U velikom, uređenom masliniku, tri dana smo intenzivno brali masline, od zore do sumraka... opremljeni pregačama, plastičnim kantama, vrećama, skalama... svi zajedno, jedno po jedno stablo, a domaćini su koordinirali putanju, da slučajno koje ne preskočimo... ali i da, možebitno, putem koga ne izgubimo
...













evo i nešto od ubranih plodova...


a ovo je pogled na susjedni maslinik... kažu, po svoj će prilici ostati neobran, zbog sukoba braće oko diobe
...

evo i mene, glavom i bradom
... auuu, da sam znala da sam ovolika, rekla bi im da ne tribaju nosit' skale
...
a kao dokaz, da nisam samo škljocala i zvirkala naokolo, ovo je samo jedna od mojih punih pregača
... i neka se zna
...


u šarenilu maslina svih duginih boja, od zelenih do crnih, potrudili smo se izdvojeno pobrati dosta onih najzrelijih, crnih, koje neće otići u preradu, već će ostati za papanje


za razliku od danas, u stara vrimena bi se zasigurno čulo i revanje u masliniku, jer bi na mistu ovog crvenog ljubimca, brstio travu poneki tovarčić...

a ovo su mladice, za presađivanje novih stabala... "žuti ljepljivi list" na zemlji, jedan je od mnogih koji su bili obješeni po stablima, u svrhu zaštite maslina od mušica...


vreće se pune maslinama, vezuju...

i slažu u prikolicu...


a u sumrak svi zajedno napuštamo maslinik...

ubrane masline se iz vreća prebacuju u ogromnu kamenicu u konobi, i prelivaju morem, gdje će ostati sve do odnošenja u uljaru na preradu, kako bi iz njih potekla gusta zlatno-zelena tekućina, olitiga, maslinovo ulje...
a da se vratim na kamenicu, koja je, svojom veličinom od 3200 litara, zaintrigirala berače, potakla diskusiju o njenoj ugradnji, i dovela do zaključka kako je prvo trebalo ugraditi kamenicu, a tek onda konobu
...

A nije mi bila namjera završiti neveselo, ali, gledam nekidan kod boruta (u filmiću "Berba maslina", pod linkom "kao i prijašnjih godina"), kako se "napredno" beru masline, i samo što nisam zaplakala... možda sam bedasta ili djetinjasta, ne zamjerite mi, ali u srce me zabolilo
, kad sam vidila one ogromne strojeve što tresu stabla, i ljude sa dugačkim letvama kako po njima nemilosrdno mlate
, a masline padaju na ceradu, prostrtu po zemlji... iskreno, ne znam šta bi, ali znam da ja to ne bih bila u stanju
...
Post je objavljen 28.11.2010. u 18:53 sati.