utorak, 08.05.2012.
Sama kao list na vjetru
Fali mi nježnosti zar ne vidiš?! Treba mi netko da me samo zagrli, čvrsto stisne kad dođu teška vremena, da šuti sa mnom. To sve nemam cijeli život. ..
Imala sam cijeli svoj život nekoga, nečije ruke, nečiju kosu, nečije vrijeme. Imala sam poljupce. Imala sam obećanja. Laži. A najviše razočaranja.
Ali nikad , baš nikad nisam imala nekog da me zagrli. Da me pita kako sam . Nikad nikoga da mu budem važna, da mu budem prva.
Nikad nikoga kome bih nedostajala. Tko bi me volio. Da , volio. Nikad me nitko od njih nije volio. I uvijek sam pored svih tih muškaraca koji su prolazili kroz moj život, kroz moj krevet i moje misli bila sama. Uvijek sam se s njima smijala a sama plakala....
Nedostaje mi toga kroz cijeli svoj život. I evo me sad onakva kakve sam se bojala. Trzam na svaki dječji plač, zanima me kakvo bi moje dijete sutra izgledalo, čije bi oči imalo..... Zamišljam svoj dom. Trebam nečije ruke oko struka u kasnu noć, trebam topao krevet i nečiji dah pored glave...
Bojim se sebe ovakve, uvijek sam se bojala.... Nisam od onih koje ne mogu same, ali evo ni ja više ne mogu...
Treba mi nježnosti, samo malo nježnosti... a bila sam joj tako blizu....
Prokockala sam svoje šanse, izigrala one koji su mi htjeli nježnost dati a danas je pružaju drugim ženama, zajebavala sam se sa životom, i gle me sad !!!
Sad kad sam očajna, sama i nesretna....
