Kockavica

subota, 25.11.2023.

Tri babinjače

Tri babinjače.
Ili šest, ovisi kako brojiš.

U prvoj postavi.
Ja.
Socijalni slučaj.
Milo dijete.

Uvode me sobu oko 3 u noći.
Dva su kreveta prazna.
Meni daju onaj do vrata.
Na krevetu do prozora neka silueta na mobitelu.
Previše sam iscrpljena misliti,
kamoli procijeniti s kim sam u sobi.
Ali danje svjetlo otkriva užas.

U sobi sam sa svojim poslom.
Žena, mlada, iako je to teško procijeniti,
neuredna,
stalno na mobitelu,
slušam maratonske razgovore,
nesuvisle,
ponavljajuće,
hvatam priču,
ne želeći,
ali nema ćepića za uši,
moram čut vlastito dojenče,
ne mogu izbjeć,
socijalni slučaj me progoni.

U početku niti ne gledam prema njoj,
al čudno mi je da joj otac djeteta govori
(da, na razglasu je)
da li zna dojiti,
da li zna premotati dijete,
da je to trebala prije proučiti.
Kad joj donesu dijete ona ga jedva gleda,
kao malo podoji pa odloži,
pa na razglasu čujem neku babu kako psuje,
pa psuje otac djeteta,
pa plače neko dijete s druge strane signala,
pa spominje da će joj socijalno uzeti dijete,
pa na koga će prijaviti dijete,
pa tko će doć po nju,
njen otac
ili otac djeteta...
I tako non stop.
Ta žena kao da ne spava,
zvjerka ispod kapaka okolo kad izlazi na wc.
Strah me ostaviti dijete s njom dok idem na wc.

Dovoze Milo dijete.
Mada žena,
blage, njegovane ćudi,
glasića kao nejače,
topla,
čista duša.
Ona dobiva srednji krevet.
Po prirodi stvari,
nastaje među nama prešutni dogovor,
okrenute jedna prema drugoj,
pomažemo si,
ne komentiramo treću.

Treći dan ulazi sestra,
kaže da trebaju tu sobu za izolaciju,
i da nas premještaju u druge sobe.
Nama dvjema usput kaže:
- Odahnut ćete.

I odahnule smo.

Smjestili su nas dvije u sobu sa Slavonkom,
ne znam u kojoj sobi je završio moj posao,
niti me zanimalo.
Sretna što sam oslobođena negativnosti,
zahvalna.

Milo dijete ubrzo ide kući,
ja ostajem zbog žutice.

Treća postava.

Slavonka,
ja,
i Ličanka.

Slavonka,
zdravo seljačka žena,
mlađa od mene,
iako izgleda starije,
domorodac bolnice.
Provela je dva mjeseca na patologiji,
sad je tu zbog žutice,
zna gdje stoje pelene,
rezervne plahte,
gdje se ide pušiti,
pije kavu sa sestrama,
bila je u sobi sa Socijalnim slučajem,
tražila da ju maknu,
jer će napraviti dar mar.
Korisna žena,
žena na rubu svoje izdržljivosti,
čeka otpust kao ozebla sunce.
Kad konačno odlazi navijam za nju,
sretna sam za nju.
Kasnije mi se javi na instagram,
navija za mene,
veseli se mojem odlasku kući.

Ličanka,
stamena žena,
razborita,
pozitivna,
jaka,
karakterno i tjelesno,
ali nimalo debela,
oštrih crta lica,
mojih godina,
ima već dvoje velike djece,
imala je dva pobačaja prije trećeg,
treće je rođeno prerano,
u inkubatoru je,
vidi ga jednom dnevno na pol sata.
Nada se da će joj doć mlijeko,
jer izdajanje je jedno čime može pomoći svojoj bebici.
Mi ju bodrimo,
treći dan će mlijeko doći,
to je tako,
i meni je treći dan navrlo
pa sam morala kupusom upalu sanirati.
I došlo joj je,
onako kako smo vjerovale,
onako kako smo znale,
jer druge opcije nema,
naše bebe nas trebaju,
samo za njih postojimo.
Izdaja se svaka tri sata,
bolno je,
trpi,
i mlijeko je žuto,
zlatno,
vrijedno ko sunce,
nosi ga u čašici svojem djetetu.
Bit će u bolnici još dugo nakon što ja odem.
Nada se,
i ja s njom,
da je za Božić doma.

U zadnjoj postavi,
nakon odlaska Slavonke,
dolazi Zagrebčanka.
Stomatologinja,
bujne plave kose,
visokog tlaka,
koji je dobila u trudnoći,
koji luduje nakoan poroda,
srećom bebica je ok,
bebica je spremna za ići doma,
ali nju ne puštaju dok joj ne pogode terapiju.

I tako nas tri,
ili nas šest,
ovisi kako brojiš,
sve različite,
sve u istoj sobi,
svaka sa svojim setom problema,
udružene u preživljavanju,
tješimo jedna drugu,
bodrimo se,
vjerujemo,
plačemo,
smijemo se,
tračamo,
pretresamo brda i doline,
šutimo,
izgubljene,
povremeno nađene,
u sivilu bolničkog bivanja.

25.11.2023. u 15:33 • 7 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2023					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Kockavica

subota, 25.11.2023.

Tri babinjače

Opis bloga

Linkovi