31
srijeda
listopad
2007
Happy Halloween
Sto sam ja znala sto je Halloween ?
Kakve ce asocijacije Mala imati na Halloween ?
Za poganski obicaj obiljezavanja Noci vjestica cula sam, ako se dobro sjecam, tek negdje u osnovnoj skoli, kad sam prvi put gledala kultni Carpenterov horror. Sirota, prestravljena Jamie Lee Curtis koja se svim dostupnim pomagalima ocajnicki zeli obraniti od opakog ubojice pod maskom, osvojila je sve moje simpatije. Dugo vremena 'Noc vjestica' bio je moj omiljeni film, a horror omiljeni filmski zanr.
U to vrijeme puno sam mogla podnijeti.
Spomena o Halloweenu u ono vrijeme, u ondasnjoj drzavi nije bilo. To je bilo nesto iz americkih filmova. Polja su u nas s jeseni obicno bila puna bundeva, ali nikom ne bi bilo palo na pamet izdubiti koju na kucnom pragu i u njoj zapaliti svijecu. U maskare smo isli tamo negdje oko poklada, kako je i red, a slatkise smo dobivali u prosincu, na Dan djecje radosti. I to je bilo to.
Halloween je za mene bio macabre vasar koji su nam na TV-u prikazivali krajem listopada. Od naseg blagdana Svih Svetih dijelio ga je samo jedan dan. Tog dana islo se na groblje, i to je trebalo izgledati mirno i dostojanstveno. Malo toga zajednickog s filmskim Halloweenom.
Vremena su se promijenila. U medjuvremenu je virus Halloweena stigao i u zemlje Europe, sa svom pripadajucom kostimografijom. Otkako sam u Japanu, primjecujem da i ovdje vazi slicno. Iako neke velike euforije nema, Halloween je vazan dan prije svega za najmladje, koji mu se najvise vesele. U listopadu, Halloween je prisutan na svakom koraku, pocevsi od ukrasa i slatkisa u trgovinama, pa do zabava po kaficima i klubovima na koje idu uglavnom mladi zeljni kostimiranog provoda, ukljucujuci i nostalgicne i/ili tradicionalne gaijine.
Ikonografija je i ovdje uglavnom poznata svakom djetetu, iako nisam sigurna razumiju li Japanci neke nase zapadnjacke konotacije Halloweena. Kao i Valentinovo i Bozic, praznik Noci vjestica prilicno je komercijaliziran i prilagodjen lokalnom trzistu. Tako su kostimi i maske vrlo zgodna i rado vidjena stvar, jos jedna verzija cosplay-a. Ipak, nitko ne ide po kucama moliti za slatkise (trick-or-treat), sto je u Americi sastavni dio cijele stvari. Majke djeci same kupuju bombone ili 'pumpkin pie'.
U vrticu nase Male danas se slavilo ipak jos malo vise - djeca su pod maskama i u pratnji teta u veseloj povorci prosla po kvartu, dok su im majke punile vrecice slatkisima. Okolni stanari i vlasnici trgovina dodavali su pokoji bomboncic. Bio je to drazestan prizor, iako suprotno tradiciji, vidjen po bijelom danu, umjesto u predvecerje.
Ostatak tjedna proci ce mi u pokusaju razumnog doziranja slatkisa koje je Mala 'osvojila' u svom pohodu po susjedstvu. Sva sreca sto su japanske cokolade male !
Halloween origami
Halloween je konacno tu, na dohvat ruke (ono moje ja od prije dvadeset godina raduje se negdje u dubini, potiho), ali ja, eto, horrore vise ne volim kao prije, ili barem ne one klasicne. Mehanicki zamasi noza, strcanje krvi i slicna sirovina, odbijaju me supstancijalno. Ono malo japanskih horrora koje sam se usudila pogledati, navelo me na zakljucak da njihova indirektna, sugerirana jeza ledi krv u zilama nista manje. Zene duge, duge crne kose koja pada na lice, u bijelim haljinama izlaze iz vode, izranjaju iz ekrana i pruzaju svoje zgrcene prste prema meni...To je vise nego sto sam spremna podnijeti. Cak i ako u umjetnickom smislu nesto propustam, nekako mi vise nije stalo.
komentiraj (7) * ispiši * #
26
petak
listopad
2007
SKICE IZ (D)OKOLICE: Final Fantasy VII
Iako nisam neki ljubitelj video igara, pogled mi je u trgovini odmah zapeo za ovu limenku s crtezima hladne, elegantne ljepote.
'Potion: Final Fantasy VII 10th anniversary' podsjeca nas da je proslo vec 10 godina od planetarnog uspjeha ove igre. Nazdravljam.
Serija likova na limenkama bezalkoholnog pica izasla je prije tri dana. Ovaj komad lima mogao bi postati collector's item, barem za one kojima je igra nesto znacila i koji uz nju vezu odredjene asocijacije.
Okus sadrzaja limenke (slatka zvaka u tekucem stanju) brzo cu zaboraviti, ali ovakvo malo savrsenstvo dizajna, mislim da zasluzuje neki mirni kutak u mom kabinetu rariteta.
Rufus Shinra & Reno & Rude - Before Crisis - Final Fantasy VII
komentiraj (10) * ispiši * #
18
četvrtak
listopad
2007
'DOBRODOSLI' U JAPAN
Svi vi koji se u dogledno vrijeme spremate u Japan, pozurite ! Imate jos samo mjesec dana da ga posjetite 'the old way', nakon toga nista vise nece biti isto.
Nacelno, stranci u Japan ulaze s putovnicom i urednom vizom. No pocevsi od 20. studenoga, po novim imigracijskim odredbama, svi strani drzavljani po ulasku u Japan bit ce podvrgnuti dodatnoj kontroli biometrijskih podataka. To konkretno znaci fotografiranje, uzimanje otisaka prstiju i skeniranje roznice oka, odmah po dolasku u zracnu luku.
Zvuci poznato ? Naravno, jer i Amerikanci odavno imaju slicnu proceduru za strance koji zele uci u U.S. of A. Sluzbeno se, eto, i Japan pridruzuje globalnoj borbi protiv terorizma, hvatanju velikih i malih Bin Ladena.
Stvar je u tome sto je novi japanski zakon mnogo rigorozniji od americkog, toliko da izaziva razne sumnje i podpitanja stranaca koji zive i rade u Japanu, a na internetu su se razvile i cijele teorije zavjere s orwellovskim konotacijama. Ovisno o tome koliko paranoje mozete podnijeti, na to cete se samo nasmijati ili pak duboko zamisliti.
'Dobrodosli u Japan'
Iako ni meni nije bilo svejedno kad sam prvi put cula za taj 'sjajan' plan.
Relativno je jednostavno vratiti se u Japan s onim smijesnim papiricem na kojem pise 'Re-entry permit' (za koji se prethodno ipak trebam izboriti na nekom od saltera na drugom kraju Tokyja). Nakon 11 sati leta i neprospavane noci u avionu, po dolasku u Japan izgledam i osjecam se kao zombi. Pa se smatram jako sretnom sto mi je omoguceno da s urednim papirima i potvrdom da zivim ovdje na duze vrijeme, uglavnom na brzinu profijucem kroz Imigraciju, drzeci se blazenom sto ne moram cekati u onom drugom redu s tisucupetsto upravo pristiglih kineskih turista, i pokupivsi kofere pohitam kuci odspavati svoj jet-lag. Nekako ti daje ugodan osjecaj da si stigao doma, makar u stranoj zemlji. Yokoso Japan.
Uskoro ce tome, znaci, doci kraj. Vec se vidim kako stojim u duuuugom redu za slikanje, skeniranje i otiske prstiju. A tisuce gaijina oko mene jamraju sve glasnije. Oni s balkanskim genima mozda i opsuju koju. Nismo mi Japanci da znamo cekati.
I ta procedura *svaki put* pri ponovnom ulasku u Japan. Hej, odavde vise ne pratim. OK, cast je cast, a vlast je vlast. Ali zasto sve svaki put ispocetka ? Ispitivanje, usporedjivanje podataka, nova slikica za file ?
"Nesto ste se malo udebljali od zadnji put, gospodjo." - "O, pa znate, domaca hrana, valjda..."
"Sto je ovo, bad hair day ? Bolje vam je stajala ova frizura od prosli put."
A sto se ja bunim, kad ima ljudi koji su u potencijalno gorem polozaju, s moguce srcedrapateljnim scenama pred salterom Imigracije. Jutros u novinama pismo Amerikanca koji zivi u Japanu:
"Sto se mene tice, to je stvar temeljnog ljudskog dostojanstva. Kad sa svojim sinom, kcerkom i suprugom Japankom putujem u Sjedinjene Drzave, kroz Imigraciju prolazimo zajedno. Kao obitelj, drzimo se skupa. No kad se budemo vracali u Japan, moja obitelj brzo ce se odvojiti u jedan red, dok ce moja djeca gledati svog oca kako ga odvajaju u drugi red, u kojem se ceka mnogo duze, i u kojem ce ga ispitivati, uzeti otiske prstiju, skenirati i registrirati. Ukratko, tretirat ce me gotovo kao psa."
Zasto ti stranci jamraju ? Postupak ce vaziti za sve koji barem po putovnici nisu Nihonjin - a to znaci da svi stranci koji zive i rade u Japanu vec godinama ili cak desetljecima, koji ovdje imaju posao i obitelj, i ciji je partner japanske nacionalnosti, imaju istu obavezu identificiranja kao i turisti koji dolaze u Japan jednokratno, na nekoliko dana. Od procedure bit ce izuzete jedino osobe mladje od 16 godina, diplomati i drugi visoki duznosnici, te Korejci i Tajvanci koji u Japanu zive unatrag nekoliko generacija.
Osim tih prakticnih problema koje je lako predvidjeti, i koji su samo povrsinski (jest, i ja mrzim cekati u redu ali ponekad je to neizbjezno), pitam se hoce li te antiteroristicke mjere doista imati zeljeni rezultat. Hoce li skupljeni podatci biti dovoljno osigurani da ne padnu u ruke opasnim osobama, mozda i samim teroristima od kojih se zelimo zastititi ? Japan ce postati jedina zemlja u svijetu koja uzima otiske prstiju stranaca s dugogodisnjim boravkom. Ima li temelja za strahove da je pocevsi od 20. studenoga, svaki od nas gaijina u ocima vlasti potencijalni kriminalac ?
Pitam se kako ce na ove mjere reagirati poslovni ljudi, turisti i drugi koji redovito posjecuju Japan. Moglo bi se dogoditi ono sto Japan u krajnjoj liniji, vjerujem, nikako ne zeli - a ni mi stranci koji volimo zivjeti u ovoj divnoj zemlji, s njezinim vecinom uljudnim stanovnistvom i srdacnom atmosferom, s bezbrojnim pogodnostima koje zivot u Japanu pruza - a to je da se ti stranci na kraju vise ne osjecaju tako dobrodoslima. Da im Japan na neki nacin uskrati gostoprimstvo vec u pocetku. To bi bilo steta, jer to nikome ne bi bilo u interesu.
Za nadati se i da ce pocetna opca nelagoda, da ne kazem zlovolja stranaca u zracnoj luci po dolasku u Japan, uz malu pomoc nasih japanskih prijatelja s vremenom prerasti u nesto konstruktivno i zanimljivo. Mogucnosti su neiscrpne. Za pocetak, dosadna je i previse siva ona hala pred salterima na Nariti, nigdje ni jednog stolca da sjednes, pustinja. Da to malo uljepsaju, otvore neki cyber kafic, manga cafe ili slicno, postave kakav karaoke box, da se narod zabavi dok ceka, a ujedno na ugodan nacin upozna s popularnom japanskom kulturom danasnjice. Kako na salterima poslovicno nema dovoljno sluzbenika, predlazem postepenu robotizaciju cijelog procesa. Svi roboti su kawaii i vladaju stranim jezicima. U nekom sarenom kutku s puno kawaii igracaka, mini igraonica za one kojima cekanje najteze pada (mislim na klince, ne nas Balkance). Malo dalje, kutak za ucenje japanskog jezika; ponavljajte svi za zgodnom hostesom: ohayo, konnichiwa, mina genki ?!...
I love this country.
komentiraj (28) * ispiši * #
11
četvrtak
listopad
2007
SKICE IZ (D)OKOLICE: Jesenski festivali (2)
Sezonski festivali nastavljaju se nesmiljenom zestinom ! Kaze se da se u Japanu gotovo svakog dana u godini negdje odrzava neki festival ili matsuri. Tako su proslog vikenda ulice u mom gradu bile pune setaca koji su razdragano pratili tradicionalna jesenska dogadjanja.
Performanse na asfaltu bile su brojne i sve odreda atraktivne na svoj nacin. Plesaci, pjevaci, sviraci, animatori, sportasi amateri, ljubitelji ovoga i onoga, kao i nezaobilazni prodavaci hrane i pica, sjatili su se na ulicama oko glavne zeljeznicke stanice. Vrijeme je jos uvijek suho i toplo, i za one dovoljno hrabre da prkose guzvi u sredistu grada, nema boljeg nacina da provedu slobodni vikend na otvorenom !
Plesaci i plesacice...
Karatista cijela ceta:
Napad na betonski blok ! Pa ne ide rukom...
... pa ne ide ni nogom... i nakon nekoliko neuspjesnih pokusaja, sportski je priznao poraz uz naklon. Iskupio se razbivsi nekoliko crijepova jednim zamahom.
Oldtimeri. Ovakav kamionet na tri kotaca vozio je japanskim ulicama u poslijeratnom razdoblju, tamo negdje od 50-ih godina.
U vrijeme festivala, grad je jos sareniji i zivlji nego inace.
komentiraj (7) * ispiši * #
03
srijeda
listopad
2007
Stampano i stancano
U principu, zanima me sve sto ima neke veze s pisanom rijeci. Zato sam se i razveselila poklonjenim ulaznicama za veliki sajam grafike IGAS 2007 (International Graphic Arts Show), koji se odrzavao u Tokyju od 21. do 27. rujna. Sajmovi su tako uzbudljiva mjesta: nikad ne znas na sto ces i koga ces nabasati i kakve sve novotarije mozes vidjeti izbliza. I naravno, Japan kao zemlja visoke tehnologije obecava savrsenog domacina za ovakvu vrstu priredbi.
Logotip sajma
Vec je i sam put do sajma bio uzbudljiv, jer vozili smo se famoznim monorailom, zeljeznicom bez vozaca, na liniji Yurikamome u tokijskom zaljevu. Na odredistu, Svemirski Samuraj vec je bio sletio:
Tokyo Big Sight, mjesto odrzavanja sajma
U ovom 'kucerku' na vise od 42.000 m2 oko 550 japanskih i inozemnih tvrtki predstavilo je najnovije rezultate s podrucja graficke tehnologije. Ovogodisnji sajam odrzavao se pod sloganom 'Buducnost tiskanih medija - pouzdanost i napredak'. Kako stoji u vodicu, tehnoloske inovacije u tiskarskoj industriji ukazuju na to da smo vec dosegli 'buducnost'; ono sto nam je sljedece potrebno jesu 'pouzdanost i napredak'.
Tiskani mediji danas vode borbu za opstanak u svijetu u kojem je masovno zavladao internet. Novine i casopisi gube popularnost u tiskanom izdanju. Ipak, sudeci po ovoj izlozbi, tiskarski strojevi jos dugo nece zahrdjati.
Koliko mehanickih izlozaka na sve strane: printera, strojeva za uvezivanje gotovog materijala, digitalnih uredjaja za najrazlicitiju primjenu. Po sajmu se tiskalo da je milina. Strojevi su pred ocima posjetitelja stancali sve od knjiga i casopisa pa do postera, karata, kalendara, biljeznica, naljepnica, vrecica... Probni otisci bili su odlicne kvalitete i dijelili su se sakom i kapom. Ponijela sam kuci nekoliko lijepih postera.
Ovako to stanca Hewlett Packard
Mozda i nije slucajno sto se ova izlozba odrzavala bas u Japanu. Poznato je da japanske dnevne novine postizu milijunske naklade, a kolicina tiskanih casopisa upravo je nevjerojatna. Sarenilo je vazna komponenta japanske svakodnevice. Na sajmu se moglo vidjeti gdje i kako ono nastaje.
Uzorci tiskanih materijala
Ova je prezentacija bila izvedena u zanimljivoj formi scenskog dijaloga
Sto se iznenadjenja tice, bilo ih je, i to nemalih. Dvije specificno japanske izlozbe ostat ce mi u sjecanju:
1) Tiskarski muzej Mizuno iz Tokyja. U nevelikom sobicku u atriju sajma stoji nekolicina historijskih tiskarskih strojeva od Gutenbergova doba nadalje, kao i originalni primjerci ranih tiskovina (npr. Gutenbergova Biblija iz 1455.g.). Tu smo, dakle, nabasali na izlozak za koji popratni tekst tvrdi:
'Iz Japana potjece najstariji tiskani materijal na svijetu cija je godina nastanka (770.) potvrdjena. Hyakumanto Dharani ili Milijun pagoda i Dharani Sutra tiskana je po carskom dekretu u milijun primjeraka nakon jedne historijske bitke 764.g. kao molitva za mir dusa poginulih vojnika i za mir u carstvu. Tekstovi su bili pohranjeni u provincijskim hramovima, od kojih je samo Horyu-ji sacuvao svoj primjerak, dok su ostali primjerci izgubljeni.'
Ode ona nasa o starom Gutenbergu i njegovom tiskarskom stroju.
Hyakumanto Dharani iz 770. g.
2) VR Theater, ili virtualni prikaz objekta u revolucionarnoj digitalnoj tehnologiji u vlasnistvu jedne japanske tiskarske tvrtke. Radi se o posebnom softveru koji gledatelju pruza osjecaj realnosti u trodimenzionalnom kretanju unutar objekta (u ovom slucaju starog carskog dvorca Edo). Pogledala sam kraci film koji je sluzio kao prezentacija, i doista se osjetila 'pticicom' koja ulijece u sobe dvorca i zaviruje u svaki kutak raskosnih sobica. Ova interaktivna tehnologija vec nalazi primjenu u muzejima i kulturnim institucijama (digitalno arhiviranje).
komentiraj (19) * ispiši * #