Svakodnevna jadikovka

Ponekad imam dojam
da vučem ne jedan,
nego dva pluga.
Nastojim to činiti najbolje kak znam,
al nekad mi se stvarno (više) ne da.







Dakle, nakon dva tjedna Pule,
neodržavane i prljave,
došli smo pod Velebit.
U Puli je bilo NESNOSNO vruće.
Teško zdravim ljudima,
a opasno za bolesne.....
Naš auto nema klimu,
nikud nismo mogli osim po klopu
i obavljati najnužnije radnje.
Bilo je to kao voženje u pećnici....
Poslije Istralandije,
rođendanskog poklona kćeri,
kada se kao s Neba
neplanirano i u točno vrijeme
pojavila njezina najdraža frendica,
kao dobra vila,
ili ljetni poklon Deda Mraza,
ili Befane,
i išla s nama
te nas oslobodila
sudjelovanja u vožnji toboganima,
dakle nakon ročkasa,
suprugu su se dodatno upalila stopala.
Kao da su od crvenog,
tankog i ultradelikatnog papira.....
Ipak, hvala kremama i ljekovitom bilju,
nekako se i sve to smirilo,
čak smo na koncu
obišli Kaštel u Puli.



Svi potresi,
oluje i nevremena nas su obišli.
Ali zato,
jučer smo morali puzati do ovdje -
jaka kiša i bura
dobro su nas isprestrašili
drugu polovicu puta.


Danas ponovo bolujemo neke boli,
neću u detalje,
ali ne znam više kako pomoći,
samo (prestrašeno) gledam;
godišnji se nastavlja
i brzo će završiti....
I radna akcija će ići nanovo.





Radujte se narodi
ako vam je život
normalan,
uobičajen i dosadan.