Kockavica

četvrtak, 13.02.2025.

Srce radi normalno

Teško je biti roditelj.
Ispravak.
Teško je biti dobar roditelj.

Osjećati se iznutra poput smrti,
al nabaciti osmjeh i dobru volju kao plašt
pri svakom susretu sa svojom djecom.

Biti prisutan,
svjesno,
aktivno,
u njihovom životu.

Moja svekrva ima šestero djece,
(za sada broji osmero unučadi)
nedavno je rekla
na tu temu,
otpuhujući dim cigarete,
pogleda izgubljenog u daljinu,

- Nestaješ kao osoba...

Sjedim na drvenom stoliću nasred boravka.
Već je kasno.
Svi smo u pidžamama.
Život je već davno iscurio iz mene.
Šarena mi plete pletenice,
a Vesela prekapa po gumicama i špangicama.
"Pijanci" prije spavanja.
Drijemam naslonjene glave na dlanove,
unatoč čupanju.
Svjesno i aktivno roditeljstvo vrlo upitno u tom trenutku.

Moja frizura je gotova,
a dječji olujni vrtlog mijenja kurs.

- Mama makni Pomrčinu!

Očito sjedim na nečem,
pa odižem stražnjicu,
kultnog naziva Pomrčina.

Nastojim biti primjer svojoj djevojčici da voli svoje tijelo kakvo je,
i da žene moraju imati guzu.
Jednom je moja Pomrčina
pomračila dotok sunca
pa je tako dobila i ime.
Iako se sustavno smanjuje.
Neki dan sam se vagala,
67,5 kila.
Pojede me ono drugo dijete.
Doslovno.

Naučila sam sekunde mira rastegnuti u vječnost.
"U ovom trenutku ništa ne moram"
ponavljam u sebi dok traje.

Prelazak s jednog djeteta na dvoje,
skok je s neba na zemlju,
tvrd i brutalan.
Neovisno o tome što je starija već velika,
drugi razred,
samostalna skoro oko svega.
Jer.
Mami treba puno toga ispričati,
treba ju puno toga pitati,
treba joj puno toga pokazati,
i tako strpljivo čeka svoj red za punu pozornost i pažnju.

"U ovome trenutku ništa ne moram"
sjedim u čekaonici u Sigetu,
Srčana stanica.
EKG.
Već dva mjeseca osjećam aritmiju,
malo da malo ne,
malo ovako malo nako,
brže pa sporije,
poskoči pa preskoči,
migoljava žabica.

Pita me sestra koliko sam visoka,
reko ne znam,
180 više manje,
- Imate više,
ja sam 180.
odgovara mi.

Dakako,
u toj minuti što sam spojena,
srce radi normalno.

Razmišljam,
kad bih se samo naspavala,
više nikakvih problema ne bih imala.
Jer zapravo ih niti nemam.
Mislim da nikad nisam bila zadovoljnija životom,
čudno samo kako je to zadovoljstvo
duboko
duboko
iscrpljujuće.

13.02.2025. u 07:15 • 14 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kockavica

četvrtak, 13.02.2025.

Srce radi normalno

Opis bloga

Linkovi