Komentari

morskamorska.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • .Annabonni

    nemam komentara, pretužno je i savjet je iluzija

    avatar

    11.02.2024. (21:05)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Ne znam bi li mogao ubiti nekoga da mu prikratim muke, nije me to nitko ni tražio, pri ovoj pameti mi se čini da ne bi nikada tražio od nekoga da me ubije, duboko sam u ovom trenutku uvjeren da nemam pravo na tako nešto, ne znam što ću sutra misliti možda promijenim mišljenje, u svakom slučaju moramo imati zakone koji reguliraju to područje i dobro paziti kako ćemo i hoćemo li ih mijenjati, ne smijemo dopustiti da ih donose ljudi bez iskustva.

    U svakom slučaju učiniti više, puno više da se olakša, kao što Demi kaže, jer je moguće i te kako je moguće, a ne radi se skoro ništa.

    avatar

    11.02.2024. (21:17)    -   -   -   -  

  • luki2

    Pametnog savjeta nema.:(((( Ne bih bila u stanju....

    avatar

    11.02.2024. (21:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Neminovno je čim prije regulirati ovo propisima i financirati pomoć; mi smo jedna od deset najstarijih zemalja na svijetu, ovoga će s mjesecima koji dolaze a ne godinama - biti sve više; generacija koja jesvojim životima iznijela rat i oživotvorenje kapitalizma sada to plaća zdravljem. Palijativna skrb i skrb za invalide morala bi biti prioritet društva. Ne pričam zapravo toliko o eutanaziji; nismo mi još do tuda stigli; pričam o tome da nitko nije zaslužio zadnje dane i mjesece života proživljavati u mukama i boli kao pas jer to se ne mora, samo ako će se netko brinuti i ako će o ovome koji brine brinuti društvo. Taj posao mogu raditi i ovi dobri malci Nepalci.

    I moja dobra baka je prestala jesti u proljeće devedesete, vidjela je što nas čeka i nije to mogla gledati. Sahranila je u životu muža i troje djece i gledala kako joj četvrto ostaje poluslijepo. Osušila se i istrulila na krevetu u mjesec dana, tražila je da se ispod nje stavi ona plastika da ne ostavi trag. Nije dala niti da joj se izvadi krv. Na koncu joj je pop zaboravio doći na sprovod, tako je rekao, da je krivo zapisao. Ja mu vjerujem, ljudski je zaboraviti. Cijela ova priča o čovjeku i društvu nekako mi što sam stariji sve više tako izgleda, kao pogreška.

    Mislim da je inače ovdje preostala još snaga molitve. Ovi dobri ljudi to zaslužuju.

    avatar

    11.02.2024. (22:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    u Švicarskoj postoji ustanova Dignitas kojoj se pacijent u punoj svijesti može obratiti i zamolititi za pomoć pri samoubojstvu... neki to rade i pri zdravlju i mole pomoć u slućaju neizlječive bolesti... na taj način ne žele time opterećivat, djecu... a imaju izbor na koji način žele zaspati zauvijek... pročitala sam da tu pomoć mogu zatražiti i strani državljani...

    drugog savijeta nemam... ja tu odluku nakon želje nekog kaga volim ne bih mogla usliišiti...

    avatar

    11.02.2024. (23:02)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Kao što sam rekla kod Demetre, na ovakve teme nemam komentar i ne želim uopće o tome jer su prestrašne i prebolne. To sam odradila na faksu u sklopu Bioetike. Odgovarala sam njihovo mišljenje na postavljena pitanja.

    avatar

    12.02.2024. (01:11)    -   -   -   -  

  • sewen

    Ne daj Bože nikome doživit! A ni savjeta dat...

    avatar

    12.02.2024. (06:28)    -   -   -   -  

  • Flekserica

    Potpuno razumijem njenu želju. Sama sam bila na korak do. Kad sam otišla na operaciju kojom su mi spašavali nogu već sam odlučila, da u slučaju da noge ne bude kad se probudim dalje ne želim živjeti. Još ne znam hoću li se ikada pravo oporaviti ali kakve je da je, noga je tu.
    Tri dana nakon moje operacije cura koja je bila sa mnom u sobi saznala je da joj se bratić od nekih 40-ak ubio. Prije par godina izgubio je nogu nakon nesreće na godišnjem odmoru i nije znao sa tim dalje živjeti. Ona i njezini su se čudili zašto, ja sam rekla da ga razumijem. To nisu lake stvari. Način života je osobni odabir, pa tako i takva situacija. Nema toga tko te može uvjeriti da život s takvim hendikepom ima smisla ako sam to ne možeš prihvatiti.
    Meni osobno je najgore što sam u životu doživjela da mi netko briše dupe i stavlja noćnu posudu. Da tako moram živjeti do kraja, draži mi je kraj. Ona moja cimerica sa "topf bitte, pippi machen" nema tih problema, njoj je štoviše draže da joj drugi briše dupe i skuplja govna i mogla bi tako valjda 30 godina. No, neka to radi za sebe ali bez da drugima natura svoje standarde.

    avatar

    12.02.2024. (08:58)    -   -   -   -  

  • Blumi

    Tko imalo duže poživi upadne u već neke ružne probleme, ali ono što mene satre je kad mladost strada i plaća neke tuđe grijehove iz davnina.

    avatar

    12.02.2024. (09:23)    -   -   -   -  

  • NF

    da, teška tema, imam svoj stav koji sad nemam vremena obrazlagati, razveselilo me kad sam čuo da su u riječkom hospiciju dopustili poznazom glazbeniku da se uz čašu whiskeya oprosti od prijatelja

    avatar

    12.02.2024. (13:58)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    @AnnaBonni....na žalost, još je tužnije od napisanog:-((

    @Supatnik....mislim da nitko od nas ne zna šta bi rekao i napravio u situaciji nepodnošljivih boli i izvjesne smrti jer lijeka nema...govorim o viđenom na najbližoj mi osobni.....kad krećemo od fikcije, a relativno smo dobro, zdravo i stabilno u svakom pogledu, na taj problem gledamo drugim očima.....nadam se zdravorazumskoj zakonskoj regulativi, s točno propisanim situacijama i uvjetima kada konačnost okončat i kako....ali, postoji li zakon bez rupa....meni je to struka i za takav ne znam da postoji još od pamtivijeka...uvijek je do ljudi, ne do napisanog....moguće bi bilo olakšat al na tome se jako malo i slabo radi....moja Anka sutra izlazi iz bolnice...dakle 6.dan nakon amputacije noge u predjelu visoke natkoljenice???....dolazi kući gdje je čeka muž kojem su amputirane obje noge....ona ne može govorit zbog ranije dijagnoze karcinoma grla.....za smjestit ih u dom, njihova mirovina ne pokriva basnoslovni iznos privatnika, a za državni se čeka cca 10 godina.....zapisani jesu al lista ispred njih još povelika.....troje djece, sa vlastitom djecom, radi i bori se za život...lako je uskočit i priskočit, al bit 24 sata je nemoguće....dakle, papir trpi tlapnje o tome kako postoje višestruke razine pomoći u nemoguće mogućim situacijama...al od tlapnji se ne živi.....dakle, problem je višeslojan i kao takvom mu treba pristupit i sagledat ga...banaliziranje najviše pogađa one koji nepodnošljivo trpe...

    @luki2.....treba se iznač pametno rješenje u ime ljudskog dostojanstva..

    @.j. ... u pravu si u djelu u kojem govoriš kako bi skrb i briga, u krajnje nemogućim i nepodnošljivim situacijama, trebala bit na teret društva...al ono malo, tipa patronaža, tjedna posjeta palijativne ekipe u vlastitom domu oboljelog..je nedostatno...oni dođu i odu, a dan traje nepodnošljivih 24 sata .....lijekovi protiv boli, flasteri morfija i ini.... su nekima dostatni...nekima nikako...a dostojanstvo je nešto s čime bi dijete pri rođenju trebalo dočekat i odlazećeg čovjeka ispratit.... to je smisao jednog uređenog i uljuđenog društvenog uređenja...

    @Dinaja....teška je ovo tema i nije za svačiji želudac....život je neprikosoven..., ali i milost je na istoj cijeni...

    @Galaksija draga...jasno je da bježiš od ovakve teme i da ne želiš o njoj....ta tko bi sa tvojih nenavršenih 30 godina na tako nešto mislio, primišljao i uopće se kontaminirao...apsolutno te razumijem...

    @sewen..... nedajbože...al šta kad te neko, apsolutno nemoćan i bolan to traži...???

    @Flekserica...pratila sam tvoje nevolje na blogu...često se nasmijala načinu kojim rastjeruješ vlastiti mrak...ubrala sam rečenice u kojima si rekla, ako bude bez noge neka bude kraj....granica ljudskog dostojanstva je varijabilna i posve subjektivna...u pravu si, nekome je pelena krajnost, nekome krajnosti nema....
    ...često sam se pitala bi li mogla jest ljudsko meso da sam se kojim slučajem našla preživjela u avionskoj nesreći u Andama.....u takvim uvjetima ja ni kokoš ne bi mogla ubiti...dakle, prihvatila bi i prigrlila smrt kao vlastitu dostojanstvenu opciju na koju, u konačnosti imam pravo....

    @Blumi....djeca i mladost ne bi trebala nikako bit u domeni ove naše preteške teme....

    @NF....hospiciji su, na žalost, rijetkost....

    avatar

    12.02.2024. (14:48)    -   -   -   -  

  • medlife

    Iskreno, najbolnije mi je raditi s takvim pacijentima. Dugo to potiskujem i onda se šokiram kad to sve oslobodim. Jadni ljudi..

    avatar

    12.02.2024. (15:45)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Meni se čini totalno suludo razmišljati o zakonskoj regulativi eutanazije, u zemlji u kojoj nam starčad ovako bijedno živi. Ne bi li bilo normalnije najprije razmišljati o poboljšanju života, a onda tek smrti? Treća dob..to tako bijedno zvuči u našoj zemlji. Na zalasku života, oni ne izlaze van, meta su prevaranata, nemaju jesti, nemaju ni za lijekove, a sustav ne brine. Domovi za starije su preskupi i malo ih si može priuštiti ugodnu starost. Otpisani ćemo uskoro biti i mi. Tome smo nadomak. I sad, u takvoj klimi, gdje se na treću dob uooće ne gleda kao na ljude, jer su se oni " naživjeli", razmišljati kako olakšati muke od strane društva koje je te muke i stvorilo, veliki je paradoks.

    avatar

    12.02.2024. (17:33)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Nezavidna situacija, nemam što pametno napisati.:(

    avatar

    12.02.2024. (17:37)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    @medlife.....tebi ne treba opisivat kako izgleda bolna i neizlječiva muka...

    @Sarah....nismo u koliziji u dijelu razmišljanja da treba sve napravit da se olakša bol i popravi kvaliteta života starijih ljudi...ali umiru i mladi, .... ja samo propitujem...šta kad netko neizlječivo bolestan ima, primjerice, šest mjeseci 24 satne bolove tipa rađanja djeteta...pa bez one pauze između....mislim da nije ljudski, a još manje humano tako i toliko trpit.... netko će reć da ima lijekova da se to olakša i ne trpi tolika količina umiruće boli....../alooo, imamo već mjesecima nestašicu jednog običnog Klavocina/...mojoj mami ta i tolika količina ublažavajućih lijekova nije pomogla....:-(

    @Viatrix......teška je tema, znam da je...i koju god opciju da zagovaramo, nijedna nije lijepa.... ..

    avatar

    12.02.2024. (18:00)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Pokušavam napisati komentar.
    Brišem, drugi, treći...
    Vraćaju mi se sećanja na jednu bolnicu, neurohiruško odelenje,
    20 pacijenta, svaki krevet jedna tragedija.
    Nema mladih, starih, svi samo uplašeni, bolni...
    Ne možeš savjetovati, pomozi ako možeš koliko možeš, dovoljno je.
    Ne verujem u eutanaziju, suviše je zloupotreba u ljudskom rodu...

    avatar

    12.02.2024. (18:55)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ pa to i mislim..konkretno, znam da je moja mama eutanizirana nebrigom i prejakim lijekovima za smirenje.
    Pomanjkanje lijekova je također eutanazija.
    Jedna pametna liječnica mi je rekla da u 21. stoljeću nema te boli koja se ne može učiniti blažom dobrom terapijom analgetika.
    Al tijelo se umori, duša se iscrpi bolovima, nebrigom i nepažnjom. Pa požele kraj.

    avatar

    12.02.2024. (19:51)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Tužna priča a ovakvih ima puno za koje ne znamo. Čudi me što u današnje vrijeme kod ovakve tehnologije ljudi moraju toliko patiti. Riječki hospicij je dobar ali malen i za sam grad.

    avatar

    12.02.2024. (20:32)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Napisala sam koment u anketi.
    Pretužno je da naše društvo koje rapidno stari nema nikakav sistem za skrb osoba starije dobi. Osobito za bolesne i nemoćne.
    Što se tiče eutanazije - da. Naravno u kontroliranim uvjetima i opravdane od strane struke.
    D. Ugrešić je tako skončala. Potpuno svjesna svoje odluke, u krugu najdražih i dostojanstveno.

    avatar

    13.02.2024. (00:24)    -   -   -   -  

  • Euro

    Tesko za savjet..

    avatar

    13.02.2024. (00:26)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Jedno od njihove djece nosi ime jedne države i državnika ;) ?
    Imam sličan slučaj, pa pitam.

    avatar

    13.02.2024. (10:52)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    @mecabg....svi van struke mogu samo pomoć koliko mogu pomoć..:-(

    @Sarah...u svemu se zapravo slažemo....

    @gogoo..Split je dobio hospicij tek krajem 2022...::-(

    @konobarica.....u konačnici ipak nismo svoga tijela gospodari.../radi se očito o nekoj drugoj obitelji/

    @Euro..... kako god da okreneš teško je:-(

    avatar

    13.02.2024. (20:56)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Imam ružna iskustva s nekoliko vrlo bliskih osoba, opet ne znam što
    bih rekla. Preteško je ulaziti u okvir čovjeka koji podnosi bol a pomoć
    nije adekvatna. Koliko god da je obitelji teško, meni je prva misao
    onaj tko pati. Čak i onda ako se izjasni da bi najrađe da prikrati, uzela
    bih s rezervom. Često razmišljam zašto neki ljudi moraju prolaziti kroz
    pakao za života, a što je najteže veliki broj je mladih, djece... Bez
    pravog sam odgovora, pozdravljam te i Sretno ti Valentinovo, barem
    nam ljubav ostaje, svaki dan:))))))

    avatar

    14.02.2024. (12:53)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    preteško :(

    avatar

    14.02.2024. (16:52)    -   -   -   -  

  • marival11

    Baš preteško, Razmišljamo vjerojatno na jedan način dok nas nešto takvo ne sustigne, a kad nas sustigne možda i promijenimo mišljenje....

    avatar

    15.02.2024. (09:27)    -   -   -   -  

učitavam...