Happy Halloween

Sto sam ja znala sto je Halloween ?
Kakve ce asocijacije Mala imati na Halloween ?

Za poganski obicaj obiljezavanja Noci vjestica cula sam, ako se dobro sjecam, tek negdje u osnovnoj skoli, kad sam prvi put gledala kultni Carpenterov horror. Sirota, prestravljena Jamie Lee Curtis koja se svim dostupnim pomagalima ocajnicki zeli obraniti od opakog ubojice pod maskom, osvojila je sve moje simpatije. Dugo vremena 'Noc vjestica' bio je moj omiljeni film, a horror omiljeni filmski zanr.
U to vrijeme puno sam mogla podnijeti.
Spomena o Halloweenu u ono vrijeme, u ondasnjoj drzavi nije bilo. To je bilo nesto iz americkih filmova. Polja su u nas s jeseni obicno bila puna bundeva, ali nikom ne bi bilo palo na pamet izdubiti koju na kucnom pragu i u njoj zapaliti svijecu. U maskare smo isli tamo negdje oko poklada, kako je i red, a slatkise smo dobivali u prosincu, na Dan djecje radosti. I to je bilo to.
Halloween je za mene bio macabre vasar koji su nam na TV-u prikazivali krajem listopada. Od naseg blagdana Svih Svetih dijelio ga je samo jedan dan. Tog dana islo se na groblje, i to je trebalo izgledati mirno i dostojanstveno. Malo toga zajednickog s filmskim Halloweenom.

Vremena su se promijenila. U medjuvremenu je virus Halloweena stigao i u zemlje Europe, sa svom pripadajucom kostimografijom. Otkako sam u Japanu, primjecujem da i ovdje vazi slicno. Iako neke velike euforije nema, Halloween je vazan dan prije svega za najmladje, koji mu se najvise vesele. U listopadu, Halloween je prisutan na svakom koraku, pocevsi od ukrasa i slatkisa u trgovinama, pa do zabava po kaficima i klubovima na koje idu uglavnom mladi zeljni kostimiranog provoda, ukljucujuci i nostalgicne i/ili tradicionalne gaijine.

Ikonografija je i ovdje uglavnom poznata svakom djetetu, iako nisam sigurna razumiju li Japanci neke nase zapadnjacke konotacije Halloweena. Kao i Valentinovo i Bozic, praznik Noci vjestica prilicno je komercijaliziran i prilagodjen lokalnom trzistu. Tako su kostimi i maske vrlo zgodna i rado vidjena stvar, jos jedna verzija cosplay-a. Ipak, nitko ne ide po kucama moliti za slatkise (trick-or-treat), sto je u Americi sastavni dio cijele stvari. Majke djeci same kupuju bombone ili 'pumpkin pie'.

U vrticu nase Male danas se slavilo ipak jos malo vise - djeca su pod maskama i u pratnji teta u veseloj povorci prosla po kvartu, dok su im majke punile vrecice slatkisima. Okolni stanari i vlasnici trgovina dodavali su pokoji bomboncic. Bio je to drazestan prizor, iako suprotno tradiciji, vidjen po bijelom danu, umjesto u predvecerje.

Ostatak tjedna proci ce mi u pokusaju razumnog doziranja slatkisa koje je Mala 'osvojila' u svom pohodu po susjedstvu. Sva sreca sto su japanske cokolade male !




Halloween origami


Halloween je konacno tu, na dohvat ruke (ono moje ja od prije dvadeset godina raduje se negdje u dubini, potiho), ali ja, eto, horrore vise ne volim kao prije, ili barem ne one klasicne. Mehanicki zamasi noza, strcanje krvi i slicna sirovina, odbijaju me supstancijalno. Ono malo japanskih horrora koje sam se usudila pogledati, navelo me na zakljucak da njihova indirektna, sugerirana jeza ledi krv u zilama nista manje. Zene duge, duge crne kose koja pada na lice, u bijelim haljinama izlaze iz vode, izranjaju iz ekrana i pruzaju svoje zgrcene prste prema meni...To je vise nego sto sam spremna podnijeti. Cak i ako u umjetnickom smislu nesto propustam, nekako mi vise nije stalo.