Nedjelja je inače, moj slobodan dan ( osim kad nije). Planirala sam jutros ostati duže u krevetu, kao što rekoh samo sam planirala. Vatrogasci su me ranom zorom probudili jer su ispred zgrade micali srušeno drvo. Bilo je 06:13 Nedjelja. Došlo mi je da plačem.
Kako bih što produktivnije provela vrijeme, otišla sam na piju (osječka tržnica). Obožavam ju! Od ranog djetinjstva baka me vodila na nju, gdje smo jele burek i jogurt, kupovale cvijeće i namirnice. Čim zakoračim na prostor pije, osjetim onaj fini osjećaj djetinjstva. Slike same krenu navirati. Moram priznati da volim pričati s prodavačima, uvijek veseli i dostupni za pokoju anegdotu.
Nakon ručka sam odlučila očistiti životni prostor. Od kuhinjskih elemenata do ormara s bundama.