četvrtak, 07.03.2013.
Are you lonely ? - Yes.
Toliko je straha u meni. Straha koji me koči da se dam do kraja, koji me doveo do toga da godina lutam između tuđih kreveta , da se godinama koprcam među tolikim prstima, da godinama ljubim usne koje nikad nisu bile moje...
Ne bih mogla dati sve od sebe. Ne bih to bila ja. A to ne bih mogla podnijeti. Možda sam sebična i previše volim svoju slobodu da bih odškrnula komad nje i dala je u zamjenu za tople ruke, i dječje okice. Možda sam bezosjećajna i ne želim s nekim dijeliti svoje vrijeme. Možda sam slaba pa sam svjesna da ne bih mogla i ne bih znala u dvoje, ili u troje...
Nismo svi rođeni za isto, niti svi sanjamo isto. I ne osjećam potrebu da se pravdam za svoje odabire, za svoj put, za svoju samoću ...
Ostajem sama sebi u noćima punog mjeseca, sama sa svojim bistrim mislima, i svojim spoznajama da sam sama. I da mi je dobro... I svaki put kad se iskrade iz mog kreveta , pobriše moje tragove iz svog života i opet me ostavi samu znam da sam to izabrala, da sam tako htjela, i da mi je zbog toga tako... I dobro mi je . Dok traje dobro je ....
