Komentari

la-bruja.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • iris

    mislim da je oboje ispravno ako tako partnerima odgovara. osobno nisam bila odvojena. no ima nešto drugo što mi tu zvoni.
    povjerenje, sada bi trebao doći uskličnik, ali iz pristojnosti ne vičem na tuđem blogu..:))
    možda mi se najviše nameće kao tema povjerenje, jer ono povlači sve drugo za sobom. što to meni tajno treba, i što to tebi tajno treba...to su mi relacije sa kojima nisam sinhonizirana u bilokakvom odnosu.
    s obzirom da mi je odnos potpuno davanje. dakle i tajnovitosti i mnogo
    čega drugog. potpuno predavanje.
    drugačije polovično funkcioniram. dakle, to su te različitosti. koliko su
    dobrodošle to znaju svaki ponaosob partneri koji su u vezi.
    iako ne bih se složila da ono moje može biti tvoje. tu mi ne odgovara niti terminologija niti osjećaj svojatanja. možda samo - naše.
    vrlo komplicirano. recimo kako da psihoanalitičar ili terapeut spava sa svojim-om pacijentom-icom...:)
    a jesam ga sad baš ono...:))

    avatar

    30.06.2018. (18:34)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Pola;
    Ono moje da ne može biti tvoje, nego eventualno zajedničko?
    Ja na to gledam ovak:
    Nužni koraci na putu do zajedništva su upravo da moje postane tvoje, a tvoje moje.....i kad se osjetimo dobrodošli u svakom (pa i financijskom) aspektu odnosa s nekim bliskim, to postaje zajedničkim.

    Iako razumijem da sto ljudi podrazumijeva sto načina funkcioniranja, ako dijelim s nekim sve, pa onda dijelim sve.
    Ne dijelim samo ono za što mislim da bi moglo dodatno ugroziti osobu (u njenoj nevolji); primjerice moj muž ne zna do u koje detalje sam pogođena njegovom bolešću. Bilo bi nefer još i to bacat na njega.

    A recimo, potajno spremanje love......
    Kad sam ustanovila (po vlastitom nahođenju) da trebamo štediti, o tom sam obavijestila muža da kanim činiti i da, zato što je on za moj ukus rasipan, ne bude imao uvid u to. Neko vrijeme poslije njemu je krepao komp i ja sam mu za tu lovu kupila novi.
    Kak da kažem, novci su u svakom trenu bili zajednički, nisam ni trena razmišljala da zatajim te novce, ili da su oni moji, samo mu nisam dala da se rasipava, štedila sam za nas, pa kome ustreba.......

    Čujem da su ovi 'podijeljeni' vrlo neobični za vidjeti...sto godina su u braku i sjede svi za stolom, al svaki svoju klopu i cugu plati. Ko da su u Americi.Tam su bolesni od stalnog podjeljivanja.......

    Povjerenje?
    Očito nema povjerenja gdje se dvoje ljudi uvijek brine da će ga ovaj drugi ugroziti bude li baratao (računao na) njegovu zaradu.

    Pokušavam se staviti u kožu takvog razmišljanja, al mi ne ide baš.

    :)

    avatar

    30.06.2018. (20:52)    -   -   -   -  

  • jelen

    Nemam pojma... Ja to sad zamišljam da svak ima na svojoj strani kreveta noćni ormarić na kojem stoji njegova/njena kasica-prasica i onda pažljivo zaklanjajuć tijelom da drugi ne vidi koliko ubacuje oni pune te kasice...
    ... prasice...

    ...ne?

    avatar

    01.07.2018. (00:43)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @jelen;
    :-OOO naivac!
    A kaj ako tvoja vlastita žena krene u pljačkanje tvoje kasice......prasica?

    :))

    avatar

    01.07.2018. (08:13)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Novac nije u ladicama ili kuvertama, nego na tekućim računima, svatko ima svoj tekući... ako ima... a onda je prirodno i da ima punomoć na tekući onog drugog, ako tako hoće, ili ako to ima neku praktičnu svrhu. Recimo, na svom tekućem si skoro pred crveni minus, a hitno ti treba novac za nešto, prirodno je da ćeš uzeti karticu punomoći svoje supruge/supruga i podići novac s njezina/njegova računa, ili kupiti što ti treba preko te kartice. Sve je OK dok su ljudi OK, dakle dok jedan od partnera ne laže, ne skriva, ne taji, ne čini nešto s nečistom savjesti i sl. Kada je novac za taj mjesec pri kraju, a na tekućem računu jednog partnera više nema love, prirodno je da će se nastaviti trošiti s tekućeg računa drugog partnera, jer je prirodno da je novac zajednički, da u braku nema ništa što bi bilo samo moje ili samo njezino (osim grudnjaka, haljina i sličnih stvari, iako zasigurno i tu ima iznimki od pravila :-)). "Evo ti sve što imam ja, tvoje je..... Molim te, uzimaj sve od mene, želim da uzimaš sve od mene." Tako i ja razmišljam. Ima tu nekih iznimki, npr. prijatelji, pretpostavljam da ne treba dijeliti baš sve prijatelje, već samo neke, jer se partneri ipak razlikuju u svojim osobnostima pa im se tako i prijatelji razlikuju, pri čemu neki prijatelji idu zajedno, uđuture, a neki možda i ne. Kad je riječ o djeci, svi smo vjerojatno imali prilike doživjeti kako dijete majku ili oca naziva po imenu, umjesto s mama i tata. Zanima me, koji bi mogli biti razlozi takve, po meni loše navike. Možda to uopće nije loše, ali ja nekako imam osjećaj da jest. Zašto? Što ti misliš?

    avatar

    01.07.2018. (11:13)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    To da u restoranu svaki partner/supružnik plaća svoje piće i/ili jelo posve je suludo i naopako. Njihova su djeca vjerojatno pod stipendijskim ugovorom pa jednom kad odrastu zasigurno moraju u ratama s kamatama vraćati dug što su ih roditelji othranili, odijevali, oblačili, što ih je majka dojila, sve lijepo na papir i da vidimo troškove: litra majčinog mlijeka - 25 kuna.... :-)) Moj stari svaki bi mjesec - a tad je plaća stizala u kuvertama s onom nekom trakicom na kojoj je platna lista - cijelu svoju plaću davao mami (mislim, mojoj mami, a njegovoj ženi :-), da ona njome raspolaže, jer je ona, kao, bila puno bolji raspolagatelj novcem i čuvar državnog pečata, no onda bi svaki božji dan, satima ako treba, moljakao i kamčio, te za cigarete, te za rakiju ili konjak, te za pivkana, itd. :)) Na kraju bi i opet cijela ta njegova plaća odlazila samo na njegove hedonističke potrebe, a mamina se nekako trebala raspodijeliti da dostaje za nas četvero: dvoje đece, mamu i tatu, u smislu hrane, odjeće, obuće i drugih tekućih potreba i potrepština, živežnih i mrtvežnih. ;))

    avatar

    01.07.2018. (11:35)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano;
    Ma normalno, tehnikalije što je na čijem računu i u kojoj kasici, ladici, koverti itd......ne mislim na to :)), nego dakako, na taj jedan čudesan princip vaganja koliko je novaca tko dao. Tipa ja ću isto koliko i ti, a ostalo je MOJE i samo ja imam pravo na to. :-O
    Zanimalo bi me što se među takvim parovima događa ukoliko jedan od njih ostane bez prihoda ili se nešto dogodi (npr. neko skupo liječenje) iznenada što zahtijeva lovu koju druga polovica (ili prva) ne može priskrbiti.Posuđuju si lovu uzajamno? S kamatama?
    Hoće li osiromašiti samo jedan, hoće li im pasti standard zajedno ili će to biti točka razlaza?
    I stvarno, kako to djeca vide?

    Ovo za djecu i nazivanje roditelja imenima;
    Možda se sjećaš onog jednog videa gdje moje Dijete sa zečjim ušima na glavi cijedi naranče.
    Oko četiri godine, mislim, tada ima. Ili pet.
    Obratila mi se imenom, a isto tako , na moj upit zašto nije u vrtiću ona kaže: 'imam guzičnu gripu, guzice!'.
    Znam samo da je potonje spominjanje prostih riječi (vrtičancima su to uglavnom guzice i dreki) bila vrlo kratka faza, na koju , ako se uopće ne obazireš traje svega par pokušaja. Isto i sa imenom roditelja, sama od sebe nas je tako zvala par puta, a isto tako i sama od sebe prestala. To su sva moja iskustva s time.

    Ne mogu se odlučiti što da mislim o tome da djeca roditelje zovu imenom.
    Pokazuje li to veću bliskost ili veću udaljenost? Ili da roditelj ne preuzima roditeljsku odgovornost, pa dijete osjeća jednu slobodu u kojoj mu nitko 'ne drži lojtre' a trebao bi?

    Ako išta pametnije smislim, napisat ću ti. :))

    avatar

    01.07.2018. (12:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...