Nema te tu da hodaš po ovom
užeglom betonu

Nema te tu da
budeš pored mene
i kažeš mi
Mala, više se smij,

nema te da
zapališ cigaru
i nabaciš onaj tvoj osmijeh
iz kuta lijeve usne

Nema te
i nitko tu ne može ništa

Jedino mogu
da te osjetim...
u vrelini osječkoga ljeta,
u zvuku Crvene jabuke
I mirisu dinje

Osjetiš li njezin miris?
Osjetiš li mene.

Izblijedio si,
hvatam se za slamke
i tražim znak tebe
A tebe nema
i nema veze što ti je rođeni dan
svijeća vječno gori.

Pojest ću danas dinju
Nek miriše na nas.
U meni.

Oznake: Samo duhovi, prošlosti