Ponekad imam dojam
da vučem ne jedan,
nego dva pluga.
Nastojim to činiti najbolje kak znam,
al nekad mi se stvarno (više) ne da.
Dakle, nakon dva tjedna Pule,
neodržavane i prljave,
došli smo pod Velebit.
U Puli je bilo NESNOSNO vruće.
Teško zdravim ljudima,
a opasno za bolesne.....
Naš auto nema klimu,
nikud nismo mogli osim po klopu
i obavljati najnužnije radnje.
Bilo je to kao voženje u pećnici....
Poslije Istralandije,
rođendanskog poklona kćeri,
kada se kao s Neba
neplanirano i u točno vrijeme
pojavila njezina najdraža frendica,
kao dobra vila,
ili ljetni poklon Deda Mraza,
ili Befane,
i išla s nama
te nas oslobodila
sudjelovanja u vožnji toboganima,
dakle nakon ročkasa,
suprugu su se dodatno upalila stopala.
Kao da su od crvenog,
tankog i ultradelikatnog papira.....
Ipak, hvala kremama i ljekovitom bilju,
nekako se i sve to smirilo,
čak smo na koncu
obišli Kaštel u Puli.
Svi potresi,
oluje i nevremena nas su obišli.
Ali zato,
jučer smo morali puzati do ovdje -
jaka kiša i bura
dobro su nas isprestrašili
drugu polovicu puta.
Danas ponovo bolujemo neke boli,
neću u detalje,
ali ne znam više kako pomoći,
samo (prestrašeno) gledam;
godišnji se nastavlja
i brzo će završiti....
I radna akcija će ići nanovo.
Radujte se narodi
ako vam je život
normalan,
uobičajen i dosadan.
Post je objavljen 13.08.2017. u 10:59 sati.