Kockavica

nedjelja, 26.01.2025.

Starci, nepopravljivi

Vozim po makadamu.
Ispred mene poznata silueta starog lovca.
Pepac.
Gluh,
star ko Biblija,
ide polako prema lovačkom domu.

Zaustavim auto pokraj njega,
spustim prozor.

- Dobro jutro! - vičem,
ima on slušni aparat,
al mislim da više čita s usana,
i pogađa ovisno o gestama i mimici.
- Oćete da vas povezem? - pokazujem suvozačko mjesto.
- Jutro Ana, ne ne, moram protegnut noge,
a i udana si,
nemam se onda čemu veseliti. - smije se

Odmahujem glavom,
i pozdravljam se,
nepopravljiv starac,
al bezopasan.

Zadnja nedjelja lova na plemenitu divljač.
Propustila sam skoro cijelu sezonu,
al ne žalim.
Kad složim prioritete,
nema mjesta plakanju za prolivenim mlijekom.

Nisam u najboljoj formi,
al govorim si kako je postignuće što sam uopće došla,
održavanje hladnog pogona je teže od rada punom parom.

Stoga sam opuštena,
upoznajem novog člana,
pozdravljam kolege redom,
odgovaram na uvijek ista pitanja,
ipak sam tu već ko doma.

U nekom trenutku mi se čini kako sam uzalud došla,
ništa nisam odstrijelila,
puštala sam kolegama da prvi pucaju,
a kad nitko nije gledao pustila sam svašta da odleti u sigurno.

I onda shvatim,
dala sam si mirne uvjete da proučim šljuku.
Do sad ju nisam često vidjele,
a na ovom terenu ih je bilo puno.
Ptica je mala,
nečujna,
brza,
leti krivudavo,
i drži se šumaraka i žbunja.

Mala promjena perspektive,
i dan više nije uludo potrošen.
Ponekad zaboravim da moj autopilot
itekako dobro zna kuda i kamo me vodi.

Kasnije roštilj,
počast divljači,
ručak.

Dok se meso i kobase peku,
odvede me na stranu još jedan nepopravljivi starac.
Mora mi nešto reći što se priča u dvoje.
Često su mi ti bezopasni starci štit u odnosu na one mlađe,
koji bi si još i mogli neš utvariti.
Starac udavi pričom naširoko i ukrug,
dok nisam shvatila da mi objašnjava koliko dana od menge se rade muška djeca.
To je njemu otkrio '72 neki starac kojeg je vozio na Velesajam,
a imao je on i neku žensku prije nego se oženio s kojom se zabavljao koja mu je objasnila to s mengom.
Tak je on nakon dvije kćeri dobil sina,
a kak ja ima dvije kćeri,
smatrao je svojom dužnošću prenijeti dragocjeno znanje.
Dobro da se nisam prosula od smijeha,
kad je njegova priča suptilno došla do poante.

Potreba za prijenosom prezimena jaka je u umovima muškaraca,
dok mi žene,
koje svojeg prezimena niti nemamo,
mi prenosimo pod kožom život,
krvlju hranimo djecu,
utiskujemo u njih cjelove,
kitimo ih čarolijom,
i šaljemo u svijet hrabre s osmjehom,
neka grade na stijenama,
jer kada vjetrovi i kiše navru,
karakter će se uračunat na vagi života,
a prezimena otplavit će voda.

26.01.2025. u 21:34 • 16 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2025					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kockavica

nedjelja, 26.01.2025.

Starci, nepopravljivi

Opis bloga

Linkovi