Sedam godina kornatskih suza

30.08.2014.

Image and video hosting by TinyPic

Kornatske suze, zvijezde i dah... V dio

Kornatska priča ide svome kraju, okupana izvanvremenskom ljepotom, vrijednom svakog pogleda i udaha. Nema nimalo sumnje, da sve što naslov, od početka daje znati, priču prati kao mati... od kristala mora, i bisernica suza, sve do zvijezda čarobnica, i daha srebrena... ali priča je odavno ispričana, a svi joj znamo kraj...

Prošavši onaj rt, udaljili smo se od otoka... izašli na otvoreno more, oplovili one, već spomenute, pučinske otoke, što gledaju na Italiju... da bi se opet vratili u krilo Kornata, tamo negdje na pola mu puta, gdje more se uvuklo duboko u kopno... u uvali Vrulje.
I nema to ništa s onom, da zločinac se uvijek vraća mjestu zločina... odakle mi sad, uopće, takve misli... al' bi'će da sam ispucala sve lipe riči svita, i sad bi mi već svića tribala za koju...

Dalje smo pratili otok Kornat cijelom njegovom dužinom, sve do drugog rta, pa ga obišli okolo-naokolo, i tako se nekako vratili na sam početak... otok Murter.
Pratili smo kornatsku obalu... sve škrape mu i stine... sve te puste kilometre izgrađenih zidića, kojima je prošaran uzduž i popreko... sva tužna i samotna stabla, usred kamena... pa si postavljali i pitanja bez odgovora: zašto li su sama?... i 'ko li ih je posadio u jednini, da putuju tako u samoći?... a onda smo prošli i utvrdu Tureta, što još od stoljeća 6-og tu (po)stoji, pa podno nje i crkvu Gospe od Tarca, koja isto datira iz srednjeg vijeka, i samo jednom godišnje otvara svoja vrata za misno slavlje...
A onda su se ukazali i križevi... ti križevi kao mačevi... veliki... tako silno veliki, da srce mora na tren stati, i dah se oduzeti... eh, i taj dah... opet taj dah... Kamen se je tu s kamenom sljubio, i na vječnu ljubav zakleo... Pa krenu i priče domaćinske, lokalne... o nekim, tamo, vrećama pijeska... o predstojećim, tada, izborima... i svjetski poznatim Kornatima... al' i opet, kako, zašto... ništa tu očima jasno nije... i hoće li ikad biti?...
I, eto, kad nije moglo biti drugačije, šta sad sa ljepotom... šta sad, kad pred tim križevima, sva ta silna kornatska ljepota pada ničice i nestaje... ne što više nije lijepa, već što ljepotom svojom, kao da još više izaziva... kao da je ona "jadna" ičem kriva... i znamo da nije, al' eto... kao da odjednom... nije više ni toliko važna...


A dosta se je toga još zbilo do kraja vijađa... tamo negdje između... između tog mora i tih zvijezda... i svog tog silnog kamena... na kamenu kamena... i onda tih križeva, do neba velikih... i sve sam to nešto još htjela, jer sve je bilo za više nego pet, al' ni to više nije toliko važno...
Kornatskim se putem, eto, riječi jako brzo troše, a do kraja, sve i potroše... i na koncu svih konaca, od svega osta' samo ta suza biserna i dah... osta' vječni mir i gromoglasna tišina... i sve kao da se, tamo negdje gore, u beskrajno plavetnilo, preseli...

Tako je, eto, moja priča o Kornatima došla svome tužnom kraju, jer, drugačije nije ni mogla, i nikada neće moći... Eh, da bar... da je barem, to što nije, pa da mogu... da je mogu u onu jednu moju pretvoriti... ma, znate već... pa da pričam ti priču opet... ispočetka sve... eh, pa da mogu, promijeniti joj kraj... eh, da nije barem, to što je... ne bi sada suze... ne bi suze od svega same ostale, i svu tu silnu ljepotu zamračile...
I ne može tu vrime ništa, kad evo... i sedma će godina skoro, a kao da je jučer bilo.


P.S. A kako je, već na samom početku, lion queen otvorila temu kornatske tragedije, onda, evo, dodajem i naše komentare:
lion queen
prekrasne fotke, predivno more, krasan spoj plavetnila i zelenila... sigurno je to bio uživo još ljepši doživljaj...
cijeli život sam maštala o odlasku na kornate...a onda se dogodilo ono ..pa sad kad čujem riječ kornati, zapeče me nekako u duši teško... tako da ne znam bih li skoro išla tamo ...
25.07.2014. (14:56) - - - -
kamena
znam, sve znam, lion queen, jer je i mene, cijelim putem, to pratilo... a nakon što sam svojim očima vidjela, misterija mi je još i veća, a time i tuga... i o tome sam htjela nešto, mada još ne nalazim prave riči... toliko ljepote zgusnute na jednome mjestu, kao da me još više rastužilo, baš zbog tih suza prolivenih, koje peku i stoput više, rekla bih, jer se ne zna istina... na rodbinu tu najviše mislim, jer, ako je nama tako teško, kako se uopće i zamisliti u njihovoj koži... ma, još mi se ta veličanstvenost Kornata miješa sa sjenkama tuge... i još se nisam u potpunosti vratila kući, ako me razumiš...
25.07.2014. (19:47) - - - -
lion queen
:(
26.07.2014. (06:42) - - - -


P.S. objavljeno na blogu 01.08.2014.

I ne može vrime, doista... ništa vrime tu ne može, kad evo... sedam je godina prošlo na današnji dan, a uspomena je jednako bolna, ako nije još i bolnija...


Oznake: Kornati... sedam godina kornatskih suza...

žapci, vrapci, tigrovi, komarci... i ljudovi

29.08.2014.


Nikad se nismo ljubili, baš kao da smo davno sklopili tajni pakt o neprilaženju i nenapadanju. Uz pokoji ovlaš dodir, toliko smo se kroz život i(zi)gnorirali, i tako rijetko ukrštali svoje krvne puteve, da sam postajala sve iritantniji primjerak otrovnice nad otrovnicima, i čista meta, u koju su mnogi (ob)ljubljeni znali odapinjati strelice svoje ljubomore i zavisti... ma, kako tebe neće... a e, nisu ludi da se otruju... znaju i oni di će... hmm, da... znaju, znaju...

Al' život ti je bratac sačulatac... danas sve, sutra ništa... i nikad ne reci nikad...
I tko li će sad znati, gdje nam nestadoše oni stari, pitomi i bezazleni, i s kojeg planeta (po)padoše ovi novi, opaki i povampireni... ma, ne bi reć' da su se na ljute ljudove ugledali. Nije isključeno, da su se, u toj bespoštednoj borbi za opstanak, skompali i sa samim đavlom, ili ipak pravim pravcatim tigrom, al' da su se brzinom svijetlosti razmnožili, i tako brojčano nadmoćni, agresivno krenuli u napad na tog i takvog ljuda... e, o tome sam i slušala i čitala... do ove godine...

A onda me je krenulo... prvo lako pa polako, posve nevino i bezazleno... ma, šta je londra kontra Splita grada... a koja li me sad londra spopala, kad drugo mi je na pameti... ma, šta je par uboda kontra moje Flocete... kad, rusak je u pripravnosti, a Malo misto čeka, da zamijeni Velo...

I zamijenila su se mista, jesu, ali ne po planu... kompromisom života i smrti, otišlo se tek s malo većom torbom i velikom tugom, a rusak je, na pol spakiran, ostao doma... tako to zna otići, znam... sve nestaje, sve prohodi, i sve se preživi... i sve mogu... i sve moram, da i neću... ali, da se s Tinom mojom više neću čuti, i da nećemo popiti još koju kavu... ne mogu nikako... ne mogu još... sve se još čini kao ružan san... a bila je još tako mlada za umiranje... tako lijepa... toliko još djeci potrebna... o sudbo kleta... i što osta' Zemlji do li žalovanja, dok Nebo se anđeoskim pjevom raduje... ne diraj moju ljubav...



Klapa Šufit – Ne diraj moju ljubav

... a Život nas i opet prizemljuje... i sve sam i ništa... danas jesam, sutra nisam...

I tako... danas je, dok je... život, mislim... pa se nastavio u suncu i moru... šetanjem, kupanjem, ali i bockanjem... i u Malom me (pro)našli, pa nadoknađuju sve puste godine... priredili mi vatreno krštenje, ne bi da mi plava krv u žilama teče... organizirali kurbin pir samo takav... banket napravili bez pitanja, pa... gori-doli, gori-doli, po sto puta gori-doli... bože tebe nisam ni čula, ni vidila, ni osjetila, kad ono... učas mi od tijela dar-mar napravili, pa je l' se taknem samo, to još stoput žešće svrbi... ma, iz kože van da iskočim, al' ne ide, pa ja udri po sodi bikarboni, da se sve (iz)bikarbon(ir)alo... bilo je i opet k'o u ono nesritno kerumovo vrime, samo što ovaj put nije bilo ni snijegova ni labudova, već se kamena tako (za)bijelila, da je sve škripalo i klizalo pod njenim nogama od puste sode... a trebala sam samo našu mecu poslušati, pa se u kadu punu sode uvaliti... i danima iz nje ne izlaziti... hmm, da... možda sam i trebala...

Al' ni to nije sve... stare rane još nisu ni zacijelile, a životinjska drama je dobila i treći čin. Dolaskom kući i uprizorenjem groblja, opet me horda zatekla iza kantuna. Sva sreća (u nesreći), pa sam obukla duge gaće (ma, o hlačama se radi, mada znam da znate), k tome još i ljuta na svoj bedasti izbor, jer, glupačo jedna, zar ne vidiš da je vruće, i da se znojiš. Tko je mog'o i sanjati, da je to još mila majka prema onom što me čeka. Kada sam ih, ne misleći i ne znajući, "oslobodila" iz vaze sa starim cvijećem, pa kad su nahrupili van... o maj gad, horda me je u trenu "pojela"... šta bi bilo drugačijim odabirom garderobe, bolje da i ne mislim, jer ovako su mi samo gležnjeve izbo(cka)li... hmm, da, uz sve ono od ranije, samo još i gležnjeve...


... komarci, tigrovi, vampiri...

... komarci složni k'o Jehovini svjedoci, pronose koronu iz Arabije...

I sve u svemu, soda je odigrala značajnu ulogu (doista djeluje), ali, imala sam ja i repelent (insekticid), kojeg sam, na lanjskom tečaju aromaterapije sama spravljala... ma, idu vam mene te "škole" i "školice" otkad sam u penziji, jer, sve mi paše osim mirovanja... a kako se i on pokazao učinkovitim (ugodno hladi i smanjuje svrbež), nije ga zgorega imati u kućnoj apoteci.

... u boj, u boj, za život svoj...

Konac, kažu, djelo krasi, pa za kraj drame o insektima-ubicama, svim potencijalnim "pacijentima" poklanjam recept, po kojem se efikasan insekticid, uz malo pribavljenih preparata, lako može smućkati u kućnoj radinosti.
Za bočicu (sa špricom) od 30 ml, trebate:

1. na dno uliti malo alkohola ili kvasine (alkoholne ili jabučne)
2. doliti destiliranu ili običnu vodu
3. ukapati 20-ak kapi eteričnog ulja (insect off) po izboru: lavanda, eukaliptus, limun, čajevac... u mome je 10 kapi lavande i 10 čajevca...
4. djelujte... i sretno vam bilo kiss...

P.S. Još samo kratka i istinita pričica o ljudu i ljudovima, koja me potakla, da upotrijebim baš te i takve izraze:
Zakačili se roditelji oko nečega, za priču posve nebitnoga, pa rič po rič, i eto ti svađe... malodobni sinčić samo šutke sluša, pa će najedamput: Ako tebi ovi ovde ljud ne odgovara, i ja ću poć s njin, da znaš...


Kameno bloga(va)nje

03.08.2014.

Ajde, baci komentar... II dio

Daleko bi me sad odvelo, da idem u detalje... kako, zašto, kuda, šta, dokle... s ovim blogom, koji je jučer napunio pet godina svog postojanja... pa ću to ostaviti za treći dio ove štorije... jer za prva dva nije bitno...

Prva su dva dijela rezervirana isključivo za komentatore, koji su me pratili, ili me još uvijek prate, svih ovih godina, a u dva su dijela podjeljeni, iz prostog razloga, što svi u jedan ne stanu. Već dugo me mori želja, da se na neki način prisjetim onih, koji su bili tu, pa ih sada nema... da ih barem pokušam prizvati... dozvati... čuti im glas... nemam točnog pojma što, al' nešto već... pa eto, možda... nikad se ne zna...
Mojih pet godina je, u svemu tome, minorna stvar... danas sam tu, sutra možda i mene ne bude... ako me nešto pukne... pamet, život, ludost, bovan... bogtepitaj...
Treći dio sam smislila naknadno, kako bi u sve ovo uklopila i Duricu... nije anketa zec, neće uteć'... pa da štorija o pet godina kamenog bloga(va)nja bude, na neki način, veza mene i mojih komentatora...

A bitno je reći, da svi su i dobrodošli i pozvani, da se priključe druženju s ovom mnogoljudnom ekipom u nastavku... al' baš svi, posve nebitno, da li se u ekipi nalaze ili ne, jer... ja nimalo ne sumnjam, da će svatko od vas tu (pro)naći nekog "svog"... ko je otišao... a pamte ga... i fali im... i volili bi ga čut'... bilo što...
I kako rekoh, ja sad nisam važna, ali, ovo mnoštvo ljudi, s kojima smo se i smijali i plakali godinama, i koji se ne mogu samo tako, kao gumicom, pobrisati iz memorije... barem ja ne mogu... njima sam, eto, htjela nekako poslati signal... dati na znanje... da ih nisam zaboravila... pa, kamo lipe sriće, da se netko i oglasi ili vrati...

I onda nekako ispadne tako, da slično je to sve... ispremiješano... i stvarno i virtualno... ljudi nam dolaze, odlaze i prolaze... i tamo i vamo... ljudi nas vesele i raduju, lažu nas i varaju... i tamo i vamo... a na koncu... nikoga se vezat' ne može... ni tamo ni vamo... danas jesmo, sutra nismo, a između... 'ko zna di smo... ajde, ajde, glavu gore... nećemo sad cmizdrit', je l' da...
Nema se kud pobjeći, i u Dolini sunca isto je sve... kako mi davno reče KLIK u jednom komentaru...


Retrospektiva komentatorske 20011-te do 2014-te

Napomena: pravilo je naznaka samo prvog javljanja, sa iznimkom izdvojenih komentara, i eventualnim opaskama od strane moje malenkosti, kamene... blogovi imaju link-put do sebe, oni izbrisani su crveni, a crna je, boja komentatora bez bloga...

don branko
02.01.2011. (20:42) - - - -

Dodatna zarada
08.01.2011. (21:25) - - - -

• Isus Krist
15.01.2011. (01:15) - - - -

• Nada
22.01.2011. (00:00) - - - -

laburist
22.01.2011. (12:50) - - - -

kulerica
22.01.2011. (18:02) - - - -

crna kraljica
24.01.2011. (17:05) - - - -
Draga Kamena......Mislila sam da sam samo ja tužno biće na ovoj planeti....Toliko smrti, toliko tuge, ti si to ne možeš ni zamisliti,,,,A opet kročim dalje jer nema mi druge....Čovjek se u životu mora odlučiti...ŽIVJETI.....NE ŽIVJETI......Odabravši život.....Zbog svih koji nas okružuju, a i zbog sebe samih, moramo se znati nositi sa tugom i živjeti......Izdrži draga, a vrijeme će ućiniti bol podnošljivom......Šmrika ti je napisao prekrasnu pjesmu, baš je srce od čovjeka......Neka nam ga.....Toliko iskrenosti i ljepote u tom čovjeku... Pozdrac C.K.
15.09.2011. (20:52) - - - -
Draga....poslije kiše uvijek dolazi sunce, tako bar kažu........Ti zaslužuješ da se snovi pretvore u javu i tako će biti.....Ali za sve treba strpljenja, koliko čovjek može čekati i biti strpljiv nakon svega što si prošla, ali nema ti
druge.......Vjerujmo da je kraj skoro i od srca ti to želim. Pozdrav, C.K
04.10.2011. (00:13) - - - -


rijecankaudublinu
28.01.2011. (17:27) - - - -

Vidjeti viđeno
31.01.2011. (22:54) - - - -

Propria Manu
03.02.2011. (11:01) - - - -

sunce na prozoru
Znam kako ti je.....
Ne, ne znaš......
Znam, znam.......
Oprosti, ali moć asocijacije vrlo je jaka. Nisam detaljno upoznata s tvojom situacijom, ali iz samoga posta se mogu izvući neki zaključci. Kad se o sudstvu radi, vjeruj tu te u potpunosti razumijem. Takve stvari traju godinama, a svi planovi koji ovise o krajnjem rješavanju predmeta moraju na "led". Najgore je kad znaš da o tebi ne ovisi ishod i trajanje istog. Taman misliš da je konačno kraj, ali.........
Prošetala sam tek palubom tvog bloga i veoma mi se svidjelo ono što sam tamo našla, stoga bi bilo šteta da spustiš sidro i iskrcaš se na kopno.
Zato, dobro ti more
i nek vjetrovi odnesu što dalje
sve ono što te priči
da pleteš svoju mrižu od riči...
20.02.2011. (20:09) - - - -
... Drago mi je da sam pogodila u "sridu", a to samo pokazuje da sam se našla u tvojim postovima, ma kako se kasno uključila. Ne samo to, čitajući tebe shvatila sam svoj problem. Doslovno si mi otvorila oči. Nije da više nemam što reći, samo sam na neko vrijeme ostala bez riječi.
Hvala ti na tome!:) Hvala ti na posjeti!:) Hvala na sućuti.....
Ne smijemo odustati, zar ne?...
21.02.2011. (09:01) - - - -
Iskreno, ne vjerujem da je toliko spominjana pretrpanost predmetima pravi krivac čekanja na završetke naših noćnih mora. Tolika sloboda koju si naši suci uzimaju, govori kako su si izborili moći koje niti jednom čovjeku ne bi smjele pripasti. Žrtava njihovog nemara, nerada i samovolje na žalost previše je...
27.02.2011. (19:32) - - - -
Aleluja!!!!! (i opet ću ja)....... žalosno, ali istinito, o pravnoj državi i Lijepoj nam našoj, molit ću lijepo, samo ne u istoj rečenici....nespojive su kao ulje i voda.... danas čovjek mora biti sam svoj odvjetnik, sam svoj liječnik, sam svoj sve što spada u institucije države.....
01.04.2011. (21:24) - - - -
nažalost, zemlja je mnoge obitelji posvađala i razdvojila, a država je u tome puno pomogla svojiim aljkavim odnosom prema zemljišnim knjigama i sudskim šlamperajom, a čovjeku njegov komad zemlje znači više od grude plodne zemlje ili komada stijene.....kad je u pitanju djedovina, njeni korjeni su u srcu i boli kad je devastiraju, a pjesme poput ovih koje si nam darovala u svom postu tjeraju suzu na oko.....video mi se čini poput nekog filma naučne fantastike, jer toliko je nevjerojatno da ljudi na ovaj način mogu izranjavati svoju zemlju,
makar se i o novcu radilo....strašno....sramim se, u ovakvim se slučajevima definitivno sramim biti pripadnicom ljudskoga roda....
14.04.2011. (09:03) - - - -
... na stranu asocijacije, dakle, ženo od kamenih gena, meni nikad neće biti jasno kako se vi tamo, u tom kršu snalazite u tim parcelama......sve sam to već prošla kod mog novigrajca (kako Šmrika voli reć)... upustila si se u veliku bitku, koja zahtijeva i strateške, a bogami i psihološke pripreme... treba imati za to živaca i želudac....da ne velim još nešto... želim ti svu sriču u otkrivanju i rasvjetljavanju cilog slučaja,
24.06.2011. (23:56) - - - -
ima raznih muka po uknjižbama na temu zemljišno-knjižnu... vlasti su od pamtivijeka vrlo domišljate i narav ljudska tu igra veliku ulogu... poznato je da onaj tko je bliže kazanu uvijek najviše omasti brk, a takvih je u nas prodefilirala cijela vojska i svatko je htio nešto ušićariti...
mi nemamo šuma, u stvari moj Novigrajac ima, a da ni ne zna točno koliko... no interesantna mi je jedna pojava koju smo zapazili otkad on sređuje svoje zemlje da mu sin ne bi imao, danas-sutra problema.....jedan dio njegovog zemljišta koji je trebalo denacionalizirati je jednostavno, nekom čudnom formulom ili "sasvim slučajno" pripojen Šumariji... sve mi ovo miriše na "šumu Striborovu"... samo me zanima tko je Guja a tko striček Stribor:))))... pozdrav draga moja, sunčani ti ostavljam:)))
14.12.2011. (18:44) - - - -
eh, krvavi je to i bespoštedni rat, slažem se s tobom, draga moja... pravi el dorado vlada u našim zemljišnoknjižnim vodama, gusarenje i piratstvo u isti mah... složila bi se i sa @geomirom glede nepoštivanja zakona i obveza o ubilježbama, to je naša stara navada... čak ju i država poštuje, pa i ono što je ona dužna odraditi ne odrađuje, čime još dodatno dolijeva ulje na vatru, umjesto da usmjerava zalutale i zabludjele ovčice...
ja to gledam ovako, ako smo dovoljno uporni, ako imamo dovoljno živaca, strpljenja i ponešto novca (za takse, a ne za mito-da, ne bi bilo zabune) onda se nešto mora pomaknuti sa mrtve točke, pa makar samo i ovi mrtvaci upisani u vlasničke i ine listove, knjige i knjižnice... eto draga, svaka ti čast na poznavanju materije, doskora ćeš i tečajeve moći održavati, a sam Bog zna, da nam trebaju takvi ljudi da prosvitle pamet nevjernicima i onima koji misle da sve znaju... zato si zaslužila da se tvoja sapunica privede kraju u što skorije vrime, po mogućnosti odmah:))))))... to i puno drugih lipih stvari želim ti u ovoj godini, uz sunčane pozdrave i topli zagrljaj:)))))
10.01.2012. (07:16) - - - -
Moja opaska: Drago moje sunčeko, ti si znala, al' ono baš uvijek znala, pogodit' točno "u sridu"... tek ukazalo se bilo jesi, i u trenu opet zgaslo, a ja sve čekam, i čekam, da mi opet graneš...


Dust In The Wind
hahahah, ovo me podsjeti na moje pisanje... toliko misli i nikako ih uhvatiti,
i nikako doci do kraja i njegovog raspleta ;))
ma super, svratit cu mozda opet... cekam tu srecu od drugog puta :D pozdrav
21.02.2011. (01:40) - - - -


• Destination Unknown
17.02.2011. (22:36) - - - -

LudiSplitjo
23.02.2011. (17:32) - - - -

katalona
14.03.2011. (21:13) - - - -

dome
16.03.2011. (18:59) - - - -

• Šmrika
19.03.2011. (19:48) - - - -
P KAO POZDRAV
Evo sam smantan i srce mi zebe,
jer sam se i juče sitija tebe.
I uvatija se svoje navike stare,
da na drage blogove ostavim komentare.
Kad sam napisao i mislio da je dosta,
mislim kod škojarice neću, jer nema novog posta.
I danas mi je palo na um i ovu moju ludu glavu,
da nikako nisam bio u pravu.
Jer sam mogao barem smajl ostaviti,
i od srca tebe draga škojarko pozdraviti.
Al zato te danas pozdravljam od srca i časno,
jer mislim da za pozdrav nikad nije kasno.
E sad me mračne misli više ne muče,
a i srce mi je puno i ka Big ben tuče.
Jer sam ispunio jednu želju moju,
i pozdravio dragu škojaricu moju.
I još jedna misao u tintari mi se kuva,
škojarice draga, tebe i tvoje neka: DRAGI BOG ČUVA!!!
18.08.2011. (12:36) - - - -
Moja opaska: Navraćao je dobri duh Šmrika dugo... ma, šta navraćao... pjesmice nam (mi) pisao, što traju, i uvijek iznova, raduju... moguće se i javi, ako ponekad još tu svrati...


Ali dražeN :)
Meni su ovakvi susreti istinsko čudo. Ne znam što reći, osim, hvala ti za milinu koju u ovom trenutku osjećam ;)
22.03.2011. (20:05) - - - -
Moja opaska: Obradovao me, i ugodno iznenadio, ovaj komentar našeg "starog", "pobrisanog" Dražena :)


TvShow
24.03.2011. (18:26) - - - -

A jesam kokoš !
01.04.2011. (20:50) - - - -

slaven
10.04.2011. (19:56) - - - -

file
13.04.2011. (11:01) - - - -

Nobody's Perfect
26.05.2011. (21:02) - - - -

Građenje kuće
Potpuno se slažem s time, kada bi sudci imali točno određeni broj predmeta koji trebaju riješiti mjesečno/godišnje i ako ne riješe trebaju dobiti otkaz. Kao što je to u mnogim firmama. I kada bi im se brojalo i koliko predmeta im viši sud vrati jer su negdje pogriješili, brzo bi se riješilo sudstvo i ostali bi oni koji znaju, a ovako tu smo gdje jesmo. Odvjetnici su potpuno isti, njima je u interesu da predmet dulje traje da se to sve može naplatiti.
30.05.2011. (23:10) - - - -


ToxFox
08.11.2011. (18:31) - - - -

windfuckersister
27.11.2011. (17:43) - - - -

daniela1
15.12.2011. (22:43) - - - -

little_psycho
24.12.2011. (01:52) - - - -

amaterka
24.12.2011. (19:26) - - - -

Đus
25.12.2011. (15:14) - - - -

palamud
31.12.2011. (11:32) - - - -

Nena58
04.01.2012. (13:39) - - - -

putGradine
Nije mi jasno da su u sj. Hrvatskoj papiri većinom sređeni, a na jugu se vode vlasnici još iz prošlog stoljeća. Čula sam za jednu priču da je neki sudac (imajući povlaštene informacije o kojima pišeš) pola jednog polja prenio na svog rođaka.
22.01.2012. (08:56) - - - -


barakokula
25.01.2012. (14:14) - - - -

Damari srca
14.02.2012. (13:18) - - - -

Pacijent
11.03.2012. (19:33) - - - -

LivesArt
04.04.2012. (16:17) - - - -

• Source
06.05.2012. (21:19) - - - -

kuća R
24.05.2012. (09:51) - - - -

Zrmanja
27.05.2012. (16:03) - - - -

koke_st
Ovo ti kradem i širim dalje :))
nakon pune tri godine čekanja u redovima kojekakvih mračnih hodnika naših urbanističkih otaca i feudalnih banaka, konačno sam na kraju puta i počinjem sa gradnjom za par dana .....viruj, osićan se ka Noa :))
29.05.2012. (17:44) - - - -


Moja 1. knjiga
08.06.2012. (13:34) - - - -

marionetta
04.07.2012. (08:46) - - - -

dinajina sjecanja
01.09.2012. (16:06) - - - -

Cvjetna
06.09.2012. (11:38) - - - -

anita m.
06.09.2012. (12:59) - - - -

More ljubavi
06.09.2012. (20:02) - - - -

Nas dvije
17.09.2012. (11:52) - - - -

ericca_35
20.09.2012. (20:59) - - - -

dnevnikjedneljubavi
23.09.2012. (12:48) - - - -

• bujica
13.10.2012. (08:26) - - - -

Plastik
15.10.2012. (21:20) - - - -

E.P.
23.10.2012. (08:21) - - - -

Angie Photography
30.11.2012. (22:18) - - - -

lion queen
07.12.2012. (17:51) - - - -

duliba
13.12.2012. (19:47) - - - -

SvemirskePjesme
01.01.2013. (11:55) - - - -

Young and Beautiful
16.01.2013. (15:34) - - - -

ruhrundemscher
20.01.2013. (06:49) - - - -

andrriano
21.01.2013. (16:39) - - - -

blogerica
21.01.2013. (18:59) - - - -

Ruhr
15.02.2013. (07:34) - - - -

live love eat laugh
odlicno pises. lako stivo, brzo se cita. bravo ofelijo :)))
25.03.2013. (13:28) - - - -


mecabg
26.03.2013. (14:18) - - - -

blogdogg
06.04.2013. (01:18) - - - -

stressfree
08.06.2013. (23:07) - - - -

chablis
13.06.2013. (00:13) - - - -

nečmenjanka
04.07.2013. (14:04) - - - -

B-612
14.07.2013. (13:26) - - - -

kaparoculica
03.08.2013. (12:55) - - - -

U sutonu
04.08.2013. (18:55) - - - -

Euro
10.10.2013. (16:12) - - - -

Zena gaza
15.10.2013. (12:37) - - - -

2573
21.10.2013. (20:27) - - - -

hodam...skitam...fotkam :)
18.10.2013. (11:23) - - - -

• Marin
26.10.2013. (19:26) - - - -

wall
25.10.2013. (15:10) - - - -

apis
21.12.2013. (18:48) - - - -

20 do asa
23.12.2013. (15:33) - - - -

• tica
31.12.2013. (05:24) - - - -

Mirela
23.01.2014. (21:22) - - - -

Sjedokosi
30.01.2014. (10:20) - - - -

odiseja
27.02.2014. (01:29) - - - -

voltaren
10.06.2014. (17:51) - - - -

pablon
12.06.2014. (02:14) - - - -

modrinaneba
21.06.2014. (21:20) - - - -

white lilith
21.06.2014. (22:32) - - - -

GP-ZG
10.07.2014. (17:54) - - - -

donin svijet
25.06.2014. (17:27) - - - -

j.
11.07.2014. (10:20) - - - -

dream-land
11.07.2014. (16:59) - - - -

P.S.: Akcenat je, manje-više, stavljen na tematske komentare, kojima bi se ja rado vratila, da to ovisi o meni, a volila bi, da ih je i do sada bilo puno više, al' eto... DubokoPlavo je, bez uvrede ikome, podigao letvicu, pardon, prosjek, čim više mi je drago, da nije ostao neotkriven... a s obzirom na obimnost i zahtjevnost ovog poduhvata, moguće dodam još koji komentar, kad i ako ih još jednom "preletim"... žaj bi mi bilo jedino, ako sam koga preskočila... eto, i to je to...

Kameno bloga(va)nje

02.08.2014.

Ajde, baci komentar... I dio

Daleko bi me sad odvelo, da idem u detalje... kako, zašto, kuda, šta, dokle... s ovim blogom, koji danas puni pet godina svog postojanja... pa ću to ostaviti za treći dio ove štorije... jer za prva dva nije bitno...

Prva su dva dijela rezervirana isključivo za komentatore, koji su me pratili, ili me još uvijek prate, svih ovih godina, a u dva su dijela podjeljeni, iz prostog razloga, što svi u jedan ne stanu. Već dugo me mori želja, da se na neki način prisjetim onih, koji su bili tu, pa ih sada nema... da ih barem pokušam prizvati... dozvati... čuti im glas... nemam točnog pojma što, al' nešto već... pa eto, možda... nikad se ne zna...
Mojih pet godina je, u svemu tome, minorna stvar... danas sam tu, sutra možda i mene ne bude... ako me nešto pukne... pamet, život, ludost, bovan... bogtepitaj...
Treći dio sam smislila naknadno, kako bi u sve ovo uklopila i Duricu... nije anketa zec, neće uteć'... pa da štorija o pet godina kamenog bloga(va)nja bude, na neki način, veza mene i mojih komentatora...

A bitno je reći, da svi su i dobrodošli i pozvani, da se priključe druženju s ovom mnogoljudnom ekipom u nastavku... al' baš svi, posve nebitno, da li se u ekipi nalaze ili ne, jer... ja nimalo ne sumnjam, da će svatko od vas tu (pro)naći nekog "svog"... ko je otišao... a pamte ga... i fali im... i volili bi ga čut'... bilo što...
I kako rekoh, ja sad nisam važna, ali, ovo mnoštvo ljudi, s kojima smo se i smijali i plakali godinama, i koji se ne mogu samo tako, kao gumicom, pobrisati iz memorije... barem ja ne mogu... njima sam, eto, htjela nekako poslati signal... dati na znanje... da ih nisam zaboravila... pa, kamo lipe sriće, da se netko i oglasi ili vrati...

I onda nekako ispadne tako, da slično je to sve... ispremiješano... i stvarno i virtualno... ljudi nam dolaze, odlaze i prolaze... i tamo i vamo... ljudi nas vesele i raduju, lažu nas i varaju... i tamo i vamo... a na koncu... nikoga se vezat' ne može... ni tamo ni vamo... danas jesmo, sutra nismo, a između... 'ko zna di smo... ajde, ajde, glavu gore... nećemo sad cmizdrit', je l' da...
Nema se kud pobjeći, i u Dolini sunca isto je sve... kako mi davno reče KLIK u jednom komentaru...


Retrospektiva komentatorske 2009-te i 2010-te

Napomena: pravilo je naznaka samo prvog javljanja, sa iznimkom izdvojenih komentara, i eventualnim opaskama od strane moje malenkosti, kamene... blogovi imaju link-put do sebe, oni izbrisani su crveni, a crna je, boja komentatora bez bloga...

• dada
sviđa mi se tvoj blog. teme o kojima si do sada pisala su tako žive i svakodnevne, a o njima se malo govori. mislim da se ne govori puno jer se rješava vrlo malo,i teško se do rješenja dolazi.
ja sam isto iz dalmacije, i čini mi se da moja, i svaka druga obitelj u ovim krajevima ima sličnih problema. i nisu samo problemi upisi u zemljišnicima, problem su i aktualne podjele u kojima često nema dogovora, pa ostaje upisano suvlasništvo, i opet se ne zna šta je čije.
pratit ću tvoj blog, kao što sam pratila i codeov. suprug i ja smo sagradili kuću tijekom zadnje godine, i sad mi je žao što neke činjenice nismo zapisivali, i napisali memoare, jer bilo je miljon situacija da ne znaš "bil se smija il plaka", od diobe, dozvola, iskopa, gradnje....
još uz to sam geodet, tako da relacija zemljišna knjiga-katastar su moja svakodnevnica. jesi vidila kad da je u vlasničkom listu upisan "muški porod koji će se roditi od tog i tog?" ja sam se nagledala svačega....! pozdrav i samo nastavi!
12.08.2009. (08:23) - - - -


• Igor
blog je fantastičan...
nadam se da ćeš uskoro početi i nešto konkretno raditi po pitanju adaptacije.
sretno i pozdrav.
18.08.2009. (10:24) - - - -


danza.....
Iskustvo sa jalovim sudstvom nije nešto što bi čovjek poželio imati, i ja sam već skupio par godina staža :-(
Pričaj dalje, baš me interesira na koliko sve mjesta jedan "predmet" može zapeti ;-/
25.08.2009. (11:47) - - - -

Moja opaska: ... odmori dušu na pašnjacima Gospodinovim... ajde, baci još koji komentar...

• DubokoPlavo

Kao prvo zelim pohvaliti tvoj blog i meni kao nekome kome je kamen, more, vino i maslina svetinja mada moram napomeniti da nisam rodjen u tom okruzju, ovaj blog mi je zaista interesantan. Ali kalvariju borbe s vlasnistvom, zemljisnim knjigama, geodetima, nasljedstvima, susjedima... imam na pretek od kopna do mog dragog otoka.
Glede povjesti ne sredjenih zemljisnh knjiga, jednim malim djelom cu se sloziti s tvojim obrazlozenjima. Ali kao za tvoje tako i za svoje pretke koliko god ih volio i postivao, ipak mislim i tvrdim da se radi o velikoj aljkavosti i nebrizi o buducnosti sta ce i kako ostaviti nasljednicima. Ovu sam recenicu rekao prije vise godina na pocetku svih osobnih kalvarija sa tom problematikom, svim svojima zivima i tada, a dosta godina prije pocetka projekta "Uredjena zemlja" odlucio sam to ispraviti u cjelosti i dovesti sve u cisto stanje, u cemu sam u potpunosti uspio prije par godina, kako bi svojoj djeci ...... ostavio sve cisto bez i jednog spora!
Mislim da postoje recimo 3 kljucna elementa zasto se takav avasluk stvorio. Prvo je ono sto si spomenila masovno iseljavanje nakon 1. Svjetskog rata pa onda i nakon 2. Svjetskog rata, sto je one koji su ostali dovelo u situaciju da bez prisustva ostalih nasljednika ne mogu godinama nista rijesiti, a 2. stvar je to sto raspadom Austro-Ugarske koja je bila uredjena zemlja s vrlo urednim zemljisnim knjigama (podatak iz geodetske sluzbe, Austrougarska je u 6 mjeseci napravila komepletnu izmjeru i geodetsku snimku monarhije, ukljucucjuci Hrvatsku i Bosnu) u SHS, pa 1. Jugi i 2. Jugi jednostavno se drzave nisu tome posvecivale niti vodile racuna u globalu. Dalje se od toga stvorila tradicija da se nista ne sredjuje osim rijetkih pojedinaca. A kao trece unazad samo 50 godina komunikacije pogotovo sa otocima nisu bile bas sjajne i gledano to u kompletu jednostavno ljudi nisu bili motivirani to rjesavati, osim toga bila je i sirotinja, a sve to kosta danas a kostalo je i prije. Ali u medjuvremenu bilo je generacija kojima najvise zmajeram koje su bile finacijski i u svakom drugom pogledu sposobne to napraviti pa nisu!
10.08.2012. (12:35) - - - -
Moja opaska: O DubokoPlavom sam pisala zasebno, jer je, spletom (ne)sretnih okolnosti, posve slučajno otkriven, budući je "kasno" komentirao, što objašnjava i njegovu poziciju među prvima... srećom, pa se, ipak, nije pogubio u bespućima komentara...


čiovka
15.10.2009. (21:25) - - - -
Moja opaska: Jedna među prvima, s kojima sam se družila na blogu, a koja me, ujedno, uputila u čari stavljanja slika na blog...


seoska idila
21.10.2009. (06:51) - - - -

plavozeleni
22.10.2009. (14:51) - - - -

gustirna
23.10.2009. (20:39) - - - -
Moja opaska: Još jedna od prvih prija na blogu, s kojom sam, dosta kasnije, ostvarila i lijepu video-suradnju ...Dalmatinska elegija - Vice vukov... o kojoj, ispod spota možete saznati i nešto više...

• bepo 1606
Slučajno sam naletio na tvoj blog i onako preko oka počeo čitat.Svidio mi se odmah toliko da sam odlučio prestat čitat od kraja i krenut sutra od početka.Našao sam se u nekim tvojim redovima jer sam sredio papire za zemlju nakon punih 55 godina.Naravno ja sam se borio zadnjih 20 prije majka.A sve čisto,lako jednostavno.Neću sad filozofirat,samo tako i dalje.
13.12.2009. (23:14) - - - -


bonaca
14.12.2009. (17:36) - - - -

patuljak
14.12.2009. (22:03) - - -
Moja opaska: E, ovo je poseban lik, i kada bi tražili uljeza u cijeloj ovoj ekipi, on bi bio jedini taj, a ovdje se je našao čisto radi istinitosti i objektivnosti, kad sam ga već pronašla izvan bloga, u spremljenim postovima... pisma bi rekla ovako ...svatko u životu naleti na majmuna... a ja bi dodala, i na blogu, i na blogu... ukratko, bio je to slatkorječivi lažnjak od početka do kraja, i ništa od onoga, za što se predstavljao, pa čak ni kao graditelj vlastitog doma, mislim da nije bila istina... i neka samo virtualno, žaj mi je što je predugo trajalo, u čemu snosim i dio vlastite krivice, jer nisam na vrijeme poslušala svoju intuiciju...

more~snova
24.12.2009. (09:29) - - - -

Mrvicak
01.01.2010. (14:12) - - - -

Nisa
02.01.2010. (19:27) - - - -

Bugenvilija
02.01.2010. (12:00) - - - -
mi smo već odavno izvukli kraći kraj... al nek ste bar usitnili kad drugačije nije išlo... a ovo sa vanjskim šektretom i štalom me potsjetilo na ono što bih eventualno ja dobila da idem potraživat djedovinu... hrpa kamenja, dvi šparožine i tuce zmija :)))
01.05.2010. (18:29) - - - -


fra gavun
07.01.2010. (22:05) - - - -
Čini se da je bilo lakše steći zemlju i napraviti kućicu nego riješiti nasleđe, tako je to.:)
02.02.2010. (23:36) - - - -
Pomalo smo i sami krivi jer nije ostavljan pisani trag, važeći dokument, nije se sudski knjižilo stanje i sada ovi vukovi i lopuže to debelo koriste uz svesrdnu pomoć vražjih odvjetnika i torbom novca.:(
10.02.2010. (10:08) - - - -


topolina
07.01.2010. (22:24) - - - -

dalmacija moja inspiracija
11.01.2010. (21:33) - - - -

Secret Dalmatia
13.01.2010. (09:20) - - - -

• noli
17.01.2010. (22:52) - - - -

• guska u magli
21.01.2010. (17:07) - - - -

fotkam, kuham, putujem...
20.01.2010. (19:14) - - - -

neverin
21.01.2010. (01:27) - - - -

codegun
bok, primi i moje čestitke za almost cool - uvrštenje!
21.01.2010. (13:09) - - - -

Moja opaska: E, ovaj bloger zaslužuje poseban status, jer je glavni "krivac" moje odluke, da krenem u blogerske vode... najbolji graditelj svog vremena, kod kojega sam ostavila svoj prvi, sramežljivi, komentar... naravno, kao anonimac... sve ostalo je povijest... i ovim ga putem, toplo pozdravljam...

carla
21.01.2010. (16:10) - - - -

boxbox
21.01.2010. (21:48) - - - -

• Miki
Konačno neki pametni blog (čast izuzecima) na ovim listama i ne shvaćam koja razlika između cool i almost cool blogova? Možda su oni na cool bolji??? Dajte budite iskreni, malo je blogova ostalo na blogu.hr gdje se nešto pametno može pročitati, a tek ono spamanje samih sebe na fresh listama...Samo nastavi ovako i dalje...
22.01.2010. (08:02) - - - -
Moja opaska: Miki, Miki moj :) nisam znala, da i Mikija imam među komentatorima :)


grešnica i vila
22.01.2010. (16:31) - - - -

Shelly Kelly
ajme... a svi tu scenu otkrivamo kao Kolumbo Ameriku (vragu ih oboje)... Duševan blog; svaka čast! Pozdrav
03.02.2010. (18:48) - - - -
Moja opaska: ovaj komentar dobro pamtim, i nasmije me uvijek iznova, mada je situacija sve, samo ne komična, eto... a ovo... vragu ih oboje... odnosi se na novinara Stankovića i bivšeg predsjednika Mesića...


• mirela
17.02.2010. (16:45) - - - -

marchelina
26.01.2010. (10:02) - - - -

morska zvijezda
28.01.2010. (03:34) - - - -

smiling cricket
28.01.2010. (22:28) - - - -

• Zlaja sa Havaja
07.02.2011. (00:02) - - - -

Katja
06.02.2010. (19:31) - - - -
hm, lako je ponekad povirit na netu u zemljišnik, ali šta raditi s uknjižbama koje čekaju na sudu 20-tak godina jer suci nemaju vrimena upisat vlasništvo i kakva je to država koja poziva vlasnike da provjeravaju zemljišne knige jer ne viruje svom sudu ?
10.02.2010. (23:54) - - - -
mi smo uveli u obitelj pravilo : objekti se ne dijele nego valja naći adekvatno namirenje, na primjer ja dobijem staru kuću, sestra veliki komad zemlje uz more u podjednakoj vrijednosti ili se nekretnina može prodati pa podijeliti novac nema zajedničkih kuća !
30.04.2010. (22:11) - - - -


blackwhiteworld
07.02.2010. (00:57) - - - -

• stivanka
07.02.2010. (11:14) - - - -
ma bizi ca ja moje vec sredjujem 7 godina i tek se sada nesto pomaklo...
07.02.2010. (11:14) - - - -


KLIK
Nema se kud pobjeći, i u Dolini sunca...isto je sve...!!
10.02.2010. (13:31) - - - -

Ma, ja se držim one narodne....OTETO PROKLETO... Na kraju čovjek odlazi sa ove zemlje gol, kako je i došao na nju, a svojom otimačinom tovari teška bremena i proklestvo svojim potomcima. Pa zar nikada niste sreli ljude, koji su veoma bogati, ali ih stalno prati neka čudna nesreća,a da ni sami ne znaju zašto...?
11.02.2010. (13:29) - - - -
U ovim hladnim zimskim danima, neka sunce s visina ogrije ...kamenu kućicu na škoju...!!
12.02.2010. (22:57) - - - -


odmak
Nepravde se vuku godinama. Skoro ih je nemoguće ispraviti. Moja obitelj je odlučila ići do kraja.
10.02.2010. (08:28) - - - -


piskaralo Tixi
10.02.2010. (08:59) - - - -

geomir
17.02.2010. (21:28) - - - -
Sve ti je na misto i žalim tebe i svih skupa sa mnom, jer to je kašeta puna krivih ruzinavih brokvih!! Ipak bi dao i malu dopunu da smo i sami krivi, jer u svim zakonima od Austrije stoji: da je vlasnik/korisnik dužan prijaviti promjenu na terenu u određenom roku (misec dana) od dana promjene. I da su svi poštivali zakon sve bi bilo sređeno. Ne ulazim u razloge, opravdane ili ne, zbog čega ljudi nisu poštivali zakon. Ali u istim zakonima stoji prijetnja kaznom za one koji se ne budu pridržavali zakona. A dužnost kažnjavanja je bila na društvu/državi, što oni naravno nisu činili. Na taj način oni su opet, po meni, glavni krivci, jer su dopuštali kršenje zakona, na način da i sami nisu postupali po zakonu!!
07.01.2012. (14:01) - - - -


Bookeraj
18.02.2010. (10:27) - - - -

brod u boci
24.02.2010. (11:52) - - - -

promatram, razmišljam
01.03.2010. (18:10) - - - -

• gost
29.07.2010. (11:50) - - - -

• Fodderstompf
21.03.2012. (12:22) - - - -

Marina kuharica
02.04.2010. (14:54) - - - -

LoveToRead
02.04.2010. (15:02) - - - -

enika36
03.04.2010. (09:36) - - - -

• dama čistunka
05.04.2010. (19:24) - - - -

alexxl
04.04.2010. (00:15) - - - -

barba
04.04.2010. (12:30) - - - -

Helena iz središta srca
04.04.2010. (14:06) - - - -

M.H.S.
04.04.2010. (23:21) - - - -

Mala Anja
05.04.2010. (12:03) - - - -

MODESTI BLEJZ
07.04.2010. (21:55) - - - -

• mocvara
09.04.2010. (16:57) - - - -

turimti
20.04.2010. (11:58) - - - -

glazbena raznolikost
28.04.2010. (06:35) - - - -

• Moj Pogled Na Život
04.05.2010. (13:37) - - - -

Sobarica
26.05.2010. (20:04) - - - -

• cajtnot
28.05.2010. (15:56) - - - -

...po makadamu i asfaltu...
29.05.2010. (13:23) - - - -
Moja opaska: Pročitavši zadnji zapis, toplo se nadam, da se našem makadamcu, ipak, ništa fatalno nije desilo... lijepo bi bilo od njega čuti odgovor...


luki 2
29.05.2010. (22:47) - - - -

catwalk
31.05.2010. (18:02) - - - -

Trn
06.06.2010. (11:01) - - - -

boco san
09.06.2010. (07:51) - - - -

Helix
24.06.2010. (10:23) - - - -

borut
01.07.2010. (03:11) - - - -

• ja
01.07.2010. (15:12) - - - -

annaboni
28.06.2010. (06:44) - - - -

Juliere
02.07.2010. (23:27) - - - -

Sil
06.07.2010. (13:59) - - - -

mcmlx
05.07.2010. (10:28) - - - -

Koraljka
21.07.2010. (18:58) - - - -

Moja opaska glede i u svezi jednog linka: U svom postu, 25.07.2010., citirala sam jedan blog... blog "nestašne usidjelice"... pa, čitajući njen zapis, prije no što je zalupila za sobom vrata bloga, željela bih vjerovati, da prošao je taj loš dan, i svi oni iza njega, i da je danas druga priča na repertoaru... a moguće i svrati, pa me obraduje svojim prvim komentarom... kako god, veselilo bi...

Kockica
26.07.2010. (15:33) - - - -
Moja opaska: Kockica je uselila u svoj novi dom, što je najbitnije od svega, i valjda joj je već bilo dosta... i šuta, i gradnje, i problema s institucijama i majstorima, i raznoraznih mazanja i preveslavanja... kužim ja to sve, jer, mada ne gradim, znam gdje živim, ali... ja još čekam onaj dim pravog roštilja sa njene terace, i baš bi me živo zanimalo, što danas ima za reći o onim tuš-kabinama, koje su se meni jako dopale... eto, ako svraća, možda se javi...

obadzo
07.08.2010. (14:36) - - - -

Valcer
08.08.2010. (15:11) - - - -

smotani
11.08.2010. (09:18) - - - -
naravno da se možeš javiti ;) mail ti je na mom blogu...i, pazi - ja sam jako tvrdoglav...
i bit ću uporan sve dok ne napraviš taj spotić ;)))))))))) lijep ti pozdrav ;))))))
16.08.2010. (16:16) - - - -
Pridružujem se čestitkama lijepim
i ne daj da te kasni sat zaslijepi
jer tek sad sam kući stigao
jedva se od slavljeničkog stola digao
lijepo je sa dragima dijeliti njihovu sreću
i nikada se te ljepote zasititi neću
zato, draga Kamena od srca ti želim reći
neka ništa ne stane na put rođendanskoj sreći
i znam, znam da vlasnički list najveći dar će biti
i da ćemo za njega još jednu rundu popiti
a do tada, šapnut ću ti vijest dobru
ja sam ovih dana rješio svoju vlasničku moru
dakle, nada uvijek postoji
da se dobra stvar dogodi
a kad se uz ovako lijepe dane veže
ima li potpunije sreće?
zato, draga moja feštaj ti i dalje
rastjeraj ove kišne pare
a ja ću tebi u čast popiti još jednu
i zapjevati onu vrijednu
Sretan ti rođendan
uz poljubac slavljenički koji leti ;)
15.12.2011. (21:57) - - - -
Moja opaska: E, smoto, smoto, kud i ti pobježe... a baš on, on je bio taj, i krivac i učitelj... prvo sam se zaljubila u njegove, a onda i u svoje... spotiće :)... zato i jesam baš ovaj komentar stavila, kao korpus delikti mojih početaka, mada bi ih se našlo puno boljih, u smislu same tematike, jer i naš smoto se vrti tu negdje, okolo-kole prava i pravice... a kakve zimnice radi, da samo znate... eee, fakat da se sakriješ... a sramota je, i da ova lijepa čestitarska godinama čami tamo negdje u komentaru... pa recite sad, da nije cool i svestran taj moj prika, a još kaže da je smotan... javi se, smoootooo :)...


evezmajevska
20.08.2010. (20:56) - - - -

downunder
06.09.2010. (09:58) - - - -

• nazacelju
06.09.2010. (19:14) - - - -

• Sinner
17.09.2010. (08:19) - - - -

katrida
12.10.2010. (17:01) - - - -

praktikum
17.10.2010. (18:59) - - - -

Unajmi prijatelja
21.10.2010. (15:05) - - - -

NF
27.10.2010. (23:13) - - - -

M.Split
28.10.2010. (09:36) - - - -

gogoo
03.11.2010. (23:04) - - - -

• bracanka
04.11.2010. (22:44) - - - -

Foto Natječaj
05.11.2010. (00:06) - - - -
Moja opaska: Hoće li netko probuditi ovaj blog iz zimskog sna... ili neće, ha


Djed Mraz
16.11.2010. (18:47) - - - -

Stara vrtlarica
16.11.2010. (19:01) - - - -

dolphinA
21.11.2010. (09:53) - - - -

ljelja
21.11.2010. (17:37) - - - -

Zrakoplov
24.11.2010. (12:09) - - - -

romantales
29.11.2010. (09:38) - - - -

• sretnik
03.12.2010. (21:27) - - - -
Ja sam ostao bez riječi ,,,tvoj rad najljepši je dar u ovo vrijeme godine.Ja ti ovo ne mogu platiti,,,ali mogu ti poželiti sve ono lijepo što možeš poželjeti,,,budi sretna i ponosna na svoj rad ,,,svoju igru,,,nek ti ovo uvijek igra bude....još jednom bravo......
13.12.2010. (21:16) - - - -
Moja opaska: ovaj dragi sretnik, očito je jedan od samozatajnih zaljubljenika u moje spotiće, i mada ne znam ama baš ništa o njemu (a moguće si bročanin, sretniče), u više me je navrata znao razveseliti svojim komentarima... kako god bilo, i ja njemu želim svu sreću ovoga svijeta... da ostane sretnik do kraja...


skroz
07.12.2010. (08:59) - - - -

sewen
09.12.2010. (07:53) - - - -

primakka
10.12.2010. (09:53) - - - -

zlatna djeva
13.12.2010. (18:48) - - - -

baba ljutica
15.12.2010. (11:11) - - - -

sewen2
24.12.2010. (11:47) - - - -

gali
31.12.2010. (02:02) - - - -

P.S.: Akcenat je, manje-više, stavljen na tematske komentare, kojima bi se ja rado vratila, da to ovisi o meni, a volila bi, da ih je i do sada bilo puno više, al' eto... DubokoPlavo je, bez uvrede ikome, podigao letvicu, pardon, prosjek, čim više mi je drago, da nije ostao neotkriven... a s obzirom na obimnost i zahtjevnost ovog poduhvata, moguće dodam još koji komentar, kad i ako ih još jednom "preletim"... žaj bi mi bilo jedino, ako sam koga preskočila... eto, i to je to...

Kornatske suze, zvijezde i dah... V dio

01.08.2014.


Kornatska priča ide svome kraju, okupana izvanvremenskom ljepotom, vrijednom svakog pogleda i udaha. Nema nimalo sumnje, da sve što naslov, od početka daje znati, priču prati kao mati... od kristala mora, i bisernica suza, sve do zvijezda čarobnica, i daha srebrena... ali priča je odavno ispričana, a svi joj znamo kraj...

Prošavši onaj rt, udaljili smo se od otoka... izašli na otvoreno more, oplovili one, već spomenute, pučinske otoke, što gledaju na Italiju... da bi se opet vratili u krilo Kornata, tamo negdje na pola mu puta, gdje more se uvuklo duboko u kopno... u uvali Vrulje.
I nema to ništa s onom, da zločinac se uvijek vraća mjestu zločina... odakle mi sad, uopće, takve misli... al' bi'će da sam ispucala sve lipe riči svita, i sad bi mi već svića tribala za koju...

Dalje smo pratili otok Kornat cijelom njegovom dužinom, sve do drugog rta, pa ga obišli okolo-naokolo, i tako se nekako vratili na sam početak... otok Murter.
Pratili smo kornatsku obalu... sve škrape mu i stine... sve te puste kilometre izgrađenih zidića, kojima je prošaran uzduž i popreko... sva tužna i samotna stabla, usred kamena... pa si postavljali i pitanja bez odgovora: zašto li su sama?... i 'ko li ih je posadio u jednini, da putuju tako u samoći?... a onda smo prošli i utvrdu Tureta, što još od stoljeća 6-og tu (po)stoji, pa podno nje i crkvu Gospe od Tarca, koja isto datira iz srednjeg vijeka, i samo jednom godišnje otvara svoja vrata za misno slavlje...
A onda su se ukazali i križevi... ti križevi kao mačevi... veliki... tako silno veliki, da srce mora na tren stati, i dah se oduzeti... eh, i taj dah... opet taj dah... Kamen se je tu s kamenom sljubio, i na vječnu ljubav zakleo... Pa krenu i priče domaćinske, lokalne... o nekim, tamo, vrećama pijeska... o predstojećim, tada, izborima... i svjetski poznatim Kornatima... al' i opet, kako, zašto... ništa tu očima jasno nije... i hoće li ikad biti?...
I, eto, kad nije moglo biti drugačije, šta sad sa ljepotom... šta sad, kad pred tim križevima, sva ta silna kornatska ljepota pada ničice i nestaje... ne što više nije lijepa, već što ljepotom svojom, kao da još više izaziva... kao da je ona "jadna" ičem kriva... i znamo da nije, al' eto... kao da odjednom... nije više ni toliko važna...


A dosta se je toga još zbilo do kraja vijađa... tamo negdje između... između tog mora i tih zvijezda... i svog tog silnog kamena... na kamenu kamena... i onda tih križeva, do neba velikih... i sve sam to nešto još htjela, jer sve je bilo za više nego pet, al' ni to više nije toliko važno...
Kornatskim se putem, eto, riječi jako brzo troše, a do kraja, sve i potroše... i na koncu svih konaca, od svega osta' samo ta suza biserna i dah... osta' vječni mir i gromoglasna tišina... i sve kao da se, tamo negdje gore, u beskrajno plavetnilo, preseli...

Tako je, eto, moja priča o Kornatima došla svome tužnom kraju, jer, drugačije nije ni mogla, i nikada neće moći... Eh, da bar... da je barem, to što nije, pa da mogu... da je mogu u onu jednu moju pretvoriti... ma, znate već... pa da pričam ti priču opet... ispočetka sve... eh, pa da mogu, promijeniti joj kraj... eh, da nije barem, to što je... ne bi sada suze... ne bi suze od svega same ostale, i svu tu silnu ljepotu zamračile...
I ne može tu vrime ništa, kad evo... i sedma će godina skoro, a kao da je jučer bilo.


P.S. A kako je, već na samom početku, lion queen otvorila temu kornatske tragedije, onda, evo, dodajem i naše komentare:
lion queen
prekrasne fotke, predivno more, krasan spoj plavetnila i zelenila... sigurno je to bio uživo još ljepši doživljaj...
cijeli život sam maštala o odlasku na kornate...a onda se dogodilo ono ..pa sad kad čujem riječ kornati, zapeče me nekako u duši teško... tako da ne znam bih li skoro išla tamo ...
25.07.2014. (14:56) - - - -
kamena
znam, sve znam, lion queen, jer je i mene, cijelim putem, to pratilo... a nakon što sam svojim očima vidjela, misterija mi je još i veća, a time i tuga... i o tome sam htjela nešto, mada još ne nalazim prave riči... toliko ljepote zgusnute na jednome mjestu, kao da me još više rastužilo, baš zbog tih suza prolivenih, koje peku i stoput više, rekla bih, jer se ne zna istina... na rodbinu tu najviše mislim, jer, ako je nama tako teško, kako se uopće i zamisliti u njihovoj koži... ma, još mi se ta veličanstvenost Kornata miješa sa sjenkama tuge... i još se nisam u potpunosti vratila kući, ako me razumiš...
25.07.2014. (19:47) - - - -
lion queen
:(
26.07.2014. (06:42) - - - -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.