Na današnji dan prije šest godina, život mi se pokrenuo iz korijena. Ništa nije izgorjelo samo je procvjetalo iz ničega. Sjedila sam na krčkoj plaži i bila na korak pri odustajanju od apsurda tadašnjeg života. Istog tog popodneva dobila sam svoje Zašto.
Tijekom ovih šest godina prolazila sam i padala na istim ispita života. Ponekad s osmijehom na licu a ponekad s kišom oblaka. Ono u čemu sam najviše prolazila je vrisak iz dubine.
Kad bacim osvrt na sve, mogu reći da sam više dobila nego što sam izgubila. Osjećaj nagrađenosti se ne može mjeriti s ničim.
Vizija hodanja na zemlji je u potpunosti drukčija. Više gledam nego što slušam. Slika je kristalno jasnija. Osjećaj u meni je izmjenjiv prema situaciji, proces življenja je čudesan.


Nije bitno kakvo je vrijeme vani, hoće li euro biti provodljiv, kolika je cijena goriva, lažu li nas na televiziji.... sve te nebitne stvari koje nisu u našim rukama. U našim rukama je naš život koji treba oblikovati, u život ili zatvor.


Zahvalna, pa nek zvona zvone kad trebaju zvoniti.

Oznake: zvona života, ljeto 2016, život