Ponori moje duse

ponedjeljak, 16.04.2012.

Cila san tvoja ...

Dok mi je prstima prolazio kroz kosu , a vrelim dahom mi klizio niz vrat prošli su me trnci i na trenutke sam pomislila da ja to mogu, da vrijedi, da je dobro ...
A onda , opet kao nekud duboko iz mene iskoprca se najsakrivenija želja za tobom, za tvojim prstima u mojoj kosi i tvome dahu svukud po meni. I vidim da nije dobro, i da ne ide, i da ne mogu... baš ne mogu.
On me ljubi polako, obzirno , mlako... Ne guta me usnama kao ti, ne grebe me po licu, ne grize za usnu, za vrat.
On me mazi, miluje, pazi... i sviđa mi se to, možda zato jer mi to fali, jer ponekad želim malo nježnosti, malo bliskosti, malo mira....
On pazi na svaku sitnicu, opterećen je , preopterećen, izaziva u meni salve smijeha, sve dok mi jednog dana to ne postane preteško breme koje će mi se gaditi i koje ću prezirati.... Njegova preopterećenost mi je sad možda i simpatična, ali sutra sigurno neće biti, jer ne mogu paziti kako ga diram , gdje mu paše a gdje ne.... Ne mogu slušati upute dok se pokušavam opustiti i dok želim samo uživati ... Tvoj nemar, tvoja opuštenost kojom si i mene opustio do onih granica do kojih nikad nisam mislila da ću biti opuštena mi fali , užasno mi fali... I to da se zaprljamo od strasti, i to da ne pazimo gdje smo šta polomili, uflekali, razbili.... Fali mi užasno sve ono što sam s tobom probala i nikad više ni s kim neću jer nikad me nitko neće znati kao ti, do kosti znati ....
On je samouvjeren, i vidim to, i svjesna sam toga. Ti nisi bio, a mogao si . Jer si mi u svakom trenutku mogao raditi šta si htio, jer si me mogao imati, pustiti, vratiti, baciti ... nisam imala granice s tobom. S njim ih imam. Dalje ne ide.
Probala sam, dala sam se od sebe, trudila se, ali jebi ga ne ide ...
Ne izlaziš iz glave.... Fali mi sve tvoje, fale mi naše noći, tvoje grubosti, tvoji poljupci, tvoje gadosti, tvoji nestašluci, naši užitci, strast , požuda koja me je paralizirala....
Mislila sam da netko drugi meni može sve to, lutala, tražila, davala najbolje od sebe, ali nitko nikada....
Ne mogu ovako dalje. Nema me ....
Cila sam tvoja..... Dok me on ljubi i dok njegove poljupce ne doživljavam. I dok ih ispirem ledenom vodom .... tvoja sam više nego ičija...Više nego sama svoja...






16.04.2012. u 09:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.



< travanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Svibanj 2019 (2)
Travanj 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (3)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (3)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (12)
Listopad 2016 (5)
Rujan 2016 (2)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (5)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (6)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (5)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Rujan 2014 (3)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)

Opis bloga

* Čega se to vas dvoje igrate ?
Ničega rekla sam.
On se boji a ja mu čuvam strah ...



Photobucket

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr