srijeda, 06.06.2012.
... još drhtim od tvog pogleda ....
Nikad nisam vjerovala u strast. U toliku snagu strasti da ruši sve pred sobom, da nema granica, da nema srama ni razuma...
Nikad do tebe.
Sad znam kako je to drhtati pod nečijim rukama, skidati sa sebe posljednji komad srama i predavati se bezuvjetno suruvoj strasti. Prepustiti se u njene ruke , da te vodi i upravlja tobom. Sad znam kako je to besramno uživati u tvom društvu, u tvom zagrljaju, kako je to grebati se usnama o tvoje usne.
Znam i kako je sve gubiti radi toga; i društvo , i odnose koje sam godinama gradila, i komadiće sebe, i dostojanstvo i snove... sve sam prodala radi strasti koja me paralizirala već godinama.
Sve sam dala za vruće noći pod zvjezdanim nebom, za ljetnja svitanja nad našim znojnim tijelima, za besramna iskradanja iz svakodnevnice u zamjenu za pola sata uživanja..
Prodala sam svoj život, zar ne vidiš?! Nisam ga sposobna graditi paralelno s nama. Ponekad mi ni ne treba drugi život. I tu najviše griješim...
Vezala sam se za tvoje usne usnama svojim ....
Nikad do sad nisam vjerovala u sudbinu , u strast, ni sve ostale nametnute vizije , sve dok me strast nije spržila do kosti. Dok me nije uzela u svoje ruke i upravlja sa mnom, mojim putevima i mojim mislima. Strast zbog koje sam izgubila glavu i pravo na sebe...
I nije mi žao , i sve bih prodala radi nje ....
