60/7 u 23:25

Jako mi je neobično čuti
Da ljudi u braku imaju odvojene 'kase'.
Nekako mi se to čini strahovito sitničavim,
U najmanju ruku škrtim,
Al zapravo izvrsnom podlogom
Za nikad sasvim slobodan odnos sa partnerom.
Uvijek opterećen promišljanjem tko je koliko dao
Ili nije
Ili je trebao.....
Danas smo slučajno čuli
Za još jedan takav bračni par.
Prije toga smo se čudili
Neobičnim ponašanjima njihovog djeteta
(Čiji izričaj je bilo neobično pun
seksualnih aluzija i općenito brbljanja;
I pred roditeljima i drugom djecom),
Da bismo danas čuli za takvu financijsku situaciju među njima.
To nam totalno opravdava malog,
Njihov neslobodan odnos
Preslikan na podmladak,
iako na prvi pogled nema veze -
Bogami, ima.
Znam da je to nekome normalno,
Neki ljudi tako funkcioniraju,
Dogovore se tako i gotovo,
Ipak, to nam ne čini stvar ništa manje čudnom.
Neki kolege na poslu znali su reći mome mužu
Da je budala što nema tajnu odvojenu kasu,
Nešto za 'po strani',
(Ma baš me interesira za što??).
Pitam se kako to praktično funkcionira?
Dijele se režije na pola?
Kaj ak netko troši više vode,
Plati više taj mjesec?
I tko to uopće ustvrđuje - veću potrošnju?
I kako?
A stvari za djecu?
Ako netko jede puno, a netko manje,
Kako se to određuje i plaća?
Iako smo se mi znali krviti
Oko trošenja,
Oko toga na što se troši i tako dalje,
Baratanje novcem....
Samo je još jedna stavka oko koje se par dogovara.
Ali da ja imam svoje prihode,
U koje moj muž nema uvida, upliva ili
Na koje nema pravo,
To mi je skroz, skroz čudno i neshvatljivo.
Ono,
Kad si s nekim,
Ne posjeduje li on sve tvoje i svu tebe?
Jedna od najslađih stvari kad veza postane ozbiljna baš je to,
Evo ti moji ključevi,
Evo ti sve što imam ja, tvoje je.....
Molim te, uzimaj sve od mene,
želim da uzimaš sve od mene.
Ili sam ja (smo mi) od sorte nepopravljivih romantika?