....Ni bolja ni jača ni veća samo drukčija....
Zanesene u svom vremenu, jakih emocija i energije, zaljubljene u život i kako neki kažu od ljudi neshvaćene...
Jeste li u mom ruhu?
Za one koje su se našle u istom vrtlogu, jeste li se osjetile manje ženstvenije od svojih gay frendova ako ih imate?
Što god to značilo....
... I kreće moja priča...
Uskoro ću navršiti 40-tu ( nikakva tajna) ja sam žena ne keramička lutka.
Nisam udavača ( nemam ništa protiv takvih žena, kako si napraviš tako ti bude),
nemam takvih namjera i to me uopće ne zanima.
Ne nosim štikle već visoke udobne potpetice jer sam žena. Nosim starke ne zato što želim glumiti klinku ili biti ona, već sam odrasla u njima. Oblačim se kako želim i ne slijedim trend.
Kad želim biti seksi obučem malu crnu haljinu ne lateks tajice. Nosim čipku i pamuk, ne nosim tange jer ne volim da me išta žulja. Nemam umjetne obrve, nokte, usta, grudi, dupe već prave obline.
Imam sijedu kosu koju bojam već nekoliko godina, imam bore i ponosna sam na njih.
U ovaj svijet gledam očima djevojčice jer ga volim i uživam u svakom danu koji mi je poklonjen.
Kad se smijem, smijem se iskreno ne kao da sam progutala jabuku. Kad pijem i plešem, radim to da se zabavim i opustim, ne da pokupim lika.
Volim maštati i doživjeti snove, osjetiti radost i tugu na istom dlanu. Volim imati sebe jer sam sebi najveći prijatelj i neprijatelj. Moje odluke su moje stanje. Nekad nad njima plačem nekad se smijem.
Opuštam se uz dobru bocu vina ili jacka i uz dobru mjuzu ovisno o raspoloženju ne uz ukočeni vrat u VIP separeju.