iako je danas 29.XI. dan koji obilježava svinjokolju kako bi se naranili narodni zastupnici, još je malo ostalo do najsiromašnijeg miseca u godini, samo dva dana. da, rič je o prosincu misecu u kojemu se najviše prosi, ne kažem to ja nego sveznajući gugl. prema wikipediji prosinac ima 'više prijedloga za određivanje etimologije naziva „prosinac.“ a jedan od njih je kršćanskoga izvorišta i upućuje na to da je riječ o mjesecu u kojem se više „prosi“, to jest moli, što bi bilo povezano s adventskim običajima.' netriba meni gugl i wikipedija da bi skužija kako se u dvanaesti misec od godine najviše prosi.
krenimo redom. najprije oni šta su zaklali prajca i čine kobasice neče imat šta jist do božića jerbo se kobaje tribaju sušit i dimit najmanje dvaestipet dana i to ako ima bure no kako je sve ošlo ukurac tako nema više ni bure a kamo li sniga za dvaestideveti novembra šta oče reč da pri maškara nema pancete i kobaja, a onda ide korizma di se svak nečega odriče, pršuti se ionako jidu dogodine ako oš domaći, ove iz tomija moš ist kad poželiš. kad već spominjen tomija signifikantno je (jeeebaaate riči!) da se sada oko njega okuplja najviše prosjaka koji će svoje slobodne aktivnosti upražnjavat do nove godine i u skladu sa nazivom miseca u kojem se najviše prosi nose natpis 'gladan/na sam'.
ali to nije sve. na samon početku je jedan svetac, sveti nikola, koji je zaštitnik dice i putnika pa onda mala dica od njega prose darove, najebe ko? roditelji. onda, nije prošla nego sedmica dana eto ti svete luce koja nosi bombone milom djetetu u bolnicu jer je slomija ruku na hoverbordu šta mu ga je donija sveti nikola da krene na put, najebaje ko? opet roditelji. nisi se ni oporavija od hoverborda već moraš ganjat sniženja, znači opet prošnja, za janjetinu i odojak, a troke svinjske polovice od sindikata, i ka da to nije bilo dovoljno još su nan uvalili i oni crni petak, slomljene ruke i iščašene noge na hoverbordu san već prije spomenija. u međuvremenu se i sindikati sitili da bi i oni mogli nešto isprosit umisto svinjskih polovica pa pritišću poslodavce da isplate božičnice, a ovi onda prose od vlade da in smanji poreze.
ali ni to nije sve! kako je prosinac misec smanjene uračunjivosti tako se pod krinkom empatije javljaju i razne reklame, drugi izraz za prošnju, koje ti nude nešto šta ti netriba samo kako bi ti izmuzli novce, ka npr. naslon za lakat, doduše on je gratis, jer ko bi pametan to kupija, pa ga zato svi i nude ka dodatak uz zimske papuče koje oponašaju hodanje po pijesku. pržine mi je ionako pun kurac liti kad ti se zavuče u mudantine zaštopa filter od mašine a troke zimske papuče sa pijeskom, biće zato i nude naslon za lakat.
i tako dragi moji želim da van misec prošnje prođe sa što manje stresa, napravite popis kome šta triba kako ne bi ispalo da vas mole, otiđite u dučan na vrime jer konkurencija je velika, nemojte napraviti veliki minus na računu jer slijedi siječanj kojega pak fantji zovu prosinac, obavezno uplatite đekpot, izmolite tri očenaša i pet zdravi marija, možda vam se i posriči.
mnogi će sirotinju poistovjetiti sa siromaštvom iako to uopće nije isto. siromaštvo pogađa one koji nemaju sredstava za život dok su sirotinja oni koji su ostali bez duše. može neko govorit da je to isto al' nije. evo uzmite npr. pokondirenu tikvu, djelo jovana sterije popovića, u kojem glavna junakinja želi da se iz opančarke prometne u nobl damu misleći da će vrijeđanjem, prepotencijom i pomodarstvom sebi kupiti kartu ka višoj klasi.
kako onda tako i danas, sirotinja želi sebe prikazati vrjednijima od drugih, proglasiti nekoga zatucanim i ismijavati nekoga kako bi sebi dala na važnosti, gaziti sve ispred sebe i naslađivati se tuđoj nemoći. takvi su u ratu, za razliku od siromašnih, iza linija, na sigurnoj distanci, stražari u logorima a u miru zlostavljači bilo fizički ili psihički, svejedno.
kažu neki da su siromasi izmislili ljubav kako bi umočili bez para, ako i jesu onda je sirotinja izmislila sex kako bi došla do para. no ni sve pare ovog svijeta neće ih učiniti više nobl, ostat će opančari pa makar napisali i novu kama sutru.
prema definiciji iz wikipedije oksimoron je jezična figura (posebna vrsta antiteze) u kojoj se spajaju dva nespojiva, kontradiktorna pojma (antonimi) nastala spajanjem dvije grčke riči oxys = oštar + moros = tup. za ove morone znamo da su tupi iako neki tu rič upotrebljavaju a da joj niti ne znaju značenje. znači da je moron neko ko ne peška puno, jel tako? je! onda bi oksi bija neko ko peška, šta pak znači puka suprotnost. oksimoron bi u tom slučaju bilo nešto što je te dvije suprotnosti spojilo ili bolje rečeno pomirilo.
e sad, ako ćemo to pretočit u društvene odnose onda bi mogli reč da ima pametnih i glupih ljudi što spajanjem ta dva antonima tvori oksimoron koji se u društvenim relacijana naziva još i emotivna inteligencija jer, kao što oksimoron spaja nespojivo tako i inteligencija spaja neodrživo. ako ćemo uči u genezu ta dva antonima onda se lako dolazi do zaključka da je pamet nešto što se da naučiti, a glupost nešto što je urođeno, što opet pak znači da niti su svi oni što su završili visoke škole pametni kao ni to da se u nekoj gluposti ne može isčitati puno pameti, na kraju krajeva mnoga dostignuća civilizacije su se u trenutku stvaranja drugima činila glupima, a ti koji su o tome odlučivali su bili puno pametni, ljudi iz struke. iz svega proizlazi zaključak da bez inteligencije kao oksimorona to dvoje nema ni sinergije u društvenim relacijama jer će svi oni šta misle da su puno pametni bez svog oksimorona ispast glupi dok će oni glupi bez svog oksimorona ispast pametni i tu nastaje praiskon svih društvenih odnosa.
s druge pak strane će oni koji su svjesni svog oksimorona biti društveno prihvaćeni što za sobom vuče posljedicu raznih benefita ilitiga pogodnosti. npr. oni šta misle kako su pametni bez svog oksimorona često upadaju u raznorazne društvene nepogodnosti jer se slijepo drže naučenog pod parolom da je netko propisao društvene odnose zanemarujući pritom činjenicu da su ih propisali isti oni, ljudi iz struke, koji ne vladaju svojim oksimoronom zbog čega dolazi do mnogih negodovanja i kontradiktornosti mnogih propisanih akata kao npr. deložacija nekog iz njegovog životnog prostora iako je on kao takav po propisima neotuđiv itd, itd.
što nam to kazuje? kazuje nam da bez emocionalne inteligencije kao oksimorona zbilje nema ni slobode za kojom mnogi tragaju a nikada je ne susretnu, zašto? jer se slijepo drže naučenih pravila, a samo jedan mali iskorak u glupost može stubokom promijeniti cijelo poimanje slobode, što pak znači da za slobodu i sreću nije samo presudna pamet već i glupost. e, ali, tko je taj, dovoljno hrabar da svoju glupost podastre drugima iako češće ispada glup nego pametan? samo onaj koji je svjestan svog oksimorona, jer ne kaže se zaludu 'svi šta misle da su puno pametni u ogledalu budalu vide'.
špiro je nik nejm za marjanskog vepra o kojemu sam već jednom pisa. kako u ovon gradu, a i šire, niko ništa ne radi, a najmanje komunalni redari, tj. niko ne želi donit nikakvu odluku, tako se naš špiro šeta marjanom nako kako je i navika, u divljini. okružen sa tri strane morem, a sa četvrte mu blište svitla velegrada, uživa boga svoga u divljini ka jedini preostali 'divlji' stanovnik brda koje je nekada čak imalo i zoološki vrt, tovari i koze se ne računaju. nikome ne smeta, svima se sklanja s puta, a bogami i oni njemu. proteklu godinu je bilo sve ok jer špiro liti ne ide na kupanje nego u ladovinu, ali kako je došla topla jesen tako su sve babe šta su se ovo lito kupale na bene izašle u šetnju po zaštićenoj park šumi i gle čuda, susrele se oči u oči sa opakon nemani od divsta kila. oma su krenili savjeti o tome kako se ponašat u bliskom susretu sa nemani koja slobodno šeta marjanom ka da je to njegova prćija a ne zaštićena park šuma. najnoviji incident je pokrenuo pitanje svih pitanja koje se kod nas u takvim situacijama najčešće postavlja, 'hoće li napokon netko reagirat?'
neznan je li pitanje svih pitanja postavila udruga za zaštitu životinja ili ona za očuvanje park šume marjan, jer špiro osim šta plaši ljude još i ruje po marjanu ka bager. gradski oci su još prošle godine rekli da problemu triba pristupit studiozno i u dogovoru sa strukom. neznan di je zapelo, možda struka nije rekla svoju zadnju rič, ali ako i nije šta rade ovi u udruzi za zaštitu životinja, valjda oni imaju kojeg stručnjaka i za veprove a ne samo za maltezere, pekinezere i ostale zeru pase. recimo zašto udruga za zaštitu park šume i ona za beštije ne organiziraju humano preseljenje, uspavaju špira i prisele ga na svilaju, ako se može uspavat slona može i marjansku neman, a ne da okolo prdekaju ponavljajući pitanje svih pitanja, uostalom di su bili cilu godinu? organizirali humanitarne priredbe za svoje ljubimce a špira ko jebe. šta vi mislite da je špiru lako kad slučajno u svom dvorištu nabasa na ove iz udruge za zaštitu životinja šta po park šumi šetaju svoje zlatne retrovizore? dakako da nije. usere se kad i vidi.
ja neznan kako vi gledate na taj problem i kako ga riješit pa bi bilo dobro da date svoje konstruktivne prijedloge, jer ovo je postalo više nepodnošljivo da je svakog dana udarna vijest kako je marjanska neman, špiro, priplašija nevine maltezere, pekinezere pa čak i zlatne retrovizore. baj d'vej jedan je špiro ove godine ušeta u dječji vrtić u crikvenici, bidan je malo fula rotu pa je završija u loncu.
aristip je grčki filozof iz kirene, sokratov učenik koji je reka da je hedonizam (grč. hedone, užitak) vrhovno dobro i cilj ljudskog djelovanja, jer čovjeku pripada samo ono što je sadašnje te stoga treba uživati od danas do sutra pošto je nada u neko buduće dobro uvijek povezana s nemirom uzrokovanim neizvjesnošću sudbine. ja bi još samo dodao da istinski hedonista nikada ne uživa sam jer tada hedonizam gubi na vrijednosti
tako sam se i ja danas na navadama aristipa iz kirene prepustio hedonizmu i zame i moju šefiku pripremio gulaš od vepra sa kaulima
evo su oni znanstvenici otkrili da je nekim ljudima spavanje u genima. nije navedeno koliko su godina to istraživali ali su zaključili da je za sve to kriv cirkadijalni ritam. ali nisu na tome stali nego su čak osmislili i test kojim se može dokazati da to šta se ne možete ujutro probudit za na posal niste krivi vi nego vaš cirkadijalni ritam, što dosad nije bilo moguće. znači da se, ako ujutro imate problema sa ustajanjem ne morate više brinit šta će reč vaš šef nego se obratit specializiranoj ustanovi da izvadite potvrdu o vašem cirkadialnom ritmu. u slučaju da dobijete otkaz možete ga tužit recimo zbog diskriminacije ili duševnih boli jer nije do vas to šta se ujutro ne možete ustat nego do vašeg cirkadijalnog ritma.
vašem šefu bi bilo najbolje da odmah uzme i e-color test na osnovu kojega se uspoređuje radna kompatibilnost pojedinih djelatnika i da one šta se ujutro ne mogu ustat stavlja u popodnevnu smjenu, ali svakako mora povest računa o rezultatima e-color testa kako se ne bi dogodilo da u popodnevnu smjenu stavi jednog ranoranioca ljubičaste boje sa jednim spavalicom oker boje. pa da onda oni ljubičasti kaže da ga je uvatila žuta minuta jer oker u tri popodne mora ubit oko, a oker to shvati ka uvredu i ljubičastom nabije šljivu na oko. ljudi bi ni krivi ni dužni izgubili posal a sve zbog neupučenog šefa koji ne sluša struku.
ali to nije sve. najnovija istraživanja kazuju kako je priča o pinokiju izmišljena jer su znanstvenici dokazali da se prilikom laganja smanjuje temperatura na vršku nosa za 1,2 °C što posljedično za sobom vuče skupljanje kože pa se nos smanjuje a ne raste što je ustanovljeno pomoću termalnih kamera. s druge pak strane imamo fenomen ljudi koji se osjećaju dvadeset godina mlađe i oče da in se to upiše u osobne dokumente. neznan koja je svrha toga jer svako ko je mlad oče da je malo stariji, šta je i normalno jerbo su uvik bile zgodnije cure iz viših razreda, ali kako sve ide kvragu more bit da one cure iz viših razreda sada više vole one iz nižih pa bi za početak bilo dobro da se mladići opreme termalnim kamerama za razotkrivanje pinokijevog sindroma a cure e-color aplikacijom za pronalaženje kompatibilnih partnera. stoga je samo pitanje vremena kada će vaši pametni mobiteli biti opremljeni termalnim kamerama i e-color aplikacijom. e, umalo zaboravih, i da izvade test cirkadijalnog ritma a ne da se njoj uvik spava kad on misli nešto radit. i nemojte jest kikiriki uz pivu od toga se puno prdi.
dakle, otkad je omladina ošla radit u irsku, njemačku, švedsku itd. otad šefika dobiva vake molbe za posal.
svi znaju da je kaitulacija stavljanje na slobodnu volju protivnika, to bi bila bezuvjetna kapitulacija. kapitulacija sa ugovorenim uvijetima koje obije strane prihvaćaju bi bila dogovorna kapitulacija gdje poražena strana zadržava nekakvu svoju autonomiju u odlučivanju. kako bilo pobjednici određuju pravila. koliko će se ona vremenom mijenjati ovisi o tome koliko su pobjednici i pobjeđeni slični, jer oni koji su slični brzo premoste razlike. zašto? zato što jedni drugima imaju što dati.
e.
i sad dolazi pitanje? šta ja iman dat mojoj šefiki šta još nisam da? jebate, poila mi je živaca nebi da je tasmanijski vrag, doduše pojede i sve ono šta skuham, a i ja njeno, vjerujem da sam i ja njoj pojia živaca više nego ona meni jer ona ipak više kuva ali, puno mi je drago kad ja skuvan nešto šta se njoj sviđa, to mi puno znači jer neovisno o tome koliko je dobra kuvarica, meni kuva najbolje. to bi bilo nešto ka dogovorna kapitulacija.
ali, kad je mobitel u pitanju tu nema pregovora. ja oču zadržat ovi moj primitivni jer meni mobitel ne triba za više od poziva, poruka i sata, neman fejs da objavljujem svoje slikovne uratke koje govore tisuću riječi, ne badan po njemu da rifrešam komentare na blogu, neman ljubavnice da bi koristija viber, da je iman radije bi je gleda uživo, al jebiga, neznan kako kuva, e to je zajeb. šta znači da bi kapitulira i uzeja pametni mobitel mora bi prominit životne navike, a ako i prominim onda bi to bila bezuvjetna kapitulacija.
i sa se ope nameče pitanje, koliko smo isti? ako ja uzmen pametni mobitel i počnem po njemu badat ona će mislit da badan neku drugu, jedva mi je i ovi blog progledala kroz prste, al eto, uključija san je u priču pa to nekako prolazi, iako ne voli filozofske teme. ali ako uzmen pametni mobitel, šta mi ga ona nameće, pitan se da li ću sanjin dobit i upute za korištenje, kad šta smin, kad šta nesmin, eeee to nikako ne bi volija. zato ću se ja držat ovog mog primitivnog mobitela, ako ne ništa drugo ne može me locirat, pa šta bude. bolje rat nego pakt. nikad robom.
< | studeni, 2018 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima