Nedjelja je inače, moj slobodan dan ( osim kad nije). Planirala sam jutros ostati duže u krevetu, kao što rekoh samo sam planirala. Vatrogasci su me ranom zorom probudili jer su ispred zgrade micali srušeno drvo. Bilo je 06:13 Nedjelja. Došlo mi je da plačem.
Kako bih što produktivnije provela vrijeme, otišla sam na piju (osječka tržnica). Obožavam ju! Od ranog djetinjstva baka me vodila na nju, gdje smo jele burek i jogurt, kupovale cvijeće i namirnice. Čim zakoračim na prostor pije, osjetim onaj fini osjećaj djetinjstva. Slike same krenu navirati. Moram priznati da volim pričati s prodavačima, uvijek veseli i dostupni za pokoju anegdotu.
Nakon ručka sam odlučila očistiti životni prostor. Od kuhinjskih elemenata do ormara s bundama.
Na pola spremanja složila sam si gin s tonikom i zapjevala uz Tanju Savić. Ovih dana čudne su mi se misli motale po glavi. Trebala sam donijeti neke odluke koje sam mjesecima spremala sa strane. Znala sam da će mi ribanje donijeti prazniju glavu. Rad je stvoren za čišćenje uma i pospremanje sivih stanica.
Razgovori u mojoj glavi tekli su sami, nisam se opirala donošenim odlukama. Donijele su se same. Pohvalno za njih.
Sad je 21:28 h, sjedim mirna i zadovoljna. Dijelim s vama svoju nedjelju.
Kako je prošla vaša?.
Oznake: nedjelja, sloboda blogiranja, životno
