subota, 09.03.2013.
Troje - zar nije malo previše ?!
Gledam veze meni dragih ljudi, gledam gomilu emocija koje su utkane u te veze, gledam sve te kompromise, odstupanja od vlastitih svjetonazora, gledam sav taj trud i volju… Gledam i ne vidim ništa. Ništa vrijedno!
Jer u sve te veze se poput glodavca što ih nagriza iznutra, neprimjetno, ali učinkovito, uvukla prevara.
Prevara njega ili nje, zar je bitno? Više ih nije dvoje. A sve više od dvoje je previše i netko se treba povući. A ako se ne povuče bit će eliminiran, izbačen, bolno i okrutno.
Gledam godine u kojima su dvoje ljudi (dobro, netko manje, a netko više) gradili svoje mostove, svoju budućnost i život i vidim samo rasulo koje je netko treći samom svojom pojavom napravio. Vidim spaljene mostove nekadašnje ljubavi, vidim prekršena obećanja, prolivene suze, prebolna razočarenja i neostvarene snove… Zar ne bi bilo pošteno da se iziđe iz tog kruga, ako ti već nije stalo, da se napravi mjesta nekome drugome? Zar ne bi bilo pošteno da onaj treći stane pred vratima jedne veze i sam sebi kaže- STOP? Jer tu nema što tražiti bar u tom trenutku kada ih je već dvoje unutra.
Gledam te veze oko sebe i vidim mrenu na očima tih cura, koje misle da imaju sve, a u stvari nemaju ništa, sve ono za što su se borile i molile neka druga im je uzela ispred nosa, a da toga nisu ni svjesne. A ta druga se sigurno nije borila, a niti molila… Njoj je bilo dovoljno samo da se pojavi i spali most koje je netko godinama gradio.
I opet se pitam čemu sve to? Čemu prevare i laži kad se sve može riješiti na civiliziran i kulturan način? Veze su se oduvijek događale, prekidale i ponovo rađale…
Pitala sam ga zašto je vara. Kaže iz dosade, da malo razbije monotoniju. Kaže nije to više to, nema onog ludila s početka, nema zanesenosti, nema elana….
I nije mu palo na pamet da je ostavi, da bude fair-play igrač i prema njoj i prema sebi. Odabrao je najprljaviji i najjadniji put za razbijanje monotonije- odabrao je varanje.
Jer ova nova mu je malo manje dosadna, malo više zanesenosti ima u njoj, elana koliko hoćeš…
Zar nije poštenije nekoga ostaviti, odbaciti, prekrižiti nego ga varati? Varati sa susjedom, prijateljicom, rodicom?
Moral se danas srozao na minimalac, poštenje je isto tu negdje, a o ljubavi neću niti pričati… Nje ovdje izgleda uopće nema.
Žalosno je gledati kako u vezi koja je „na oči“ dobra, jedno drugo prave budalama, noći troše u zagrljaju nekih drugih, dane troše u razmišljanjima o drugima… Žalosno je iz razloga jer to nije ljudski niti pošteno, a potpuno nepotrebno.
A opet kažu da je zabranjeno voće najslađe… Okanimo se zabranjenog voća! Ostanimo ljudi u cijelom ovom ludilu. I dajmo sebi priliku da se sutra možemo pogledati u ogledalo bez srama i osjećaja grižnje savjesti.
Što je moje , što je njeno ?!
