komentiraj (28) * ispiši * #
Berba maslina
28.11.2010.
U velikom, uređenom masliniku, tri dana smo intenzivno brali masline, od zore do sumraka... opremljeni pregačama, plastičnim kantama, vrećama, skalama... svi zajedno, jedno po jedno stablo, a domaćini su koordinirali putanju, da slučajno koje ne preskočimo... ali i da, možebitno, putem koga ne izgubimo 
...
evo i nešto od ubranih plodova...
a ovo je pogled na susjedni maslinik... kažu, po svoj će prilici ostati neobran, zbog sukoba braće oko diobe 
...
evo i mene, glavom i bradom 
... auuu, da sam znala da sam ovolika, rekla bi im da ne tribaju nosit' skale 
...
a kao dokaz, da nisam samo škljocala i zvirkala naokolo, ovo je samo jedna od mojih punih pregača 
... i neka se zna ...
u šarenilu maslina svih duginih boja, od zelenih do crnih, potrudili smo se izdvojeno pobrati dosta onih najzrelijih, crnih, koje neće otići u preradu, već će ostati za papanje 
za razliku od danas, u stara vrimena bi se zasigurno čulo i revanje u masliniku, jer bi na mistu ovog crvenog ljubimca, brstio travu poneki tovarčić...
a ovo su mladice, za presađivanje novih stabala... "žuti ljepljivi list" na zemlji, jedan je od mnogih koji su bili obješeni po stablima, u svrhu zaštite maslina od mušica...
vreće se pune maslinama, vezuju...
i slažu u prikolicu...
a u sumrak svi zajedno napuštamo maslinik...
ubrane masline se iz vreća prebacuju u ogromnu kamenicu u konobi, i prelivaju morem, gdje će ostati sve do odnošenja u uljaru na preradu, kako bi iz njih potekla gusta zlatno-zelena tekućina, olitiga, maslinovo ulje...
a da se vratim na kamenicu, koja je, svojom veličinom od 3200 litara, zaintrigirala berače, potakla diskusiju o njenoj ugradnji, i dovela do zaključka kako je prvo trebalo ugraditi kamenicu, a tek onda konobu 
...
A nije mi bila namjera završiti neveselo, ali, gledam nekidan kod boruta (u filmiću "Berba maslina", pod linkom "kao i prijašnjih godina"), kako se "napredno" beru masline, i samo što nisam zaplakala... možda sam bedasta ili djetinjasta, ne zamjerite mi, ali u srce me zabolilo , kad sam vidila one ogromne strojeve što tresu stabla, i ljude sa dugačkim letvama kako po njima nemilosrdno mlate 
, a masline padaju na ceradu, prostrtu po zemlji... iskreno, ne znam šta bi, ali znam da ja to ne bih bila u stanju 
...
komentiraj (17) * ispiši * #
Maslinovi puti...
25.11.2010.
Kako sam i najavila, priča o maslini se nastavlja, pa ćemo se, uz pomoć slike i pokoje riječi, zadržati još neko vrijeme u šetnji maslinicima. Namjera mi je približiti i dočarati te dane, u kojima sam zaista uživala, a da ni trenutka nisam osjetila gotovo nikakav umor, a kamo li dosadu... posebno su mi ostale upečatljive slike dolaska u maslinik ranom zorom... ta tišina prirode i izlazak sunca, koje se sramežljivo i polagano diže na obzoru, i postepeno nam obasjava pute... taj prizor ja ne znam dostojanstveno opisati, a ni ove moje amaterske slike ne mogu ga dočarati u svoj svojoj raskoši... to je jednostavno nešto predivno, što se jedino može vidjeti svojim očima...
a tek pogled "preko maslina"... kopno u daljini, koje se čini tako blizu, gotovo na dohvat ruke, i stvara mi neki čudan osjećaj, kao da mogu preplivati more 
...
otežale maslinove grane, savijaju se i spuštaju pod teretom ploda... kako bi se reklo, dobro je rodilo 
...
al' kad već ne možemo, kako reče gustirna, žvaknit masline, iz slabije uređenog dijela maslinika nam se smiješe jestivi crveni plodovi maginja (ili manjiga) ... a nekima je bilo i zlo, jer nisu znali kad im je dosta 
...
a bilo je i žireva... ma neee, nismo ih jeli 
između zelenila stabala, bijele se brojne gomile i zidići, uz pomoć kojih su i nastale ove panoramske fotografije... al' nemojte misliti da je to baš tako lako 
... suhozidi su to, i ako ne pazite kud stavljate noge, vrlo lako se možete stropoštati skupa s kamenjem ... i pri tome razbiti... suhozid 
zadnjeg dana smo doživjeli buđenje dana iz kuta drugog maslinika, koji se, za razliku od prethodnog, nalazi u dubokoj udolini...
u jednom momentu nas je, iz jutarnje tišine, prenulo glasno meketanje...
izgleda da im nismo bili baš zanimljivi, pa su nas ubrzo i napustili...
maslinik je prilično zapušten i obrastao u draču (i ovde se dica rasula po svitu, pa je sve manje ruku za održavanje zemlje), što se odrazilo i na masline... ono malo šta se našlo obrali su muški...
mi smo uživali u prirodi 
...
palili vatricu i guštali u pečenoj janjetini 
...
brali šipuriku i kadulju 
...
U nastavku detaljnije o berbi i spremanju maslina 
...
komentiraj (9) * ispiši * #
U carstvu masline...
20.11.2010./fotoreportaže Blog.hr-a/
Dobro su neki od vas mislili, što se kod mog zadnjeg javljanja, onako indirektno, između redaka, samo dalo naslutiti...da, bila sam u berbi maslina ... provela sam četiri nezaboravna dana u masliniku, družila se s maslinama...
... i super ekipom ... veselom, mješovitom... i po spolu, i po godinama, i po podneblju življenja...
... puno se radilo , dobro se jelo i pilo , a bilo je na pretek i dobre zafrkancije i smijeha , ponajviše zbog različitih „govornih područja“... kad bi se mještani-starosjedioci zanijeli u svojoj brzopoteznoj bračkoj spiki 
, znale bi uletit' i kojekakve upadice... „ma šta ono govore... ja ih ništa ne razumin... ajme, triba mi prevodioc...“ ... a bilo je i „mozak na pašu i bereš masline...“... i „sa svon mogućon spizon mutit“, kako bi 
naš Oliver... i „slatkog umora“, kako reče smotani, nakon kojeg nam nije bilo teško zaigrati i tonbulu (pokušala sam naći spot ove jako stare pjesme Delfina, al' nisam uspjela , nema ga ), uz puno dodatnog veselja , opet zbog govornih "smicalica" kod izvlačenja brojeva... „mladić“, „nono“, „katrida“, „ženske noge“, „majmun“... neizbježno su izazivali smijeh i upadice 
... „čekaaaj, šta je to?“...
Ukratko, vratila sam se prezadovoljna i puna utisaka ... pet dana je prohujalo za čas... i hvala nebesima na predivnom sunčanom vremenu, kao naručenom za branje maslina, bez kapi kiše i bez daška vjetra ... dovoljno je reći da bi, podizanjem sunca na obzoru, krenulo i skidanje u kratke rukave, uz neizbježne muško-ženske upadice , jer nakon tema o našim političarima i stanju u državi 
, seks je bio ona spasonosna slamka spasa, koja je hladila uzavrele glave ... dakako da su sve teme, čak i one političke, završavale smijehom i vicevima, pa i na svoj vlastiti račun ...
A otkad sam došla doma, pljušti li ga, pljušti, već danima ne prestaje, al' mene baš briga za to ... padaj kišo, samo padaj, sad možeš ...
„Ispucalo“ se i puno slika, iako je do zadnjega bio upitan digitalac... uf, duga je to priča, ipak, zahvaljujući sinu 
, s hepiendom ... a šteta bi bilo da nije tako, jer slike ipak govore puno više od riječi... i trebalo je to sve malo dovesti u red 
, uloviti rok i za Foto Natječaj , raspakirati se i "spremiti" donesene masline , a da i ne spominjem kuću, nakon petodnevnog muškog života ...
I komodno bi sad mogla, umjesto puno govorancije , nanizati pregršt slika, i sve bi vam bilo puno jasnije, a tako nekako sam ja to i zamislila... puno slika i samo poneka riječ... previše je toga 
, a izbor težak 
, jer meni su sve moje slike drage i dobre ... stoga ću ove početne spojiti kako bi pokazala više... a one najbolje iz berbe i maslinika, budem prikazala odvojeno... ali, po svoj prilici će ovaj moj putopis imati više nastavaka ... već vidim ......
... krenuli smo preplivati more 
, prošle srijede...
... ranog popodneva, ostavljamo kopno iza sebe ...
... u prolazu... namjerio se junak na junaka ...
... novo kopno na vidiku, još malo i noga je na škoju ...
Do ciljanog odredišta nastavljamo cestom, bolje rečeno, bračkim serpentinama... malo desno, malo lijevo, okuka sustiže okuku, i priznajem da ih ne volim baš ... al' kad imaš kamen na kamenu, sigurno se i puti teško probijaju ... stižemo u sumrak, a već ujutro nas čeka rano ustajanje i spremanje za berbu maslina... ukratko, slijedeća četiri dana se živilo u masliniku... radilo, jelo, disalo punim plućima ...
... dolazilo se zajedno sa suncem ...
... a zajedno s njim i odlazilo... u sumrak ...
... putopis se nastavlja ... i znam, dragi prijatelji , da sam vas malo zanemarila, al' da vam bude lakše, kažu moji doma da sam i njih ... a šta mogu, kad ne mogu sve ...
komentiraj (17) * ispiši * #
Dani od maslin'
10.11.2010.
Dani su od maslin'... mnogi su ih već pobrali i napravili maslinovo uje, mnogi još beru, ili će ih tek brati... al' nažalost, bilo zbog lijenosti, nemara i nebrige, bilo zbog nemogućnosti, mnogo je i zapuštenih, neobranih, u korov zaraslih, koje tek čekaju neku svoju dicu... pa evo jedna prigodna...
Klapa Šibenik - Maslina je neobrana (moj spot)
A ja vam put putujem na nekoliko dana... nadam se spojiti ugodno s korisnim... a možda vam po povratku čagod i prišapnem, olitiga, špjegam... 
komentiraj (20) * ispiši * #
Važno je sudjelovati
08.11.2010.
E, baš je zarazna ova naša blogosfera... a rekla sam već da sam se, uživajući u vašim fotografijama, i sama zarazila "škljocanjem", i mogu reći da baš guštam u svojim amaterskim sličicama 
, ma što tko mislio o tome ... al' pošto vidim da se i vama sviđaju, i da me uglavnom hvalite , a vjerujući da to nije samo reda radi , i dalje ću vas uveseljavati svojim "viđenjem svijeta oko sebe" .
Trenutno sam, kako vidite i sami, zaokupljena novom tehnologijom, ja bi rekla, čudom tehnike... dakle, svakim danom u svakom pogledu sve više napredujem... a pošto muku mučim s još nekakvim "čudom", nije isključeno da bude još ugodnih iznenađenja .
Mnogi sigurno znaju, mnogi možda i ne, da sam svojim slikama, u više navrata, sudjelovala, a budem sa zadovoljstvom i dalje, u Foto Natječaju, iz čega se rodila ideja da sve to, služeći se gore spomenutom novom tehnologijom, prikažem "kombinirano" i na svom blogu...
Do ozbiljnijih tema, problema i dilema, zdravi i veseli bili!
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (21) * ispiši * #
