Bolesna sam.
Ležim.
Već dvije noći se budim
i tamanim pastile za grlo,
Nos zeza,
Zglobovi bole,
Tijelo ko prebijeno,
Umor vanserijski.
Već sam prije 4 dana
gospodina muža svoga izvijestila
Da ću se razboljeti.
Vidjelo se zakuhavanje.
Jutros sam zakurila prema 38,
Snagom volje konstatirala da je to sam tak,
Odvela dijete na neko kontrolno vađenje krvi, stuširala se i odvezla do posla.
Tamo sam ponovo konstatiravala,
Ovaj put da ne mogu od parkinga do zgrade.
Da ću povraćati ukoliko pokušam hodati.
I da mi valja nekako se odvesti natrag do doma.
Od kolega sam dobila savjete
Da pazim da ne doživim sinkopu.
Humorističari :))
Ukratko,
Dok nepomično ležim nije strašno.
Zadovoljna sam postojanjem kreveta,
Bolovanja, soka, čaja, bombona, tableta,
I opcije da ne mičem ni glavu ni tijelo.
Čak mogu i pisati ovo,
Upotrebljavajući samo desnu šaku.......
Mužiću je dobro,
Pa je to bar olakšica.
Iako,
Idući tjedan je CT,
Dakle od tog straha nema većeg.
(Ima).
Kad smislim nešto bolje,
Napisat ću.
Post je objavljen 22.11.2017. u 12:13 sati.