Noseći breme nekog
nepoznatog svijeta
nosimo teret nečijih duša
tražeći njihovo iskupljenje

Iskupljenje koje traje stoljećima
ne možeš dobiti u jednom životu

Nađi mu mjesto na kotaču života
i okreni ponovo krug
bez stajanja.

Oznake: univers, soul, Life and stuff

Svako jutro kad otvorim oči
Zahvalim se Stvoritelju
Na još jednom danom danu.

Na jednom udisaju ovog divnog
Neba,
Na osjetilu topline i hladnoće.
Na mirisu tulipana
I svih onih biljaka
Koje me tjeraju na kihanje i stvaraju mi glavobolju.

Na svim ljudima koje volim
I nešto manje ljubim.

Hvala ti što postoje umjetne trepavice
Da se ne osjećam golom.

Na svim onim kavama, linoladama,
ananasu, after eightu i
Svemu što me čini sretnom.

Dajmo si života á

Oznake: Life and stuff, morning, Day

Dakle, odrasla žena ili djevojčica?

U mladosti sam čitala i doživjela traume o ljubavnom zanosu, dugo je moj ljubavni život bio pun drame, suza i opraštanja. Činilo se da bez svega toga ljubav nije ljubav, već samo romansa. Na svu sreću, ugledala sam svjetlo ili sam odrasla.

Zrelost ti donosi spoznaju o samoj sebi. Nakon užurbane mladosti i toga da živiš za nekoga, napokon živimo sami za sebe.
To ne znači da sam prestala voljeti, kao i s 20 želim isto ljubav, strast i predanost. Jednostavno shvatiš da bez uzajamnih davanja nema ništa. Ili je muškarac jednako predan i ima iste prioritete ili ga više nema u tvom životu.

Jedno je sigurno koja je razlika između žene i djevojčice....

Ne čekam da se javi ili odgovori na poruku, ili ti je stalo ili nije. Isprike tipa " bio sam zauzet" ne prolaze, svako ima minutu da odgovori na poruku.
Ne provjeravam jel online i kad je zadnji put bio na mreži, takva aktivnost je za tinejdžere pa najbolje ostaviti to njima.
Nadimke "mico" ili "maco" ili ne daj bože "mala" stavljam u koš za smeće.
Tražiti opravdanja zašto je takvog ponašanja ili karaktera ( ima traume iz djetinjstva, nisu ga dovoljno voljeli, bio je neshvaćen, bio je srednje dijete, brata su više voljeli itd...) prije ulaska u naš svijet trebao bi potražiti psihijatrijsku pomoć.

Drage moje, to su sve izgovori.
I to jako loši.

Ne ustručavam se pitati određena pitanja zbog izbjegavanja neugodnosti ili moguće svađe. Sumnja je najgori oblik razora između dvoje ljudi. Ništa ispod tepiha bez obzira koliko velik bio.
Pojavljujem se bez šminke i dodatnog dotjeravanja zbog njega, odmah vidiš što imaš pored sebe. Dotjeram se isključivo zbog sebe jer mi godi.

Odgajane smo da udovoljimo muškarcima (pogotovo naše majke i bake), da zatvorimo usta kad treba, da sjedimo sa strane kad ručaju ili vode ozbiljne razgovore, da ne pitamo o njihovim poslovima i s kime posluju, da budemo lijepe i nasmijane. To naslijeđe ne želim prenijeti svojim kćerima. Učim ih da budu sposobne odlučivati o sebi i svojim željama. Da budu žene ne lutke sa police.


Kako se ponaša prema vama, vi ste odgovorne. Pa dobro razmislite, jeste li djevojčice sa plahim očima ili žene, bez obzira na godine.

Ljubav nije žrtvovanje već uživanje sa partnerom. Stoga, uživajte!

p.s. ne zaboravite ponekad izvući tu djevojčicu iz sebe <3

Oznake: woman, power, destination, Life and stuff

....Ni bolja ni jača ni veća samo drukčija....

Zanesene u svom vremenu, jakih emocija i energije, zaljubljene u život i kako neki kažu od ljudi neshvaćene...
Jeste li u mom ruhu?

Za one koje su se našle u istom vrtlogu, jeste li se osjetile manje ženstvenije od svojih gay frendova ako ih imate?
Što god to značilo....

... I kreće moja priča...

Uskoro ću navršiti 40-tu ( nikakva tajna) ja sam žena ne keramička lutka.
Nisam udavača ( nemam ništa protiv takvih žena, kako si napraviš tako ti bude),
nemam takvih namjera i to me uopće ne zanima.
Ne nosim štikle već visoke udobne potpetice jer sam žena. Nosim starke ne zato što želim glumiti klinku ili biti ona, već sam odrasla u njima. Oblačim se kako želim i ne slijedim trend.

Kad želim biti seksi obučem malu crnu haljinu ne lateks tajice. Nosim čipku i pamuk, ne nosim tange jer ne volim da me išta žulja. Nemam umjetne obrve, nokte, usta, grudi, dupe već prave obline.
Imam sijedu kosu koju bojam već nekoliko godina, imam bore i ponosna sam na njih.


U ovaj svijet gledam očima djevojčice jer ga volim i uživam u svakom danu koji mi je poklonjen.
Kad se smijem, smijem se iskreno ne kao da sam progutala jabuku. Kad pijem i plešem, radim to da se zabavim i opustim, ne da pokupim lika.

Volim maštati i doživjeti snove, osjetiti radost i tugu na istom dlanu. Volim imati sebe jer sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj. Moje odluke su moje stanje. Nekad nad njima plačem nekad se smijem.
Opuštam se uz dobru bocu vina ili jacka i uz dobru mjuzu ovisno o raspoloženju ne uz ukočeni vrat u VIP separeju.

Kad volim onda volim, kad ne volim onda ćeš da osjetiš. I može jako da te boli.
Puno riskiram u životu jer tko ne riskira ne profitira.
Ne pijem vodu iz čaša na stalku da bi se bolje osjećala, čaša je čaša i ima svoju svrhu.
Ne zanimaju me tuđi životi i njihove priče, nije me briga tko je ( znaš onaj) brate ne znam.... Ni on ne zna tko sam ja.
Volim muškarce bez obzira na njihove životne godine, bitno da su muškarci ne p....
Pogledam se u ogledalo svakodnevno i bez straha, znam točno tko sam i koliko vrijedim.

I koliko vas živi u mom ruhu? Ili smo izumrle....

Oznake: Life and stuff, just keep the story rolling

Želim podijeliti s vama nekoliko rečenica... vjerojatno će biti puno više nego nekoliko. No, da krenemo, nisam neko vrijeme bila aktivna na blogu, jer me jedan aspekt života malo zamarao.
Ono što sam željela podijeliti s vama zapravo su razmišljanja do kojih sam došla u protekloj godini dana. Ljudi koji me osobno poznaju, znaju me kao društveno aktivnu i neki bi rekli partijanericu, uvijek spremnu za nove pothvate zvane subota navečer. Tu subotu navečer preokrenula sam na sve dane u tjednu.
Imala sam osjećaj da će prošla godina donijeti novi poredak u mome životu. Negdje je morala početi nova epizoda i svršetak stare.
Naime, prošle godine sam se razboljela i dala otkaz na poslu kojeg sam voljela te se uputila na more. Nisam znala što me čeka i pustila sam da voda nosi svoje. Ispustila sam iz ruku sve da se posloži iz kockica. I još uvijek se slaže... nije jednostavno. Zbilja nije.
Ali, da znate teško je ali i lijepo. Sve što je lijepo je zapravo najteže.
Na moru sam se počela liječiti alternativom, jer mi medicinski omjeri nisu bili jamstvo za onakav život kakav sam željela za sebe i svoju obitelj.
I još uvijek liječim svoje tijelo i um uz pomoć životne mentorice. Mogu vam prenijeti samo dio onoga što sam naučila kroz proteklo vrijeme.
Ako ste došli do točke T i treba vam recept za biti sretan i zadovoljan, znajte da taj recept leži u vama. Ljudi oko vas i situacije koje vas okružuju nisu problem niti će ikada biti, vi ste problem. Problem je u vama.
Da budem iskrena nisam ispočetka prihvaćala ovakvo razmišljanje, za svakog sam imala zamjerku, za svaku pojedinu osobu u svome životu.
Kako je vrijeme prolazilo a ono zbilja otkucava kao ludo, shvatila sam tko sam zapravo ja iznutra a onda kad sam shvatila trebalo je to prihvatiti. Taj korak prihvaćanja je najteži. Prihvaćanje. Jedna riječ a znači sedamdeset posto naših života.
Prihvaćanje sebe, ljudi koje volim, ljudi koji vole mene. Pravi izazov.
No, mogu vam odati da pojedine ljude koje volim, nisam s njima u kontaktu. I dalje ih volim i želim im sve što si sami mogu poželjeti.
Ljude koje volite morate otpustiti da bi bili sretni, tada ćete i vi biti sretni.
Sve je to kružni tok u kojem se vozimo neprestance i nema stvarnog izlaza. Samo poneko skretanje koje te vraća nazad u krug.
No, ako u tom kružnom toku sretnete osobu ili osobe ( ako ih je više od jedne onda ste pravi sretnik) pred kojima možete biti " goli" kao golum iz Gospodara prstenova, onda ste dobili jackpot u životu. Tu osobu ili osobe pod svaku cijenu morate imati u svome životu i s ničim ne pokvariti vaš odnos. Onaj tko vas gleda kao sebe a vidi zapravo vas onakvi kakvi jeste. Taj pogled koji vam upućuje je sreća. Ipak na kraju rijetki nađu rijetke. Meni je trebalo skoro četiri desetljeća, a to mi govori da nikad nije kasno ako kazaljke usmjerite prema svome satu.
Danas sam slobodna, sjedim u crvenoj fotelji svoje prijateljice i pjevušim uz VH1. Da, sretna sam...

Oznake: Life and stuff, mentorstvo, people, love, znanost potvrđuje igru