Marketing
Rakugo ili cemu se Japanci smiju
Nedavno sam nabasala na zgodnu knjizicu kratkih prica u formi koja je Japancima dobro poznata pod imenom rakugo. Radi se o skicama komicnog sadrzaja, izvorno namijenjenih izvodjenju na pozornici. Rakugo ili sit-down komedija - nasuprot nama bliskoj stand-up komediji koju izvodi jedna osoba na sceni - tradicionalna je japanska umjetnost komicne price, i kao takva postoji samo u Japanu. Rakugo pripovjedac sjedi pred publikom odjeven u tradicionalnu nosnju. Iznosi pricu u dijaloskom obliku, prilagodjavajuci glas, mimiku i nacin govora ovisno o karakterima, a na sceni se sluzi sa samo nekoliko jednostavnih rekvizita.
Rakugo je u Japanu vrlo omiljen zbog svoje jednostavnosti i pristupacnosti sirokim slojevima publike. Netko je uvidio da se rakugo uspjesno moze prenijeti - ne samo prevesti - i na strane jezike, i da je zabavan i stranoj publici. Tako se u Japanu rakugo moze pratiti i na engleskom. Rakugo grupe gostuju i u inozemstvu. Konacno prikladan odgovor na pitanje: smiju li se Japanci, i cemu ?
UPDATE: upravo je proslog vikenda (7.-9. rujna) u njujorskom Sage Theater-u na Sedmoj aveniji gostovao Hanjo Tei rakugo na engleskom jeziku.
Neovisno o formi izvodjenja, meni se cini da su ove pricice zabavne same po sebi. Nije mi poznato ima li rakugo prijevoda na hrvatski; cijenim vasu povratnu informaciju. Donosim jedan svoj pokusaj prijevoda s engleskog.
Proljece je, i dan je vrlo miran. Trgovac umjetninama putuje cijelom zemljom u potrazi za lijepim predmetima, ali ne uspijeva naci nista posebno. Blizu odmorista u gradu Kawagoe, uz rijeku on opazi trgovinu cajem.
Trgovac umjetninama: Starce, mogu li dobiti malo caja ?
Starac: Naravno, gospodine. Izvolite, sjednite.
Trgovac: Hvala vam. Volim ovakva mirna mjesta. Voda koja protjece u rijeci tako je bistra. Osjecam se kao da bih, odmarajuci se ovdje, mogao produziti svoj zivot za dvije, tri godine.
Dok pije caj, na podu do sebe opazi macka koji jede iz neke stare posude. Pogled na posudu vrlo ga iznenadi.
Trgovac (u sebi): To nije tek neka obicna stara posuda. Siguran sam da se radi o vrlo skupom Imari porculanu. Imam ja odlicno oko za to. Posuda vrijedi najmanje 300 ryo* u zlatu. Ovaj starac ocito nema pojma o njezinoj vrijednosti. Blazeno neznanje. Blagoslovio me Bog. Obogatit cu se ako je se docepam. Kako da dodjem do posude, a da ne pokazem starcu koliko mi je do nje stalo ? Hmm... imam ideju. Prvo cu ga traziti da mi dade svog macka, nakon toga pitat cu ga za posudu.
Starac: Odsutni ste duhom, gospodine. O cemu razmisljate ? Izvolite jos caja. Oprostite ako mozda nije dovoljno vruc.
Trgovac: Hvala. Ionako ne volim prevruc caj. Nije po mom ukusu. Osim toga, ne mogu ga popiti na brzinu.
Starac: Tako je.
Trgovac: Lijep dan, zar ne ?
Starac: Doista.
Trgovac: Kakav lijep pogled ! A tek ono borovo drvo tamo. Kako je lijepo.
Starac: Gledam ga svaki dan, pa ga vise i ne primjecujem. No svima se svidja.
Trgovac: Svidja mi se i ovaj lijepi macak.
Starac: Ah, to je samo neki lutalica.
Trgovac (uzima macka): Kako si sladak !
Starac: Pustite ga, gospodine. Ne trosite svoje vrijeme na nj. Rep mu je tako dugacak.
Trgovac: Nije vazno je li mu rep dugacak. Na kraju krajeva, macak nikoga nece zadaviti tim repom, zar ne ?
Starac: U pravu ste, ali...
Trgovac: Zapravo mi se takav dugi rep bas svidja. Dobro dodje kao sal kad je hladno.
Starac: Ali, macku je odnedavno pocela ispadati dlaka. Nahvatat ce vam se za odjecu.
Trgovac: Ne smeta. Pa i meni kosa opada, pogledajte samo. Ljudi me ponekad zamijene za svecenika. Ha-ha ! Macak mi je legao u krilo. Kako je drag ! Sasvim mi je privrzen.
Starac: Vidim da jest. Izgleda da volite macke, zato i one vole vas. Ne priblizavaju vam se ako ih ne volite.
Trgovac: Oprostite sto vas to pitam, ali biste li mi dali svog macka ? Prije sam imao jednog, ali je nekuda odlutao. Zena me zamolila da joj nabavim drugog. S mladim mackama je tesko, mogu uginuti ili odlutati. Ovaj macak je savrsen, u to sam siguran. Nadam se da cete mi ga dati. Moja zena bila bi presretna da joj ga donesem !
Starac: Boze, sto da radim ? Zena mi je umrla. Bez macka bio bih vrlo usamljen.
Trgovac: Naravno, jasno mi je da mi ga ne mozete dati tek tako, bez icega zauzvrat. Evo, platit cu vam za svu hranu koju ste dosada potrosili na macka. Nadam se da ste ga spremni prodati po cijeni od tri zlatnika.
Starac: Zar toliko ?
Trgovac: Naravno. To je samo zato sto mi se macak jako svidja.
Starac: Ne znam sto da radim.
Trgovac: Ne morate dugo razmisljati.
Starac (macku): Cujes sto kaze gospodin ? Zelis li poci s njim, ili ostati sa mnom ?
Trgovac: Mislim da vam macak nece nista reci, zato vi morate odgovoriti umjesto njega.
Starac: U redu. Odlucio sam se, vas je. Ali molim vas, dobro se brinite za njega.
Trgovac: Hocu, naravno. Nemamo djece, sami smo zena i ja. Eto, dogovoreno. Ovdje je novac.
Starac: Hvala vam, gospodine.
Trgovac (macku): Dobro cu te nahraniti kad stignemo u prenociste !
Starac: Taj macak je imao srecu sto je naisao na vas.
Trgovac: Slazem se. Usput, treba mi nesto iz cega cu ga nahraniti veceras. Mozete li mi dati onu tamo posudu ?
Starac: Oh, zar ovu ? Imam ja jednu bolju, cekajte.
Trgovac: Ne, ne. Ova je u redu, ova iz koje sad jede. Macka je nervozna zivotinja, znate. Nece jesti iz posude na koju nije navikla.
Starac: Ne brinite vi nista. Ovom macku to ne smeta. Dat cu vam ovaj lijepi loncic.
Trgovac: Ne zelim ga. Zelim da macak jede iz posude iz koje je dosad jeo.
Starac: Gospodine, ne mogu vam dati tu posudu.
Trgovac: Dajte, molim vas. Pa to je samo stara posuda. Samo je na brzinu operite i malo umotajte u list novina.
Starac: Zao mi je, ali ne mogu. Da budem iskren, nije to tek neka obicna stara posuda. To je krasan primjerak tradicionalnog Imari porculana do kojeg je tesko doci. Vjerovali ili ne, ali posuda vrijedi najmanje 300 ryo u zlatu.
Trgovac: Doista ? Zar toliko ?
( u sebi) Uh, pa taj starkelja zna njenu pravu vrijednost... (uzdise) Ah... vidi, vani se naoblacilo, i prizor se ne cini vise tako zanimljivim. Vidi samo to staro, nagnuto borovo stablo ! Kao neki zlobni, pogrbljeni starac. A i ovaj macak bas je bezobrazan. Jos mi sjedi u krilu. Ne volim macke. Ovome dlaka previse ispada, a i rep mu je predugacak. Bas je ruzan. (starcu) Starce, nije da me to briga, ali zasto dajes macku da jede iz te skupocjene posude ?
Starac: Zato da ponekad, kad ga posluzim iz nje, mogu prodati macka za tri ryo.
* ryo - zlatnik kojim se u Japanu placalo do pocetka Meiji ere (1868.), kasnije je na njegovo mjesto dosao danasnji yen
(The Cat's Dish, Yukio Nakayama, 2006)
Post je objavljen 05.09.2007. u 05:20 sati.