Nema te tu da hodaš po ovom
užeglom betonu
Nema te tu da
budeš pored mene
i kažeš mi
Mala, više se smij,
nema te da
zapališ cigaru
i nabaciš onaj tvoj osmijeh
iz kuta lijeve usne
Nema te
i nitko tu ne može ništa
Jedino mogu
da te osjetim...
u vrelini osječkoga ljeta,
u zvuku Crvene jabuke
I mirisu dinje
Osjetiš li njezin miris?
Osjetiš li mene.
Izblijedio si,
hvatam se za slamke
i tražim znak tebe
A tebe nema
i nema veze što ti je rođeni dan
svijeća vječno gori.
Pojest ću danas dinju
Nek miriše na nas.
U meni.
Oznake: Samo duhovi, prošlosti