ponedjeljak, 11.03.2013.
Kao nikotin
Bila mi je četrnaesta godina. Ne znam kako smo se odlučile na taj drastični korak, niti čija je ideja bila, samo znam da smo sjedile za stolom, a ispred nas tetrapak đusa i kutija „Walter Wolfa“. Učile smo pušiti. Ja i jaranice. Nedugo nakon toga učile smo i rigati u duetu, a takvu muku i vrtoglavicu ne pamtim u životu. Nije nam mnogo dana trebalo da je sorimo...
Nekako s vježbanjem nestala je i muka i vrtoglavica, a nije nam više ni đus trebao da zalijemo. Bile smo prve cure u razredu koje su pušile. Koliko smo samo malih odmora provele u prljavom školskom wc-u puštajući dimne signale... Mislim da sam mislila da sam mnogo starija ako pušim.
A danas kad sam stvarno starija opet pušim.
Doduše danas nije „Walter Wolf“, danas je famozna i tako elegantna „Carelia“. Sve ostalo je ostalo isto. Kutija-dan . Naravno ako netko ne žica.
Godinama sam pokušala sama sebi objasniti neke stvari počevši od odgovora na pitanje- zašto uopće pušim? Dok sam bila mlađa i gluplja pušila sam da bih izgledala starije, da bih bila frajerica... Malo kasnije pušila sam jer sam vjerovala da sam postala ovisna i da mi cigara treba, inače ću puknuti. Na fakultetu sam pušila- jer gdje ćeš piti kafu bez cigare, brate!? Kad idem vani pušim jer nemam gdje s rukama... uglavnom uvijek sam pronašla razlog da zapalim. Nikada mi nije smetala smrdljiva roba, niti zadah, iako sam zbog njega bila ostavljana.
Cigareta je liječila moj stres, moju nervozu i kratila moje vrijeme. Bila mi je prijateljica.
A onda sam jednog dana mislila da mi je prekipjelo. Presudila je kronična upala sinusa. Neću tražiti povezice između upale i cigarete, ali tu je trebao biti moj rez s njom ... ali ne zauvijek...
Vratila sam cigaretu u svoju svakodnevnicu mjesec dana kasnije, kada sam ozdravila naravno. Opet sam zaboravila sve ono što sam shvatila u trenutku kada mi se glava raspadala u milion komadića od bolova i kada mi je čist zrak bio kruh i voda. A tada sam shvatila mnogo toga...
Shvatila sam kako sam izgledala glupo (a ne starije i pametnije) sa svojih 14 godina i cigaretom u ruci. Shvatila sam koliko sam puta ljudima u facu upuhala smrad. Shvatila sam koliko sam para popušila... Ne znam kada su se u mojoj glavi počele rađati ideje od kojih se mnogim pušačima diže kosa na glavi, ali ja ne bih zabranjivala proizvodnju i prodaju cigareta, ja bih danas i sa ovom pameti cigarete poskupjela za nekih 500 %, pa tko voli nek' izvoli.
I ja bih joj onda teška srca rekla „zbogom“
Manje bi bilo djece koja još ne znaju ni sva slova izgovarat s mekim, crvenim „Marlborom“ u ruci, manje bi bilo glupača (kakva sam i sama nekad bila) koje misle da s cigarom izgledaju starije i privlačnije...
I možda bi i mene manje bolila glava, možda bi se i sinusi primirili...
