četvrtak, 16.07.2015.
Ja i moja dva nemomka
Nije moja istina toliko komplicirana. Možda samo malo čudna. I nemoguća. Nikad, doslovno nikad nisam mislila da ću se naći u situaciji da se u isto vrijeme viđam sa dva momka. Da se sa dva momka ljubim, mazim, diram i radim svašta. Ali evo me. Nisu samo oni u ovim mojim vezama, imaju oni i svoju prtljagu , jedan godinama a drugi od nedavno. Da zauzeti su. Obadvojica. Pitate se što ja radim tu? Samujem. Viđam se s dvojicom , a nikad usamljenija u životu nisam bila.
Jednog volim. A nemam ga. I s njim bih sva ne svijetu. Rodila se, živjela i umrla. Na žalost on za mene nema ni mali dio svih tih osjećaja. On voli drugu, i s drugom je. Al mu je dobro sa mnom. Napeto mu je . Sa mnom se zabavlja, uživa, mene obožava dirati, maziti mi kožu, ljubiti me, plesati sa mnom, mene voli ljubiti i raditi mi svašta, sa mnom dijeliti neke samo naše razgovore …. Sa mnom voli imati tajnu. O kojoj ja moram šutjeti, a vrisnula bih na sav glas.
Drugi mi je navika. Tu je godinama. I kad su svi ostali bili. I kad su otišli. On je trajao. Moj lijek za svaku bol. Moj drugi u svemu. Dolazio je nakon razočarenja, nakon ljutnje, dolazio je kad sam bila najsretnija i najtužnija, sa mnom se smijao i plakao. Moje utočište. Kad ne znam gdje bih znam da je on tu. Čak mislim da me voli i da ne zna bez mene. Iako je i on u vezi, godinama , ni sam ne zna kakvoj ni zašto… I ja sam s njim godinama. Prošli smo sve faze koje se mogu proći. Ogroman komad mog života. Nešto što je tuđe a ničije više nego tvoje. Nešto što druga može imati i zvati svojim, ali ja znam da je moj više nego će ikada biti ičiji. Dobro mi je s njim. Da nije ne bi trajalo toliko. Moj komad srca, komad života i moja mala ljubav. Moja navika.
Pitate me kako balansiram između njih? Znaju li jedan za drugoga ? Ne zanima ih. Ne zanima ih ništa više od mojih dodira. Ne pitaju ništa više. I ne nudim im ništa. A ljubavi sam puna.
Pitate me gadim li se sama sebi? Jok. Dobro nekad dođem kući i satima sapirem sve sa sebe, sve mirise, okuse, sve tragove, sve dodire.
Pitate me jesam li normalna. Mislim da jesam. Samo sam malo sama…..
srijeda, 15.07.2015.
PROBIRAČ-OTIRAČ
Ispada da sam probirač. Da svakom nađem manu. Da ni jedan nije dovoljno dobar da bude dio mog vremena a kamoli dio mog života. Govore da će mi proći vrijeme. Da moram smanjiti kriterije inače ću ostat sama … Slušam sve to i smijem se. Jer pričaju oni koji ne znaju.
A ne znaju da sam najmanje probirač. Da su svi oni koje sam imala bili sve samo ne savršeni. Da onaj do kojeg mi je jedinog stalo nema ni S od savršenstva. Da bih sva ta upucavanja, sve poruke, pozive na kave, sve fine i skupe večere , sva obećanja prodala za samo malo nježnosti s njim. Koji nije savršen. Koji nije nacrtan. Koji nije najbolji. Koji mi nije po mjeri ni po ljudskim ni po Božjim zakonima. Koji nema idealne ruke, oči, kosu, zube. Koji nije ni najljepši, ni najzgodniji, ni najšarmantniji, ni najpametniji, ni najbolji. Ali ima najljepši osmjeh. Kojim me kupuje. Kojim me oprašta. Kojim me zarobljava. Kojim me pati.
Ako sam probrala, probrala sam pogrešnog. Onog koji me ne želi, a bez kojeg ja ne mogu. To je moja jedina istina, i moj jedini izbor, ako sam izbora imala.
I zato sam sama. Jer volim. Jer mi se srce kida na komade svakim novim danom što ga nemam. I zato nitko drugi ne može i ne zna probiti zid oko mene građen godinama. A srušilo bi ga tako malo nježnosti. Samo da itko zna…
Godinama mi se obraćaju samo oni koji moju i onako nemoguću, umišljenu, bolnu i ludu ljubav prema pogrešnom samo podgrijavaju jer ne znaju i ne umiju biti kao on. A on je jedino što biram.
Mora se smijati. Mora me osmjehom razoružati, skinuti s mene sva razočarenja taložena godinama. Mora plesati. Nositi me u svom ritmu. Moraju nam se tijela slagati. Leđa o leđa. I usne o usne. Mora me grliti snažno da kosti pucaju a duša se stegne. Mora me ljubiti grubo kao da sam samo njegova i on samo moj, dijeliti mi najčudnije i najbolnije poljupce ikad. Mora mi ispreplesti prste sa svojima da svršeno pašu. Mora mi maziti vrat da izgorim pod njegovim prstima. Mora me gledati kao da ništa osim mene ne postoji. Takvog sam birala. I takvog sam našla. I takvog nemam. Jer ga ima neka druga.
I zbog takvog ni jedan drugi već godinama ne zna prići bliže…. A s tako malo ljubavi me može kupiti.
Zbog toga nemam nikoga. Jer mi srce ne da. A ne zato jer biram i čekam najboljeg.
utorak, 14.07.2015.
Ti ne znaš....
Ti ne znaš kako je teško lagati da ne voliš. Ne znaš kako je ne boriti se za ono što želiš svim srcem, cijelim svojim bićem. Ne znaš kako je lagati o sebi, zbog sebe, brojati duboko do milion u sebi da bi takve laži uopće mogao izgovoriti. Ti ne znaš koliko sam puta provrtila naše noći u glavi. Ne znaš koliko sam u njima tražila nježnost a našla razočaranje. Ti ne znaš da si jedini koji me boli. Ne znaš da si moja jedina bol, moj najveći poraz, moja najbolnija misao. Ne znaš da mi srce puca kad te vidim s njom, a njoj sam te prepustila. Mladi ste. Lijepi. Isti. I po zakonima čovjeka trebali bi opstati. Ali što je sa zakonom ljubavi ? ! Jer ako ovo more u meni nije ljubav, što je onda ljubav po Bogu???
Ti ne znaš koliko sam se iskidala radi tebe. Ne znaš da je iza svake moje riječi bila laž. Ti ne znaš da je moja istina puno bolnija i puno kompliciranija. Ti ne znaš da si mi se uvukao u svaku poru mog bića i da te volim. Da sam za tebe spremna živjeti i umrijeti. Da si mi sve na svijetu. A tako sam te jeftino i glupo zavoljela. Samo zato jer si mirisao na ljubav…
Ti ne znaš da se svaki trenutak svog života molim za tebe. Da te vratim u svoj život. Da te donese neki vjetar i tu ostaneš zauvijek.
Volim te ko nikada nikoga, više od sebe. I nikad, nikad ovo neće proći….
utorak, 07.07.2015.
Volin te
Sve želim s tobom. I disati i umrijeti. I voljeti te. I da me voliš.
Sve što jesi i što imaš sve to želim voljeti.
I da mi budeš sve.
I spremna sam se dati za tebe cijela, bez razmišljanja, pa gdje god nas odnijelo. Želim ti biti smisao i umrijeti s tobom u ljubavi.
Dajem cijeli svoj život za tebe. Sve svoje vrijeme. Sve svoje želje. Sve svoje dane. Za tebe i sebe. Pa makar i nikad ne imali ništa osim nas.
Vidiš li da volim? Najviše ikad. Najvoljenije ikad. Najsnažnije ikad. I najiskrenije. I najbolnije.
I želim da me voliš. I da sam tvoja.
ponedjeljak, 06.07.2015.
Omaklo nam se ....
Ima nešto. Što nas silno vuče. U neke nepoznate blizine. Nešto što je jače od svih zakona. I jače od svih odbijanja. I svog razuma.
Nešto što kožu spali , a usne pokida. Nešto čega se tako bojim. Da me ne otkotrlja. Pa da se ne vratim.
Puna sam tvojih tragova. Tvog mirisa.
Sve tvoje želim. Svaku minutu.
