Ponori moje duse

četvrtak, 16.07.2015.

Ja i moja dva nemomka

Nije moja istina toliko komplicirana. Možda samo malo čudna. I nemoguća. Nikad, doslovno nikad nisam mislila da ću se naći u situaciji da se u isto vrijeme viđam sa dva momka. Da se sa dva momka ljubim, mazim, diram i radim svašta. Ali evo me. Nisu samo oni u ovim mojim vezama, imaju oni i svoju prtljagu , jedan godinama a drugi od nedavno. Da zauzeti su. Obadvojica. Pitate se što ja radim tu? Samujem. Viđam se s dvojicom , a nikad usamljenija u životu nisam bila.
Jednog volim. A nemam ga. I s njim bih sva ne svijetu. Rodila se, živjela i umrla. Na žalost on za mene nema ni mali dio svih tih osjećaja. On voli drugu, i s drugom je. Al mu je dobro sa mnom. Napeto mu je . Sa mnom se zabavlja, uživa, mene obožava dirati, maziti mi kožu, ljubiti me, plesati sa mnom, mene voli ljubiti i raditi mi svašta, sa mnom dijeliti neke samo naše razgovore …. Sa mnom voli imati tajnu. O kojoj ja moram šutjeti, a vrisnula bih na sav glas.
Drugi mi je navika. Tu je godinama. I kad su svi ostali bili. I kad su otišli. On je trajao. Moj lijek za svaku bol. Moj drugi u svemu. Dolazio je nakon razočarenja, nakon ljutnje, dolazio je kad sam bila najsretnija i najtužnija, sa mnom se smijao i plakao. Moje utočište. Kad ne znam gdje bih znam da je on tu. Čak mislim da me voli i da ne zna bez mene. Iako je i on u vezi, godinama , ni sam ne zna kakvoj ni zašto… I ja sam s njim godinama. Prošli smo sve faze koje se mogu proći. Ogroman komad mog života. Nešto što je tuđe a ničije više nego tvoje. Nešto što druga može imati i zvati svojim, ali ja znam da je moj više nego će ikada biti ičiji. Dobro mi je s njim. Da nije ne bi trajalo toliko. Moj komad srca, komad života i moja mala ljubav. Moja navika.
Pitate me kako balansiram između njih? Znaju li jedan za drugoga ? Ne zanima ih. Ne zanima ih ništa više od mojih dodira. Ne pitaju ništa više. I ne nudim im ništa. A ljubavi sam puna.
Pitate me gadim li se sama sebi? Jok. Dobro nekad dođem kući i satima sapirem sve sa sebe, sve mirise, okuse, sve tragove, sve dodire.
Pitate me jesam li normalna. Mislim da jesam. Samo sam malo sama…..

16.07.2015. u 15:35 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.



< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (12)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (5)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)

Opis bloga

* Čega se to vas dvoje igrate ?
Ničega rekla sam.
On se boji a ja mu čuvam strah ...



Photobucket

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr