STAND-BY MAMA

(Svaka slicnost sa stvarnim osobama je namjerna.)

JAPANSKA KUCANICA

Ona ustaje prva i zuri u kuhinju pripremiti dorucak annex rucak.
Djeca ce u skolu ili vrtic ponijeti bento uzinu koju je Ona pripremila s toliko ljubavi i maste:




Ukoliko vec nije izjurio iz kuce hvatajuci rani vlak za Megalopolis, i On ce ponijeti nesto za rucak koji komotno moze pojesti za radnim stolom (pitanje ustede vremena). U suprotnom, rucat ce s kolegama u obliznjem restoranu, sto nije losa opcija jer doprinosi dobrim odnosima s nadredjenima u firmi.
Ni danas nece moci izbjeci dosadne guzve u vlaku. Ponekad tako zavidi Njoj, kucanici, koja se ne mora guzvati u spici po sat i pol svaki dan ! Cijeli je dan kod kuce !





Samo kratko nakon Njega, Ona s djecom izlazi iz kuce i vodi ih u skolu. Kao dobrovoljni clan skolske roditeljske patrole, Ona dvaput tjedno prije i poslije skole docekuje djecu iz kvarta na dogovorenom punktu u susjedstvu. Kad se uvjeri da su sva djeca sigurno dosla do skole, ili bar do sljedeceg punkta, njezin je patrolni zadatak za to jutro obavljen.
U ‘obicne’ dane Ona samo dosece s djecom do skole. Nije obavezno, ali preporuca se da djeca u skolu dolaze s majkama ili barem u grupi. To su zamolili i na zadnjem hitnom roditeljskom sastanku.
Dan je topao i suncan. Po povratku kuci Ona iz spavace sobe zurno iznosi futone na sunce. Uskoro je balkon nacickan sarenim tkaninama i plahtama.
Sjeda za kuhinjski stol da bi malo predahnula uz salicu zelenog caja...



Fumiko sjedi za niskim stolicem u dnevnom boravku i uziva u prvoj jutarnjoj kavi. Svi su otisli. Pred njom je nekoliko sati mira i tisine.
Fumiko nije tipicna japanska kucanica: odlicno govori engleski (zivjela je 5 godina u Americi), ima visak kila i kadra je pokazati prave osjecaje, iako za to treba znati pogoditi pravi trenutak.
Fumiko ima srce od zlata. Ona je brizna majka i uzorna supruga. Fumiko-san je dobra susjeda i rado pomaze u nevolji. Uvijek je nasmijesena i ljubazna.
Fumiko je vrlo zaposlena. Javlja se na dobrovoljne i “dobrovoljne” akcije i tesko moze reci ‘ne’. Aktivna je u skolskoj patroli i PTA-grupi. Pomaze organizirati skolske priredbe, sportske susrete i bazare. Glasno navija s tribina na djecjim utakmicama. Bavi se dobrovoljnim radom u lokalnoj neprofitabilnoj udruzi. Dok su djeca u skoli, brine za njihov Tamagotchi (hrana, njega, paznja).
Fumiko je cijeli dan online i stand-by.
Danas bi trebalo osmisliti kcerkin make-up za skorasnje baletno natjecanje i bento rucak za sina na sportskim susretima ovog vikenda...

Nakon sto je obavila uobicajene kucanske poslove, otisla u kupovinu i platila racune u banci, a usput skoknula i na radni rucak s lokalnom ikebana-grupom ciji je povremeni clan, Ona popodne odlazi po djecu u skolu i priprema im brzi zalogaj izmedju dva obroka. Nema vremena za gubljenje, jer kratko nakon toga Ona s djecom krece u ‘juku’, iliti skolu za utvrdjivanje znanja. U takvoj skoli dodatno se vjezba pisanje, citanje, racunanje ili engleski jezik. ‘Juku’ niposto nije skola za lose ili lijene ucenike, naprotiv. Njezin sin i kcerka odlicni su i marljivi ucenici i pohadjaju ‘juku’ da bi se kasnije lakse upisali u prestiznu srednju skolu i na fakultet.
Cekajuci djecu da se vrate s bifla, Ona pomalo svrlja po obliznjoj trgovini da bi prekratila vrijeme i usput cavrlja na mobitel s prijateljicama. Kad se vrati kuci da bi pristavila rizu za veceru, vec je kasno. Ona zuri s kuhanjem i usput nadzire djecje zadace, kupa mladju djecu i sprema ih na spavanje, pere posudje (rucno, jer zivi u malom stanu u koji ne bi znala kamo vise smjestiti stroj za pranje posudja, susilicu rublja i slicne pokazatelje luksuznog nacina zivota).



Fumiko se s djecom iz grada vratila umorna. Njezini, doduse, jos ne idu u ‘juku’, tek im je 7 i 9 godina, ali Fumiko kao brizna majka misli na njihovu buducnost, vodi kcer na balet, djecaka na tenis, salje ih na satove klavira i engleski kod privatnog ucitelja. Nije nista neobicno kad djeca, a time i ona, imaju obaveze svih 7 dana u tjednu. Njihov otac, dakako, naporno radi da im osigura sve te sadrzaje. Ove je godine po nalogu firme 4 mjeseca radio u inozemnoj filijali (Cile), trenutno je u maticnoj firmi u Tokyju i tek ga povremeno posalju na sluzbeni put na Filipine, sto je blize i djeca su malo mirnija, narocito mladji kojem nedostaje tata i cesto je prkosan.
Pomislivsi na oca obitelji, Fumiko se lice malo smrklo. Kasno je i jos ga nema kuci s posla...



Kad se u Japanu muz s posla vrati rano, to bi u pravilu trebao biti los znak: ili je bolestan, ili je dobio otkaz.
Tocno vrijeme: 22.45. Ona se ne brine previse sto Njega jos nema, to znaci da je sve u redu i vjerojatno je ostao u uredu dokasna, ili izvodi vazne poslovne suradnike na veceru. Nekoliko puta mu se dogodilo da je zakasnio na zadnji (ponocni) vlak. Ostao je prespavati u uredu, sto uostalom nije bilo tako strasno jer mu je nekoliko kolega pravilo drustvo, radeci dokasna. To je daleko jeftinije i prakticnije od nocenja u regularnom hotelu, ili kapsuli.

Uspjelo joj je uspavati djecu, prethodno ih umirivsi obecanjem da ce tatu vidjeti iduceg jutra za doruckom. Jos samo da izglaca sinu uniformu za skolu i baci zadnji pogled na kasni TV-sou s junacima iz svoje omiljene J-POP grupe, i leci ce na svoj prozraceni futon i Ona, iscrpljena junakinja dana.







U kuci je tiho, Fumiko se s nekim zenskim casopisom povukla u svoj omiljeni kut. Njega jos nema, no odlucila je ne brinuti vise o tome. Cemu sve to ? Ionako ne moze vise nista promijeniti. Sutra ce se vidjeti s prijateljicama.
Na televiziji uskoro pocinje njena omiljena korejska drama. U glavnoj je ulozi njen najdrazi glumac, mladjahni i romanticni Kim, osvajac zenskih srca, drag i pazljiv. Njegovu je sliku zalijepila na kredenac u kuhinji. Iducih sat vremena uzivat ce u nekom drugom svijetu koji je samo njen. Njezin ce osmijeh biti pravi.