće i namirnice. Čim zakoračim na prostor pije, osjetim onaj fini osjećaj djetinjstva. Slike same krenu navirati. Moram priznati da volim pričati s prodavačima, uvijek veseli i dostupni za pokoju anegdotu.
Nakon ručka sam odlučila očistiti životni prostor. Od kuhinjskih elemenata do ormara s bundama.

Na pola spremanja složila sam si gin s tonikom i zapjevala uz Tanju Savić. Ovih dana čudne su mi se misli motale po glavi. Trebala sam donijeti neke odluke koje sam mjesecima spremala sa strane. Znala sam da će mi ribanje donijeti prazniju glavu. Rad je stvoren za čišćenje uma i pospremanje sivih stanica.
Razgovori u mojoj glavi tekli su sami, nisam se opirala donošenim odlukama. Donijele su se same. Pohvalno za njih.
Sad je 21:28 h, sjedim mirna i zadovoljna. Dijelim s vama svoju nedjelju.
Kako je prošla vaša?.

Oznake: nedjelja, sloboda blogiranja, životno

Držala sam srce umjesto njegovog imena na telefonu.
Znala sam pustiti da telefon zvoni kako bih duže gledala to srce i mislila na nas.
Onda se to srce sve manje počelo prikazivati na ekranu i ja sam shvatila da moje srce nije njegovo srce.

Oznake: srce, njegovo, moje

Svake godine u rujnu u Kopačevu se održavaju Dani ribe, donosim vam nekoliko lijepih fotkica iz mog punog sastava.
Ako se pitate za naziv.....gospodin s jedne fotografije, ponudio me je rakijom ( kao da zna da sam ljubitelj svih vrsta) te smo uz koju štamplicu "bacili" osvrt na poantu života.
Živio Mika, jedan ali pravi život.

Oznake: kopačevo, dani ribe

Leži satima
među mojim bedrima

uzdišući miris
cvjetova

nepomično
promatram njegov
dodir
jezika
na mojim
krilima.

Oznake: postojanost, nepostojanje

Ne volim današnji datum
žao mi je
neću nikad s osmijehom kročiti u njega


datum je pomirba da te nema
već jako dugo


sve se promijenilo
a osjećaj je ostao isti


tupi zvuk
koji se s vremenom utišao


i ponekad preglasno
zaškripi


drugi su pisali povijest
a ti si je stvarao


za nekog dovoljno
za mene previše.

Oznake: nema te

Na današnji dan prije šest godina, život mi se pokrenuo iz korijena. Ništa nije izgorjelo samo je procvjetalo iz ničega. Sjedila sam na krčkoj plaži i bila na korak pri odustajanju od apsurda tadašnjeg života. Istog tog popodneva dobila sam svoje Zašto.
Tijekom ovih šest godina prolazila sam i padala na istim ispita života. Ponekad s osmijehom na licu a ponekad s kišom oblaka. Ono u čemu sam najviše prolazila je vrisak iz dubine.
Kad bacim osvrt na sve, mogu reći da sam više dobila nego što sam izgubila. Osjećaj nagrađenosti se ne može mjeriti s ničim.
Vizija hodanja na zemlji je u potpunosti drukčija. Više gledam nego što slušam. Slika je kristalno jasnija. Osjećaj u meni je izmjenjiv prema situaciji, proces življenja je čudesan.


Nije bitno kakvo je vrijeme vani, hoće li euro biti provodljiv, kolika je cijena goriva, lažu li nas na televiziji.... sve te nebitne stvari koje nisu u našim rukama. U našim rukama je naš život koji treba oblikovati, u život ili zatvor.


Zahvalna, pa nek zvona zvone kad trebaju zvoniti.

Oznake: zvona života, ljeto 2016, život

Jučer je na društvenim stranicama izašao članak "Koliko ste zadovoljni na skali od 1 do 10 sa sadašnjim radnim mjestom" Mjeri se zadovoljstvo i nezadovoljstvo Hrvata na poslu.
Moj odgovor je bio 8. Prijateljica je bila začuđena s mojom visokom ocjenom, pa sam bacila analizu na svoj radni vijek. Ipak, govorimo o 22 i nešto sitno godina radnom vijeka.
Za tri firme koje sam radila nisam bila uopće plaćena, proglasile su stečaj. Legalna krađa, sve po zakonu.
U ostalima nije bilo toliko loše. Ne možeš birati s kim ćeš raditi. Radna okolina je jedna od važnih čimbenika, barem na mom popisu. Da se ne zadržavam na prošlosti, vratimo se u sadašnjost.


Osmicu kao ocjenu dala sam sadašnjoj radnoj okolini u kojoj se nalazim. Radne kolege su u redu, spremni uskočiti i pomoći. Uvjeti na poslu su više nego zadovoljavajući. Uprava je profesionalno korektna.
Dolazim na posao opuštena jer znam da ćemo riješiti tekuću problematiku dana bez problema. Zadovoljna sam. Volim posao koji radim. On mi je drugi na skali po izboru zanimanja.
Uživajte u radnom danu. 8.

Oznake: posao, laganini

Prošlo ljeto mi se ostvarila najgora noćna mora. Dok sam spavala ugrizla me je zmija. Prijatelji su se šalili a možda i nisu, kako je zmija. Je l' dobro, je l' preživjela?
Nadam se da je. Ono što nije preživjelo jest povjerenje. Povjerenje u ljude, u sigurnost.
Tamo gdje legneš i počinješ dan, trebaš biti siguran.


Fizički je dobro prošlo, ostao je samo ožiljak kao podsjetnik na lekciju.

Znaš,
kad su tvoje perle zasuzile
otišao si,

otišao si da nađeš
dio sreće
tamo gdje je nema

mislio si da će pomoći
pilula za sreću

nisam ti uspjela reći
da sam bila u potrazi za njom.
Obišla sam sva divna mjesta,
otoke, vidikovce,
osamljene ulice
i neznane ljude.

Nema je. Nisam ju pronašla.

Nisam ti stigla reći,
da je pilula u meni, u tebi
u nama svima.
U djeliću našeg ošita.

I što sad? Gdje si otišao?
Kome treba nesretan čovjek.

nisam ti stigla reći
da nismo svi rođeni da
budemo sretni.


Gdje se rastopila pilula.

Oznake: pilule, sreće

Nema te tu da hodaš po ovom
užeglom betonu

Nema te tu da
budeš pored mene
i kažeš mi
Mala, više se smij,

nema te da
zapališ cigaru
i nabaciš onaj tvoj osmijeh
iz kuta lijeve usne

Nema te
i nitko tu ne može ništa

Jedino mogu
da te osjetim...
u vrelini osječkoga ljeta,
u zvuku Crvene jabuke
I mirisu dinje

Osjetiš li njezin miris?
Osjetiš li mene.

Izblijedio si,
hvatam se za slamke
i tražim znak tebe
A tebe nema
i nema veze što ti je rođeni dan
svijeća vječno gori.

Pojest ću danas dinju
Nek miriše na nas.
U meni.

Oznake: Samo duhovi, prošlosti

Prvi put sam čula za taj naziv, tamo početkom devedesetih. Prijatelj me pred društvom nazvao "bljedolikom". Naravno, svi su se smijali, osim mene. Dan danas mi nije smiješno, matere mi.
Da se razumijemo, ja sam rođena sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S obzirom, da nismo imali Google, nisam mogla vidjeti odmah što ta riječ znači. Morala sam se raspitati odakle i čemu taj naziv, za ljude bijelog lica. Riječ mi je bila bljak.

S godinama sam probala prirodno potamnjeti, solarij, sprejevi za tamnjenje, na kraju sam isprobala spray tan. Ništa nije pomoglo osim spray tana i to u određenim mjesecima. Realno, nije za teške vrućine jer izgledate kao izmiješana čokolada s vanilijom, mjestimično.
Sve ostale opcije, dovele su do teškog crvenila. Ponekad sam imala osjećaj kao da sam pile na maslacu.

Iako sam s godinama prihvatila taj svoj aristokratski ten, nije mi lako kad osvane lipanj i moje noge krenu da bliješte u prometu. Iznova komentiranja "odraslih" ljudi.
"Kad ćeš na more, ahaaaa bila si na moru, na kojem to? Možda, južnom polu?: Pogledaj mene, ja baš primam boju. Idi se, ženo, sunčati.

Ma daj, ozbiljno?! Bljuc. Kako im ne dosadi se ponavljati, iz godine u godinu.
Daj, ženo, odi si na Wikipediju prije nego otvoriš usta.

Nicole Kidman, obožavam te. Samo što ja nisam Nicole a ni KIdman.

Oznake: bljedolika, ljudi bijelog lica

U životu su nam potrebne razno razne dozvole. Dozvola u obliku mature da biste završili srednjoškolsko obrazovanje. Dozvola tj. potvrda da ste zdravi i radno sposobni. Pregled za vid i psiho testiranje prije početka vozačkog ispita. Slušanje, predavanja i polaganje prve pomoći. Učenje i polaganje higijenskog minimuma, kako biste radili u prodaji s prehrambenim namirnicama. Slušanje svećenika kako biste bili dobri kršćani itd.....
Najvažnije predavanje, psiho testiranje i "polaganje" ne postoji. Jeste li sposobni donijeti dijete na ovaj svijet. Najvažnije pitanje na svijetu.


Kad vam ginekolog potvrdi trudnoću, pitanje glasi: " želite li zadržati trudnoću". Apsolutno nitko ne dovodi u pitanje vašu ljudsku sposobnost. Pravo da rodite dijete, isključivo je na vama. Zar' je toliko teško reći "ne želim" i prekinuti patnju nekoliko ljudskih života pa ujedno i svoga.


Da nešto razjasnimo, da budete roditelj nikad ne možete u potpunosti biti spremni jer ne znate što vas očekuje. Bez obzira na vaše godine, one nemaju veze s vašim mentalnim stanjem.
Zakon vam ne brani da "iskoristite" trudnoću kako biste zadržali muškarca. Kad vam plan ne uspije onda ostavite novorođeno dijete jer nije poslužilo svrsi. Legitimno je.
Zakon vam ne brani da liječite svoje komplekse nad djetetom, ne ispunjene snove itd.
Zakon vam ne brani da tučete dijete ( tko se smije petljati u obitelj) dok ga ne zašarafite do smrti. Tada je zakon i društvo u šoku.
Zakon vam ne brani da ostavite dijete jednom roditelju na cjelokupnu brigu jer vi imate novi život. Život u koji se ne uklapa vaše dijete. Po zakonu ste dužni uzdržavati dijete a ne morate ga nikad pogledati. Mašala.


Ako ste dijete jedno od opcija gore, znate o čemu pričam. Koliko god procesuirali svoje djetinjstvo, radili na sebi kao odrasla osoba, onaj jedan mali dio "nesretnog" kutka nikad neće nestati. Nitko se nije izliječio od spoznaje da nije bio željen. Možete to prihvatiti i živjeti s time. Pitanje "zašto baš ja" u bilo kojem trenutku će se pojaviti. Nebitno koliko godina imate. To nosite sa sobom kao ruksak na leđima. Ponekad je prazan a ponekad pun.
Ovisno o situaciji.

Kroz svoje osobno iskustvo, mogu reći da nekim ljudima zakonom treba zabraniti da budu roditelji.

Oznake: roditeljstvo, djetinjstvo, odrasli svijet