*

utorak, 28.11.2017.
































*

nedjelja, 26.11.2017.

Fotka skinuta sa Pinteresta.
Mikroskopski život u kapi vode.









Fotka se može i otvoriti.

*

subota, 25.11.2017.

VOLIM:


DEREK LERNER

CHIEN CHUNG WEI

AMY CASEY

GEMMA CAPDEVILA

MAGALI OHIKA


FOTOGRAFIJE SVEMIRA ZA POZADINE



Razmišljam o upitnoj pitalačkoj igrici božićno-zabavnog karaktera............














*

petak, 24.11.2017.

Korak dalje od jučer.
Vani se, vidim, sunce prešetava,
a ja to propuštam.
No jedno je izvjesno;
kada bih sad zgrabila fotić,
i otrčala van pokušati uhvatiti što svjetla,
došao bi oblak.
Tako da ću radije prionuti ručku.
Lonci valjda ne bježe.
Treba narezati luk u salatu. :D


EDIT popodnevni;
dakle,
ova ludost s pozadinama je taaaako zabavna. :))

*

četvrtak, 23.11.2017.

Probudila me budilica u 6:30.
Ustajem zdrmati dijete,
Slomljenost ko i svako jutro.
A onda mi sine kaj je bilo jučer.
Pa ja ne moram nikuda ići!!! :))
O koja sreća
Divno. :))
Hvala Bogu na bolesti. :))

Bolest, jer zašto ne.

srijeda, 22.11.2017.




Bolesna sam.
Ležim.
Već dvije noći se budim
i tamanim pastile za grlo,
Nos zeza,
Zglobovi bole,
Tijelo ko prebijeno,
Umor vanserijski.
Već sam prije 4 dana
gospodina muža svoga izvijestila
Da ću se razboljeti.
Vidjelo se zakuhavanje.
Jutros sam zakurila prema 38,
Snagom volje konstatirala da je to sam tak,
Odvela dijete na neko kontrolno vađenje krvi, stuširala se i odvezla do posla.
Tamo sam ponovo konstatiravala,
Ovaj put da ne mogu od parkinga do zgrade.
Da ću povraćati ukoliko pokušam hodati.
I da mi valja nekako se odvesti natrag do doma.
Od kolega sam dobila savjete
Da pazim da ne doživim sinkopu.
Humorističari :))
Ukratko,
Dok nepomično ležim nije strašno.
Zadovoljna sam postojanjem kreveta,
Bolovanja, soka, čaja, bombona, tableta,
I opcije da ne mičem ni glavu ni tijelo.
Čak mogu i pisati ovo,
Upotrebljavajući samo desnu šaku.......
Mužiću je dobro,
Pa je to bar olakšica.
Iako,
Idući tjedan je CT,
Dakle od tog straha nema većeg.
(Ima).




Kad smislim nešto bolje,
Napisat ću.




Dobro,
Pisanje.
Moram istaknuti da je svako veliko početno slovo
Na početku svakog reda
Maslo programa u mobitelu.
Tko bi to sve brisao.

Od danas opet mogu na blog preko Chroma.
@Nisa mi je pomogla.
I postavila sam malo drugačiji design na 'nakrižanju',
@Easy mi je pomogla;
taj bi trebao podržavati
i vel'ke fotke i videa......jes da ga vidim
bez pozadinske fotke preko mobitela,
ali ne treba inzistirati na savršenstvu.


Vidim da su se na blogu mnoge suze lile
Zbog nepravdi.
Nekvalitete.
Slika sa srcima.
Slika velikih ko soba, a bez oštrih detalja.:-O
Komplota sa administratorima!! hm, hm.
Nekim nepoznatim top blogerima
koji su inače poznati. (?)
(Svi mi znamo koji su to
Samo smo pokvareni do srži
i ne želimo priznati da znamo.)
Zbog uzalud uloženog truda
da se ova blog- platforma
učini smislenijim mjestom.
O jebote.

...............................


Proteklih dana, tjedana,
Mnogo toga mi je iscrpilo energiju.

Prvo tri tjedna D.
Malo je odlazio dolazio, ali 3 tjedna je 3 tjedna.
Onda tjedan potom K.
Draga i simpa.
No kako su dani odmicali,
Sve mi je više pričala o sebi.
Ostavila ju je cura (lezbijka, da),
Mjesec dana prije puta........
Naslušala sam se najameričkijih
i najglupljih mogućih
Ideja i priča o vezama i odnosima......
O životu preko bare.
Također,
Umro joj tata isto mj. Dana prije puta.
Pa je nosila malo njegovog pepela sa sobom.
Pa ga ostavljala pomalo po Barceloni
A potom po Zagrebu.
Bilo je to bizarno,
Pa čak sam pomislila i nekulturno i morbidno.
Ljudima koje ne poznaješ
Nositi pepeo mrtvaca u kuću.
Ostavljat ga po prirodi,
Doduše diskretno i sve,
Ali sad kad to pišem
Najradije bih ju poslala u pičku materinu.
Nije nam dosta naših života,
Nego nam pod krinkom vlastitih sloboda
U kuću nose svoje mrtve.

Jebem mu mater,
Sad sam stvarno bijesna kad mislim o tome.
Uzalud je prigovoriti D.
On nju gleda ko malog Bambija,
Mlađu seku.
Al zakaj bi ju mi tak morali gledati?
Na kraju balade,
Bilo mi je nje žao.
Neodgojena američkim odgojem,
U društvu izvitoperenih odnosa,
Prepuštena vlastitim nepostojećim vještinama.
:((((

Paralelno sa svim tim,
Trombociti su padali,
Dizali se,
Popravljali se,
Odradila se jedna kemo,
Sutra će druga.

Strah me je.
Kad ga sruši umor,
Ništa se ne može poduzimati,
Samo gledati i čekati da prođe.

.......................


Danas je bila nedjelja.
(Ako je jučer bila subota.......)
Jučer smo radili dugo.
Trebam još jedan vikend.












  "8X5?5 65=5 ?@>;075 :@>7 3@04" 1980.
hehe, ne kuži ćirilicu :-P




Moram zapisati;
U. uvijek radi
liste planova i ciljeva za budućnost;
najbližu, najdalju i sve međufaze.
Uvijek krišom čitam što piše.
Često je to jako simpa i dječje,
a ponekad me zaustavi :)).

Jučer čitam najnoviju listu
(samo dan prije bila je lista želja za Božić:))
1.postati vegan.
Okej, tu se ne čudim.
2.postati minimalist.
Molim, moram doznati kak ona to misli?
Minimalist u čemu !? :))
Onda ide hrpa želja o gimnastici i studiju na Harvardu.
Ali ovo zadnje, to mi je bilo naj.
6.Kada završim Harvard,
vratiti se u svoju osnovnu školu
i zahvaliti učiteljima na znanju koje su mi pružili.
Mislim, stvarno. :)))
Baš me dirnulo.
I otkud joj to?
...



..............................



Sanjala sam da je tata (moj) pao s balkona
(duboko dolje u dolinu u kojoj se slavilo vjenčanje).
Mislile smo da je poginuo,
ali se pokazalo da je živ,
samo su mu se svi zubi pomaknuli.
Vidjela sam te zube u snu.
Nije to dobro.
Nadam se da je to ipak samo plod mog umornog uma.



***

ponedjeljak, 13.11.2017.

Nema naslova,
niti objašnjenja,
svakome je to nešto drugo,
vlada univerzalni princip
'snađi se kak' znaš'
danas sam zlovoljna.






















































































Ljubičastoooooooo

nedjelja, 12.11.2017.

Poučena @Nisinim savjetovanjima
i upotrebom vlastite logike,
pođoh umjesto prilagođavanja vlastitih fotki
prilagođavati širine stupaca u predloženim dizajnima....
I potom, ničim izazvana,
shvatim da ovaj ovdje design
(promijenila sam mu boje malo)
već sam po sebi ima široki stupac,
mamicu mu njegovu,
i da slika širine do 1500 piksela
izgleda prolazi neizrezana.
O, happy day! :))

Ponavljam ove slike,
želim ih pokazati neizrezane.





























































Budi me suprug muž noćas.
Šapće:
'Hej, hej, probudi se!!!
Probudi se!!
Slušaj!!'
Probudim se,
pridignem,
koncentrirano osluškujem.
Ništa.
Šapćem:
'E, a što slušamo!?'
Šapće natrag:
'Tvoje hrkanje.'

:)))

''Pa mogao si me samo zdrmati
i reći da se okrenem na drugu stranu.'
:)))





Sidro
U stvari
Jedrenjak koji plovi
I nešto kao zmijica
Ili ruža koja je pup

























.....



































































Utjeha na neočekivanim mjestima,
Sa neočekivanih izvora....

The well of life, ili štono se veli
Zdenac života.













Dobro ajd,
ne ide bez bonus sličice.








Animal kingdom by Crush.

Počela sam ne voljeti neke ljude.
Kao da sam progledala nedavno,
jednostavno sam u sebi opravdavala neke ljude,
a sada nemam više kapaciteta za to.
Dozvolila sam si da ih konačno jednostavno zaobilazim..
Evo moje liste, kao da sam Sheldon C.
(Njemu je to , doduše, lista smrtnih neprijatelja,
al ja nisam otišla tako daleko):
J, L, V
M, A
S

Ostale blaže slučajeve neću pisati.

Također,
Zagrepčanci su se degenerirali u arogantne balavce bez pokrića i uplašene starčeke, ne postoji treća vrsta.
Bojim se zinuti u vlastitom gradu,
da me neki seljober ne spljuska.
Tako da i grad moram zaobilaziti.

Morala sam u osam ujutro izaći u dvorište reći M. da ne lupa i ne cijepa drva, čini to drito pod našim prozorima, jako se čuje. Da čeka do devet. Da sam radila do kasno. Došla još kasnije. Imam gošću u kući.
Subota je, željni samo spavanja i tišine.
Neki su i bolesni, trebaju mir, na primjer.
Mislim ono.
Najbolje je u tome kako čovjek ispadne kreten koji viče u osam ujutro, a ne onako kako uistinu jest. Da je kreten onaj pravi, početni kreten.

Valjda sam ja ona osoba u familiji koja zavrće pilićima vratove. Kaže C. Pinakola Estes 'ona koja smije dirati svakoga' ili 'smije dirati mrtve'.











Amerikanac u Parizu

petak, 03.11.2017.


U stvari,
Amerikanka u Zagrebu.
(Meni) najdraže karakteristike: skromnost,
blagost, odsustvo ikakve agresije, nula arogancije.
Jako je simpatična,
draga, ljubazna,
zaboravila sam valjda kako normalni neopterećeni ljudi izgledaju.
Nije bučna, glasna ili naporna, niti usiljeno vesela, što bi bio moj primarni strah vezan uz Amere;
jako mi je drago da je došla...





Čim je stigla, jednim jedinim tihim i ozbiljnim
pogledom je opčarala sestrinu mačku. Ova se samo prepustila, bilo je to preludo za vidjeti - ta mačketina inače tolerira samo vlasnicu (moju nećakinju) i mene, nitko drugi je ne smije dragati, jer hoće gristi....
Onda kad je čula da se maca zove Cuki (ni manje ni više), and that it means that someone is sweet as sugar, tak joj se to svidjelo da sad za sve što joj se sviđa govori 'oh, it's so cuki'.
:)))





Joga na blatnom dvorištu/
predah od kovrtljanja preko štange....
Pokazuje se koja što može ili ne može,
šašava fotka, kao da traže nešto zajedno.







Prvu večer obišli smo Mirogoj,
taman kako smo stigli procesija svećenika je prolazila uz nas (jako su nas histerično potjerali i zgurali na stranu) i Bozanić je navodno prošao tik uz nas (ja sam bila leđima okrenuta ne samo zato kaj moja coprnjačka unutrašnjost radi za mene, nego i sporo kapiram :)) ). Moj muž ga je htio taknuti. (Stvarno je za***ant). Kaže: 'nisam imao slobodnu ruku, pa sam razmišljao da ga taknem s kokicama koje sam držao. Da vidim kaj će se dogoditi.'
A je šašav.....
Neću biti zločesta, pa ću sve komentare ostaviti za sebe. :))
Uglavnom, dirati Bozanića kokicama je bio jedan od smjehova večeri. :))







K. ima navadu nositi tekicu sa sobom i bilježi unutra što se zbiva.
:)))) kao Carlos Castaneda.
(Prvi naslov kad je stigla bio je 'krpice sa zeljem').....

Pravo turističko razgledanje tek slijedi,
nadajmo se lijepom vremenu.
















<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Clicky