Gledao sam je dok spava
na prsima mojim.


U snovima me ljubila.
Nije ni znala
da sam ja u glavi
miljama daleko.


Da sam ja onaj koji se ne zadržava


Gledao sam je kako diše
na tijelu mom.
Želio sam zatvoriti oči i ostati.


Posljednji put sam je gledao
kako spava.
Izgledala je nevidljivo
na bijelim plahtama
naših izdisaja.

Otišao sam
Ne bi li zauvijek ostao.

Sve u njemu je klicalo " prihvati me, pusti me da budem dio tebe, dio tvog mira, dio tvog nereda".
Nisam.
Znala sam što želi, govorilo je njegovo tijelo i um.
Nisam.
Znala sam da ću morati prva da priđem poput turističkog vodiča.
Nije bilo do hrabrosti, već do ženskog principa.

Ostavila sam ga tako da muški odraste, da shvati razliku funkcije uriniranja i velike stolice.
Možda nekad, možda nikad.

Kad smo se upoznali,
rekla sam mu:
" bit' ćemo frendovi i ludo se zabavljati."


Rekao je: " okej"


Poslije deset dana poznavanja,
rekla sam mu:
"ja sam najbolje što ti se moglo dogoditi u životu"


Nasmijao se.


Nakon mjesec dana druženja,
rekla sam mu:
"bit' ćeš moj"


Nije mi vjerovao.


Eto, mu sad!
Tko mu je kriv što mi nije vjerovao.