28
petak
rujan
2007
SKICE IZ (D)OKOLICE: Jesenski festivali
Ziv pocetak jeseni u mom susjedstvu. Srednjoskolci preko puta proslog su vikenda imali otvoreni dan. Moglo se zaviriti u skolske ucionice, zaigrati neku igricu s ucenicima, pogledati neku izlozbu radova, ili pak kusati jela sa standa. Na slici, ucenici zdusno navijaju za tetu koja je zaigrala 'Toragon Ball'.
I taiko bubnjari dobro su se oznojili:
Tu je tek potekao pravi znoj: mikoshi (o-mikoshi) pronesen je mojim kvartom prosle nedjelje. To je procesija sa svecem na japanski nacin. Mikoshi je prijenosni shinto hram koji se za vrijeme festivala (matsuri) pronosi po susjedstvu. Potrebni su dobri misici i izdrzljivost za ovu visesatnu setnju. Nosaci se uzajamno ohrabruju ritmickim poklicima.
Povorku su u kamionetu predvodili bubnjari i udaraljkasi, a simboliku ove maskirane spodobe bilo bi vrijedno znati:
I djeca su nosila svoj o-mikoshi. Kad su se pocele dijeliti vrece slatkisa, djecji je svetac odjednom ostao zaboravljen po strani:
komentiraj (9) * ispiši * #
21
petak
rujan
2007
Dobra volja je najbolja
Nasa Mala vise nije tako mala: za mjesec dana napunit ce pet godina. Naprosto prsti od energije i veselja. Jos je uvijek kawaii, sudeci po usklicima prolaznika neupitanih za misljenje. Cini se da nitko ne moze odoljeti tim plavim repicima i osmijehu od tisucu japanskih proljeca.
U zadnjih godinu dana Mala je ostvarila sjajnu vrticku karijeru: odlicno brblja japanski, uspjesno plese/pjeva/crta/reze/lijepi, instinktivno prihvaca kompleksne kulturoloske koncepte. Ujutro vise ne place na rastanku, a u razredu ima dvije dobre prijateljice. Ni traga onom stidljivom djetetu koje se jos prije godinu i pol stiskalo u kut, sutjelo i najsretnije bilo kad se popodne iz vrtica islo kuci.
Kao i vecina djece njene dobi, Mala je ziva kao zivo srebro. Njezin je zivot igra, a igra zivot. Zanima je gotovo sve, i moguce ju je za sve zainteresirati. Uz bogatu mastu i izrazen smisao za fabuliranje (hm, hm), Mala posjeduje i gotovo nevjerojatan dar animacije. Klinci u njenoj blizini, cak i oni najstidljiviji, otvore se poput cvijeta, pridju blize i pocnu se igrati, smijati i prevrtati od radosti.
I naravno, Mala je jos uvijek onaj isti cavlic. U drustvu druge djece, Mala puca od samopouzdanja, a kad razvije pricu, odusevljenju njenih novih prijatelja nema kraja. Klinca povede za ruku, pokaze mu kakvog kukcica, puzevu kucicu ili grancicu, isprica neku slatku pricicu, i eto sklopljeno je vjecno prijateljstvo.
Sa sigurne udaljenosti, ja mogu tiho uzivati u tom prizoru. Steta sto se cesto umijesaju odrasli i sve pokvare.
Mala je tako neposredna i srdacna, osvaja srca na prepad. Klince, ali i mame. Ponekad i tate.
Mene hvata lagana nelagoda kad Mala nekoj mamici pocne pokazivati ovo i ono. Pa je uzme za ruku i povede po parku. Pa joj svasta tumaci na svoj djetinji nacin. Tu sad pocinje klicanje, razdragan smijeh i rafali pitanja: pa kako se zoves ? Pa koliko imas godina ? U koji vrtic ides ?...
Na sto Mala poput drevnog mudraca, stapom po pijesku nasara svoje ime i prezime na katakani.
Vecini mama to je dovoljno dobar alibi da se priblize i zapocnu razgovor sa mnom. Vise ne pomaze praviti se da sam jako zadubljena u svoj Reader's Digest. Slaba na cijeli taj veseli cirkus i nemajuci kud, dok klinci veselo vriste po parku, ja po tko zna koji put cavrljam s potpunim strancima: tko smo, sto smo i kako smo ovdje dosli, sto tu radimo i kako dugo ostajemo, sto Mala voli jesti i kad ide spavati... i uvijek ista pitanja.
Ponekad sretnem iste ljude opet, ponekad i ne. Ovo je veliki grad.
Mala obozava grliti ljude koji joj se svidjaju, a najsimpaticniji dobiju i poljubac. U tom trenutku interveniram. Kakva sreca sto ovdje nitko ziv ne razumije hrvatski !
U mom gradu nema crkvenih zvona, ali zato svakog dana u 17 sati preko opcinskog zvucnika ide snimljena poruka: djeco, vrijeme je da krenete kuci ! Samo polako i oprezno ! Popraceno je to veselom pastoralnom melodijom u stilu Kekeca koji se vere po obroncima slovenskih Alpa.
Nema boljeg alibija za odlazak. Vadim igracke iz pijeska i oprastam se.
Cavrljanje s neznancima u meni izaziva neki cudan usamljen osjecaj. Ovdje nema mnogo drugih gaijin mama. Ipak, gambatta !
Dobra volja je najbolja, rece Kekec - i ostane ziv.
komentiraj (19) * ispiši * #
13
četvrtak
rujan
2007
Premijerova 'zlocesta djeca'
Japan je jucer poput potresa uzdrmala vijest da premijer Shinzo Abe najavljuje ostavku.
U prvi mah, nacija je ostala u stanju blagog soka. Obicni gradjani i sami politicari reagirali su zateceno. Iako afere vec duze vrijeme potresaju Japan, a politicki zivoti resornih ministara umijesanih u raznorazne skandale traju krace od sakure na grani, mnogi se slazu da je timing premijerove odluke prilicno nezgodan.
Razocaranje i frustracija ponesto su se stisali danas, jedan dan nakon Abeovog obracanja naciji. Show must go on. Potencijalni kandidati za premijera vec se tiskaju u prvi plan, politicke snage zbijaju redove, dok je iscrpljeni Abe u medjuvremenu zavrsio u bolnici.
Tko je mogao naslutiti ovakav razvoj situacije prije samo godinu dana, kad je u novinama osvanula slika nasmijesenih novih ministara punih nade za buducnost ? Shinzo Abe nije ispunio ocekivanja. Gledajuci unatrag, njegov mandat kao da je vec od pocetka stajao pod nesretnom zvijezdom. Kao da je zajedno sa svojim ministrima bio predodredjen vrlo brzo otklepetati u ropotarnicu povijesti.
Gotovo bih se, eto, usudila pomisliti da Abe jednostavno nije imao srece.
Mnogi Japanci vjeruju u 'sretne' i 'nesretne' dane, numericke kombinacije ovoga i onoga, i ovisno o tome uredjuju svoju buducnost, ali i svakodnevicu.
Primjerice, tvrdi se da je vjencanje japanskog kronprinca padalo na jedan takav 'nesretan' dan. Otada, cijeli svijet zna za patnje nesretne princeze Masako koja cami unutar carskih zidina.
Cinjenica je da je Abe okupio garnituru najnestasnijih ministara u japanskoj povijesti. Je li sve pocelo nekim 'nesretnim' danom ? Je li za pogresnu procjenu osoba i situacija kriv iskljucivo sam Abe ? Ili bi dio moralne odgovornosti trebala preuzeti premijerova 'zlocesta djeca', koja su ili bila predugacka jezika, ili se previse razbacivala dzeparcem ?
Tour de farce
- Prosinac 2006: iz ormara padaju prvi lesevi. Vodeci duznosnik drzavnog poreznog ureda prisiljen je odstupiti s duznosti nakon optuzbi da o drzavnom trosku zivi u stanu sa zenom koja mu, khm, nije supruga. Nekoliko dana kasnije, ministar administrativnih reformi daje ostavku zbog umijesanosti svoje politicke organizacije u financijski skandal.
- Sijecanj 2007: u uredu ministra poljoprivrede otkrivene nepravilnosti u knjizenju financija. Golemi interni rashodi pravdaju se za rasvjetu, grijanje i razne gadgets (npr. high-tech aparat za vodu).
Ministar zdravstva usporedjuje zene sa 'strojevima za radjanje'. Kasnije priznaje gaf, ali do ostavke nije doslo.
- Svibanj 2007: usred nerazrijesene financijske afere, ministar poljoprivrede pocinjava samoubojstvo.
- Lipanj 2007: na vidjelo izbija afera mirovinskih fondova: zbog dugogodisnjih nepravilnosti u poslovanju, izgubljeno je oko 50 milijuna registara s informacijom o uplatama gradjana. Javnost je ogorcena. Vlada pokrece zakonske mjere za saniranje situacije.
- Srpanj 2007: ministar obrane odstupa s duznosti zbog kontroverzne izjave da je atomsko bombardiranje Hiroshime i Nagasakija 'privelo rat kraju', i da je ono bilo 'neizbjezno'.
Istog mjeseca, novi ministar poljoprivrede upleten je u skandal oko financiranja jedne svoje politicke grupacije. Na jednoj novinskoj konferenciji, ministar se pojavljuje lica pod masnicama i oblijepljenog flasterima, no odbija komentirati. Pocetkom kolovoza daje ostavku na premijerov zahtjev.
- Kolovoz 2007: vodeca Liberalno-demokratska stranka pretrpjela katastrofalan poraz na izborima. Abe odbija odstupiti; sastavlja novu vladu.
- Rujan 2007: novi ministar poljoprivrede odstupa nakon samo tjedan dana na novoj duznosti; povod su, khm, financijske nepravilnosti. Peta ostavka u Abeovu kabinetu.
Dva druga resorna ministra priznala neregularnosti u financiranju svojih fondova.
- 9. rujna: Abe izjavljuje da nece forsirati svoju poziciju premijera ukoliko opozicija odbije njegov zahtjev za nastavkom angazmana japanskih snaga u medjunarodnoj misiji u Afganistanu.
Opozicija odbija ultimatum.
- 12. rujna: Abe najavljuje ostavku na duznost premijera i odrzava obecanje dato tri dana ranije.
komentiraj (11) * ispiši * #
05
srijeda
rujan
2007
Rakugo ili cemu se Japanci smiju
Nedavno sam nabasala na zgodnu knjizicu kratkih prica u formi koja je Japancima dobro poznata pod imenom rakugo. Radi se o skicama komicnog sadrzaja, izvorno namijenjenih izvodjenju na pozornici. Rakugo ili sit-down komedija - nasuprot nama bliskoj stand-up komediji koju izvodi jedna osoba na sceni - tradicionalna je japanska umjetnost komicne price, i kao takva postoji samo u Japanu. Rakugo pripovjedac sjedi pred publikom odjeven u tradicionalnu nosnju. Iznosi pricu u dijaloskom obliku, prilagodjavajuci glas, mimiku i nacin govora ovisno o karakterima, a na sceni se sluzi sa samo nekoliko jednostavnih rekvizita.
Rakugo je u Japanu vrlo omiljen zbog svoje jednostavnosti i pristupacnosti sirokim slojevima publike. Netko je uvidio da se rakugo uspjesno moze prenijeti - ne samo prevesti - i na strane jezike, i da je zabavan i stranoj publici. Tako se u Japanu rakugo moze pratiti i na engleskom. Rakugo grupe gostuju i u inozemstvu. Konacno prikladan odgovor na pitanje: smiju li se Japanci, i cemu ?
UPDATE: upravo je proslog vikenda (7.-9. rujna) u njujorskom Sage Theater-u na Sedmoj aveniji gostovao Hanjo Tei rakugo na engleskom jeziku.
Neovisno o formi izvodjenja, meni se cini da su ove pricice zabavne same po sebi. Nije mi poznato ima li rakugo prijevoda na hrvatski; cijenim vasu povratnu informaciju. Donosim jedan svoj pokusaj prijevoda s engleskog.
Proljece je, i dan je vrlo miran. Trgovac umjetninama putuje cijelom zemljom u potrazi za lijepim predmetima, ali ne uspijeva naci nista posebno. Blizu odmorista u gradu Kawagoe, uz rijeku on opazi trgovinu cajem.
Trgovac umjetninama: Starce, mogu li dobiti malo caja ?
Starac: Naravno, gospodine. Izvolite, sjednite.
Trgovac: Hvala vam. Volim ovakva mirna mjesta. Voda koja protjece u rijeci tako je bistra. Osjecam se kao da bih, odmarajuci se ovdje, mogao produziti svoj zivot za dvije, tri godine.
Dok pije caj, na podu do sebe opazi macka koji jede iz neke stare posude. Pogled na posudu vrlo ga iznenadi.
Trgovac (u sebi): To nije tek neka obicna stara posuda. Siguran sam da se radi o vrlo skupom Imari porculanu. Imam ja odlicno oko za to. Posuda vrijedi najmanje 300 ryo* u zlatu. Ovaj starac ocito nema pojma o njezinoj vrijednosti. Blazeno neznanje. Blagoslovio me Bog. Obogatit cu se ako je se docepam. Kako da dodjem do posude, a da ne pokazem starcu koliko mi je do nje stalo ? Hmm... imam ideju. Prvo cu ga traziti da mi dade svog macka, nakon toga pitat cu ga za posudu.
Starac: Odsutni ste duhom, gospodine. O cemu razmisljate ? Izvolite jos caja. Oprostite ako mozda nije dovoljno vruc.
Trgovac: Hvala. Ionako ne volim prevruc caj. Nije po mom ukusu. Osim toga, ne mogu ga popiti na brzinu.
Starac: Tako je.
Trgovac: Lijep dan, zar ne ?
Starac: Doista.
Trgovac: Kakav lijep pogled ! A tek ono borovo drvo tamo. Kako je lijepo.
Starac: Gledam ga svaki dan, pa ga vise i ne primjecujem. No svima se svidja.
Trgovac: Svidja mi se i ovaj lijepi macak.
Starac: Ah, to je samo neki lutalica.
Trgovac (uzima macka): Kako si sladak !
Starac: Pustite ga, gospodine. Ne trosite svoje vrijeme na nj. Rep mu je tako dugacak.
Trgovac: Nije vazno je li mu rep dugacak. Na kraju krajeva, macak nikoga nece zadaviti tim repom, zar ne ?
Starac: U pravu ste, ali...
Trgovac: Zapravo mi se takav dugi rep bas svidja. Dobro dodje kao sal kad je hladno.
Starac: Ali, macku je odnedavno pocela ispadati dlaka. Nahvatat ce vam se za odjecu.
Trgovac: Ne smeta. Pa i meni kosa opada, pogledajte samo. Ljudi me ponekad zamijene za svecenika. Ha-ha ! Macak mi je legao u krilo. Kako je drag ! Sasvim mi je privrzen.
Starac: Vidim da jest. Izgleda da volite macke, zato i one vole vas. Ne priblizavaju vam se ako ih ne volite.
Trgovac: Oprostite sto vas to pitam, ali biste li mi dali svog macka ? Prije sam imao jednog, ali je nekuda odlutao. Zena me zamolila da joj nabavim drugog. S mladim mackama je tesko, mogu uginuti ili odlutati. Ovaj macak je savrsen, u to sam siguran. Nadam se da cete mi ga dati. Moja zena bila bi presretna da joj ga donesem !
Starac: Boze, sto da radim ? Zena mi je umrla. Bez macka bio bih vrlo usamljen.
Trgovac: Naravno, jasno mi je da mi ga ne mozete dati tek tako, bez icega zauzvrat. Evo, platit cu vam za svu hranu koju ste dosada potrosili na macka. Nadam se da ste ga spremni prodati po cijeni od tri zlatnika.
Starac: Zar toliko ?
Trgovac: Naravno. To je samo zato sto mi se macak jako svidja.
Starac: Ne znam sto da radim.
Trgovac: Ne morate dugo razmisljati.
Starac (macku): Cujes sto kaze gospodin ? Zelis li poci s njim, ili ostati sa mnom ?
Trgovac: Mislim da vam macak nece nista reci, zato vi morate odgovoriti umjesto njega.
Starac: U redu. Odlucio sam se, vas je. Ali molim vas, dobro se brinite za njega.
Trgovac: Hocu, naravno. Nemamo djece, sami smo zena i ja. Eto, dogovoreno. Ovdje je novac.
Starac: Hvala vam, gospodine.
Trgovac (macku): Dobro cu te nahraniti kad stignemo u prenociste !
Starac: Taj macak je imao srecu sto je naisao na vas.
Trgovac: Slazem se. Usput, treba mi nesto iz cega cu ga nahraniti veceras. Mozete li mi dati onu tamo posudu ?
Starac: Oh, zar ovu ? Imam ja jednu bolju, cekajte.
Trgovac: Ne, ne. Ova je u redu, ova iz koje sad jede. Macka je nervozna zivotinja, znate. Nece jesti iz posude na koju nije navikla.
Starac: Ne brinite vi nista. Ovom macku to ne smeta. Dat cu vam ovaj lijepi loncic.
Trgovac: Ne zelim ga. Zelim da macak jede iz posude iz koje je dosad jeo.
Starac: Gospodine, ne mogu vam dati tu posudu.
Trgovac: Dajte, molim vas. Pa to je samo stara posuda. Samo je na brzinu operite i malo umotajte u list novina.
Starac: Zao mi je, ali ne mogu. Da budem iskren, nije to tek neka obicna stara posuda. To je krasan primjerak tradicionalnog Imari porculana do kojeg je tesko doci. Vjerovali ili ne, ali posuda vrijedi najmanje 300 ryo u zlatu.
Trgovac: Doista ? Zar toliko ?
( u sebi) Uh, pa taj starkelja zna njenu pravu vrijednost... (uzdise) Ah... vidi, vani se naoblacilo, i prizor se ne cini vise tako zanimljivim. Vidi samo to staro, nagnuto borovo stablo ! Kao neki zlobni, pogrbljeni starac. A i ovaj macak bas je bezobrazan. Jos mi sjedi u krilu. Ne volim macke. Ovome dlaka previse ispada, a i rep mu je predugacak. Bas je ruzan. (starcu) Starce, nije da me to briga, ali zasto dajes macku da jede iz te skupocjene posude ?
Starac: Zato da ponekad, kad ga posluzim iz nje, mogu prodati macka za tri ryo.
* ryo - zlatnik kojim se u Japanu placalo do pocetka Meiji ere (1868.), kasnije je na njegovo mjesto dosao danasnji yen
(The Cat's Dish, Yukio Nakayama, 2006)
komentiraj (18) * ispiši * #